Tannhäuser - umjetnik protiv svijeta: strast, sud i sloboda

Gorljivost Tannhäusera, pjesnika i viteza iz naslova opere Richarda Wagnera, koji živi i umire za svoju umjetnost, koji raste sa svojim životnim iskustvom i nadilazi osrednjost, izdiže se iz prosječnosti i traga za pravom umjetničkom istinom – to su motivi koji su se provlačili kroz razgovore na predstavljanju nove premijere, Wagnerove opere Tannhäuser, 11. svibnja u Foyeru HNK Zagreb na Kazališnom doručku naslovljenom Umjetnik protiv svijeta: strast, sud i sloboda.

Tannhäuser – priča u kojoj se može pronaći svaki pojedinac

Umjetnik čija je potraga za istinom beskompromisna, i koji „na kraju puta, u trenutku svoje smrti uviđa da je dovršio svoje djelo, priča je u kojoj se može pronaći svaki pojedinac, svatko od nas“, kako je rekao redatelj Frank Van Laecke.

Evelin Novak i Frank Van Laecke – Foto: Mara Bratoš/HNK u Zagrebu

Ovaj belgijski Flamanac svjetske karijere (dobitnik niza prestižnih nagrada, među kojima je i Nagrada Herald Angel Festivala u Edinburghu, te nominacija za prestižnu britansku Nagradu Lawrencea Oliviera) svojim je viđenjem, koje ogoljuje naslage napola legendarne, napola povijesne priče o Tannhäuseru, Wagnerovu romantičnu viziju umjetnika koji se bori za svoju umjetnost, pretočio u suvremeno ili svevremensko traganje za beskompromisnom umjetnošću i istinom danas – a tom je idejom zarazio i sve sudionike nove produkcije Tannhäusera u HNK Zagreb.

Wagnerovu romantičnu viziju umjetnika koji se bori za svoju umjetnost Van Laecke pretočio je u svevremensko traganje za beskompromisnom umjetnošću i istinom

U predstavljanju posljednje ovosezonske operne premijere HNK Zagreb na Kazališnom doručku sudjelovao je i Eric Laporte, kanadski tenor svjetske karijere, iskusan wagnerijanski pjevač, koji će upravo u Zagrebu svom repertoaru dodati Tannhäusera, ulogu o kojoj tenori sanjaju i koja se u tehničkom i interpretacijskom smislu nadvisuje nad većinom tenorskog repertoara.

Foto: Mara Bratoš/HNK u Zagrebu

Rezidencijalna umjetnica HNK u sezoni 2025-2026, solistica Njemačke državne opere u Berlinu, sopranistica Evelin Novak, predstavila je svoju ulogu Elizabeth, koju će pjevati na premijeri 15. svibnja, kao ulogu koja u novoj interpretaciji doživljava preobrazbu iz esencijalno Wagnerovog utjelovljenja religioznosti i čistoće, u katarzičan lik koji postaje drugačije sredstvo Tannhäuserove katarze i iskupljenja, ne samo kao muza koja sjaji na drugom kraju spektra Tannhäuserovih nadahnuća – kao suprotnost senzualnoj Veneri, nego kao zaseban simbol čistog nepomućenog umjetničkog ostvarenja kojemu Tannhäuser teži.

Dubravka Šeparović Mušović kao Venera, Bryan Register kao Tannhäuser / foto: Mara Bratoš/HNK u Zagrebu

Prvak zagrebačke Opere, bariton Ljubomir Puškarić, utjelovit će ulogu Wolframa von Eschenbacha, još jednog povijesnog aktera središnjeg događaja opere, a to je Sängerkrieg, drevno natjecanje pjevača održano u Wartburgu 13. stoljeću.

U naponu vlastite umjetničke zrelosti Puškarić donosi lik koji za Wagnera označava umjetnički kompas, ideal romantičnog pjesnika ali također i odraz suprotnosti za naslovnog Tannhäusera – Wolfram von Eschenbach važan je u Wagnerovu stvaralaštvu; kao autor spjeva Parzival jedan je od izvora za Wagnerove opere Lohengrin i Parsifal, a u ovoj operi dobiva neke od najljepših glazbenih ulomaka.

Foto: Mara Bratoš/HNK u Zagrebu

Važnost i inovativnost Wagnerova orkestra

Glazbenu potku, posebno važnost i inovativnost Wagnerova orkestra, u ovoj operi – koju Wagner još ne označava kao „glazbenu dramu“, već još uvijek kao „romantičnu operu“ – razotkrio je dirigent Srba Dinić, koji se još jednom – ovo mu je šesta premijera, nakon Jenufe, Tosce, Šišmiša, Traviate i Rusalke, vraća u Operu HNK Zagreb.

Velikim zahtjevima koje Wagnerova opera postavlja pred soliste, treba dodati one koje iznosi pred orkestar, u tapiseriji građenoj raznolikim jezikom, koji tek vodi prema zrelom Wagnerovom pisanju, u kojem se još ne radi o glazbenoj drami, iako jezik Leitmotiva već zauzima svoju važnost u idiomu ove opere. Zbor, osobito muški, u svojim a cappella ulomcima ima jedinstvenu ulogu, donoseći među ostalim prepoznatljivu melodiju hodočasnika.

Wagnerova “partitura života” u Zagrebu

Tannhäuser je bila prva Wagnerova opera postavljena na sceni novoizgrađene zgrade HNK Zagreb, u siječnju davne 1896. godine, tijekom prve sezone u zgradi koja je svoja vrata otvorila 14. listopada 1895. Uskoro je na poziv intendanta Stjepana Miletića u Zagreb došla svjetski poznata wagnerijanka, koja je ulogu Elizabete tumačila i u Bayreuthu, a njome na sceni Covent Gardena i završila svoju karijeru – Milka Trnina.

Tannhäuser je bila prva Wagnerova opera postavljena na sceni novoizgrađene zgrade HNK Zagreb 1896.

U Zagrebu Tannhäuser postavljen je još 1912. godine, a potom i 1930. u režiji Tita Strozzija, pod ravnanjem Milana Sachsa, kada je ulogu Tannhäusera pjevao Mario Šimenc, a ulogu Elizabete Zinka Vilfan-Kunc.

To je bila zadnja premijera ove opere u HNK Zagreb.

Tannhäuser u HNK Zagreb / foto: Mara Bratoš/HNK u Zagrebu

Novo čitanje u režiji Franka Van Laeckea posvećeno je umjetniku i umjetnosti, ali metaforički i svakom pojedincu, koji savršenstvo svog djela, svoje “partiture života”, može doživjeti i doživljava tek u trenutku smrti.

__
Ulaznice za izvedbu 22. svibnja dostupne su na stranici HNK u Zagrebu.