Vrhunski umjetnički dometi rado slušanih osječkih gostiju

Gostovanje Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije u osječkoj Koncertnoj dvorani Franjo Krežma već odavno ima drukčiju, prisniju dimenziju od uobičajenih sezonskih gostovanja. Otkako su prije nepune dvije godine svojim nastupom svečano otvorili taj novi osječki hram glazbe, zagrebački su simfoničari na osječkoj pozornici postali redoviti i rado viđeni gosti.

Foto: Kristijan Cimer/KC Osijek

S obzirom na to da im je prošlosubotnji koncert u sklopu Krežmina ciklusa već drugi dolazak u grad ove sezone, slobodno se može reći da se ovdje osjećaju – kao kod kuće. Pod ravnanjem njihova šefa dirigenta Pascala Rophéa, orkestar je osječkoj publici ponudio programski iznimno potentnu i stilski razvedenu večer: od osječke premijere nove domaće skladbe, preko stožernog djela kasnoromantičkoga violinskog repertoara, pa sve do raskošnog simfonijskog putopisa s kraja 19. stoljeća.

Skenderov glazbeni komentar suvremenosti

Večer je otvorena skladbom Spam, Spam, Spam za orkestar Ivana Josipa Skendera, nastalom kao narudžba HRT-a u sklopu skladateljeve rezidencije pri ovom orkestru, a koja je samo dva dana ranije doživjela svoju praizvedbu u zagrebačkom Lisinskom.

Skender se u ovom trinaestominutnom ostvarenju bavi sociokulturnim komentarom suvremenog doba, koristeći pojam spama – digitalnog šuma i reklama koje zatrpavaju našu svakodnevicu – kao metaforu za fragmentiranu ljudsku pažnju. Skladba je u svojoj biti eklektičan, gust i dinamičan stilski mozaik koji se odlikuje naglašenom heterogenošću materijala. No iza te prividne formalne fragmentiranosti i estetske slojevitosti krije se vrhunska orkestracija i izniman skladateljski zanat. Skender ovdje progovara prvenstveno kao dirigent koji u prste poznaje i orkestralni aparat i same glazbenike.

Foto: Kristijan Cimer/KC Osijek

Oko repetitivnog četverotonskog motiva on gradi situacije koje se naglo prekidaju ili ubrzano eskaliraju bez stabilnoga formalnog razvoja. Orkestar je pod Rophéovim preciznim vodstvom suvereno donio sve nagle rezove i stilske mikro-obrate, uspješno komunicirajući autorovu satiričnu poruku o gubitku estetskog kompasa u suvremenom društvu.

Simovićev Bruch u znaku profinjene muzikalnosti

Središnji dio prvoga dijela koncerta pripao je remek-djelu njemačkog romantizma – 1. koncertu za violinu i orkestar u g-molu, op. 26 Maxa Brucha. Kao solist nastupio je proslavljeni violinist Roman Simović, koncertni majstor Londonskoga simfonijskog orkestra, muzicirajući na dragocjenoj violini Antonija Stradivarija iz 1709. godine. Bruchov koncert, prepoznatljiv po svom dubokom kasnoromantičkom lirizmu i naglašenoj pjevnosti violinske dionice, ovaj je put donio interpretaciju koja je zahtijevala izniman obostrani senzibilitet solista i ansambla.

Foto: Kristijan Cimer/KC Osijek

Na koncertu se moglo razabrati da Simović nastupa uz zamjetnu fizičku indisponiranost, što se odrazilo na određenom gubitku uobičajenoga zvučnog volumena. Međutim, upravo je u tim zahtjevnim okolnostima došla do izražaja njegova fascinantna violinistička veličina. Svaki je ton bio na svom mjestu, kristalno jasan i vođen nepogrešivom inteligencijom fraziranja, napose u intimnom središnjem Adagiu. Simfoničari su pod Rophéom reagirali maksimalno kolegijalno i s istančanim komornim sluhom: svjesno su utišali cjelokupni orkestralni volumen, pruživši Simoviću meku i podatnu pratnju koja je omogućila da njegova profinjena interpretacija bez zapreka dopre do publike.

Foto: Kristijan Cimer/KC Osijek

Straussovo putovanje Italijom

Drugi dio koncerta u cijelosti je bio posvećen simfonijskoj fantaziji Iz Italije, op. 16 Richarda Straussa. Ovo mladenačko, ali orkestralno iznimno zahtjevno djelo poslužilo je kao savršen poligon za demonstraciju tehničke sigurnosti i zvučne moći zagrebačkih simfoničara. Kroz četiri kontrastna stavka, maestro Rophé čvrstom je i iskusnom rukom modelirao bogat kasnoromantički kolorit, dok je orkestar na svakom koraku disao s potpunim povjerenjem i stabilnošću.

Foto: Kristijan Cimer/KC Osijek

U uvodnim, introspektivnijim dijelovima glazbenici su pokazali zavidnu disciplinu i rafinirano nizanje pastelnih ugođaja, precizno gradeći fine dinamičke nijanse i suptilne atmosfere u gudačkim i puhačkim sekcijama. S druge strane, u masivnijim i zvukovno najgušćim trenutcima, a posebice u prštećem i ritmički kompleksnom finalu, ansambl je demonstrirao impresivan volumen bez ikakvog gubitka transparentnosti ili preciznosti. Bila je to izvedba koja je plijenila sigurnošću u vođenju gustih Straussovih dionica, potvrđujući da je ovaj opsežni simfonijski putopis u rukama Rophéa i njegova orkestra dobio uistinu cjelovito i zrelo čitanje.

Foto: Kristijan Cimer/KC Osijek

Ansambl na uzlaznoj putanji

Simfonijski orkestar HRT-a i maestro Pascal Rophé ovim su koncertom još jednom demonstrirali visoku razinu profesionalnosti, tehničke superiornosti i stilske fleksibilnosti na domaćem, osječkom terenu. Odabir programa jasno ocrtava hvalevrijedan smjer u kojem se ovaj ansambl razvija pod vodstvom svog šefa dirigenta. Prema reakcijama i dugotrajnom aplauzu, osječka publika itekako zna prepoznati i cijeniti takve vrhunske umjetničke domete svojih čestih gostiju, čiji se idući povratak u dvoranu Franjo Krežma već sada iščekuje s opravdanim zanimanjem.

Foto: Kristijan Cimer/KC Osijek