Jakov Jozinović: „Volio bih da ljudi za deset ili dvadeset godina ne pamte broj ulaznica, nego pjesme”

Album prvijenac Jakova Jozinovića Ja za čuda letim objavljen je uz iznimno veliko zanimanje publike, potvrđujući ono što se oko njegova imena već neko vrijeme jasno osjeća: riječ je o mladom izvođaču čije su pjesme brzo pronašle put do širokog kruga slušatelja

Oduševljenje koje prati album nastavak je snažne veze koju je Jozinović u relativno kratkom roku izgradio s publikom – od prvih reakcija na društvenim mrežama do nebrojenih rasprodanih koncerata u svim najvećim dvoranama i arenama diljem regije. Uoči velikih nastupa u Areni Zagreb 19. i 20. lipnja 2026., Jozinović govori o naglom usponu, odgovornosti koju donosi tako velika pozornica, ljubavnim pjesmama u vremenu brzih reakcija i tome što bi volio da ostane najvažnije kada početni fenomen preraste u dugoročan glazbeni put.

U vrlo kratkom vremenu došli ste od prvih pjesama do dvije Arene Zagreb. Kada ste prvi put osjetili da se oko vaše glazbe događa nešto što nadilazi uobičajeni početak karijere?

Prvo su stizale poruke ljudi koji su se pronašli u pjesmama, a zatim koncerti na kojima sam vidio da publika pjeva svaku riječ sa mnom. Vjerojatno sam tek tada počeo shvaćati da pjesme žive neki svoj život i da se između mene i publike stvara posebna veza. To je bio osjećaj koji je nadilazio klasičan početak karijere.

Jakov Jozinović u Areni Stožice/foto: Simone di Luca

Arena Zagreb za mnoge je izvođače kruna dugogodišnjeg rada, a vama dolazi gotovo na samom početku diskografske priče. Je li taj uspjeh više potvrda, pritisak ili odgovornost?

Najviše odgovornost. Naravno da mi je to velika potvrda i nešto o čemu sam mogao samo sanjati, ali kada vidite koliko ljudi vjeruje u vas, kupi kartu i odluči provesti večer uz vašu glazbu, onda osjećate veliku odgovornost da im pružite najbolje od sebe. Pritisak pokušavam ne gledati na taj način. Više ga doživljavam kao motivaciju da budem još bolji.

Turneja i album nose naziv Ja za čuda letim. Što za vas znači ta rečenica – je li to osobni moto, opis trenutka u kojem se nalazite ili poruka publici?

Pomalo od svega. To je rečenica koja me prati već neko vrijeme jer opisuje osjećaj da se lijepe stvari događaju onda kada im se prepustiš i kada vjeruješ u njih. Trenutno stvarno živim razdoblje koje je za mene pomalo nestvarno, pa taj naslov dobro opisuje trenutak u kojem se nalazim. Istovremeno je i poruka ljudima da ne odustaju od svojih snova, čak i kada djeluju predaleko.

Vaš prvi album izlazi neposredno prije velikog zagrebačkog koncerta. Jeste li album stvarali misleći na Arenu i izvedbu uživo ili je Arena došla kao posljedica pjesama koje su već imale svoj emocionalni smjer?

Album je nastajao potpuno iskreno, bez razmišljanja o veličini prostora u kojem će se izvoditi. Svaka pjesma ima svoju priču i svoj razlog zašto je nastala. Rekao bih zato da je Arena posljedica pjesama i emocija koje su pronašle svoj put do publike, a ne obrnuto.

Jakov Jozinović: “Ja za čuda letim”, Osijek

Publika vas prepoznaje po izravnoj emociji i romantičnom pop izrazu. Koliko je danas teško pisati ljubavne pjesme koje zvuče iskreno, a ne kao formula?

Mislim da je iskrenost jedini način. Ljubavne pjesme postoje otkad je nas i sve je već, na neki način, ispričano. Ono što ih razlikuje jest osobna emocija. Kada pišeš iz vlastitog iskustva ili iz osjećaja koji stvarno poznaješ, ljudi to prepoznaju. Možda ne mogu uvijek objasniti zašto, ali osjete kada nešto dolazi iz srca.

Društvene mreže, osobito TikTok, očito su imale važnu ulogu u vašem usponu. Smatrate li ih samo alatom promocije ili prostorom u kojem pjesma prvi put zaista “prodiše” s publikom?

Danas su društvene mreže puno više od promocije. One su mjesto na kojem pjesma često prvi put dođe do ljudi i gdje odmah vidite reakciju publike. Meni je najljepše kada vidim da netko moju pjesmu koristi kao soundtrack za neki svoj važan trenutak. Tada shvatim da pjesma više nije samo moja.

Jakov Jozinović – Ja za čuda letim (album cover)

Što ste naučili iz reakcija publike na pjesme poput “Polje ruža” i “Ja volim”, a što vas je možda iznenadilo u načinu na koji ljudi doživljavaju vaše pjesme?

To me uvijek fascinira. Iznenadilo me koliko ljudi u pjesmama prepoznaje vlastite životne priče. Nekad mi napišu nešto što me stvarno dirne jer shvatim da je pjesma nekome bila utjeha, podrška ili uspomena na važan trenutak.

Kada pripremate dva koncerta u Areni, kako razmišljate o dramaturgiji nastupa – želite li publici ponuditi veliki spektakl, intimnu priču ili spoj ta dva svijeta?

Volio bih spojiti oba svijeta. Arena sama po sebi traži određenu razinu produkcije i spektakla, ali ono što mi je najvažnije jest da se emocija ne izgubi. Želim da publika osjeti energiju velikog koncerta, ali i da postoje trenuci kada ćemo se svi osjećati kao da sjedimo zajedno u jednoj maloj prostoriji i dijelimo iste emocije.

Dolazite iz generacije izvođača koja karijeru može izgraditi brže nego ikad, ali i pod stalnim pogledom javnosti. Kako čuvate vlastiti mir i autentičnost u tom ubrzanju?

Pokušavam ostati okružen ljudima kojima vjerujem i koji me poznaju od prije svega ovoga. Obitelj, prijatelji i moj tim pomažu mi da ostanem čvrsto na zemlji. Također se trudim ne izgubiti sebe u očekivanjima drugih. Važno mi je da glazba ostane razlog zbog kojeg sam ovdje i da me uspjeh ne udalji od onoga što jesam.

Nakon albuma prvijenca i dvije Arene, ljestvica će biti vrlo visoko postavljena. Što biste voljeli da ostane najvažnije u vašoj karijeri kada početni fenomen preraste u dugoročan glazbeni put?

Volio bih da ljudi za deset ili dvadeset godina ne pamte broj prodanih ulaznica, nego pjesme. Da neke od tih pjesama postanu dio njihovih života, uspomena i važnih trenutaka. Ako uspijem ostati iskren prema sebi, stvarati glazbu u koju vjerujem i imati publiku koja će to osjećati, mislim da je to najveći uspjeh kojem se mogu nadati.