10
tra
2022
Intervju

Boris Harfman Hari i Hrvoje Crnić Boxer: inovatori u očuvanju baštine

lado electro, Kolectrified, Boris Harfman Hari, Hrvoje Crnić Boxer

Boris Harfman Hari i Hrvoje Crnić Boxer Foto: Petra Slobodnjak

share

Boris Harfman Hari i Hrvoje Crnić Boxer odavno su postali nešto poput sinonima za glazbene i video umjetnike sklone istraživanju hrvatske glazbene baštine i  njezinom stapanju s iskustvima electra u suvremenoj popularnoj glazbi. Nakon Lada Electra dvojac ima novi projekt Folklorelektro čiji album najavljuju s dva singla i videospota. Oni su ”Dej mi” s KUD Mladost-Odra iz Zagreba i ”Hajstra” s nadregionalnim folklornim ansamblom Kolo-Slavuj, a koji objedinjuje članove iz svih krajeva i zemalja u kojima žive gradišćanski Hrvati. Folklorelektrova djela u formatu albuma objavit će Menart, i to pod nazivom Kolectrified.

U videospotovima pojavljuju se maske zvončara kao hrvatski tradicijski element. One se provlače kroz razne projekte Harija i Boxera. No djevojke KUD-a Mladost-Odra  imaju maske iz naše relevantne svakodnevice, pandemijskog trenutka u kojem stvaramo.

„Oči lica skrivenog iza maske ističu se ne samo kao ogledalo duše, već i kao jedini pokazatelj emotivnog stanja, tijek misli ili pak portreta osobe iz naše okoline ili slučajnog susreta. Istovremeno, oči koje su jedino vidljive potiču maštu, radoznalost i zanimanje za osobu skrivenu iza maske. Na kraju se kad-tad maske skidaju“, tumače autori spota, Hari i Boxer.

Ništa manje nije intrigantan video za Hajstru koja se bazira na tradicionalnoj jački, uzvikujućeg načina izvođenja, a sniman je u Zagrebu i Beču.

Boris Harfman Hari

Prije aktualnih događaja vratimo se malo u prošlost, u tvoje godine koje su te formirale ili barem inicijalno usmjerile kao umjetnika, istraživača i eksperimentatora te, naravno, stvaratelja novih vrijednosti u hrvatskoj glazbi.

Mogao bih reći da je moj formativni period započeo krajem sedamdesetih ili početkom osamdesetih. Ne znam je li taj period za mene završio ili još uvijek traje. Neprestano se nadograđujem, istražujem, imam potrebu nešto novo reći ili pokazati.

Moje tinejdžerske godine poklopile su se s početkom osamdesetih. Pojava Novog vala kod nas, novi smjerovi u svjetskoj glazbi – čija je dostupnost kod nas tada nevjerojatno porasla – uvelike su utjecale na formiranje mojega glazbenog ukusa. Kao učenik tadašnje škole primijenjenih umjetnosti često sam boravio pred Zvečkom ili malim Kavezom, odlazio u Jabuku, Lap, Đuru, Kulušić, ali i u Trešnju ili Ben gdje sam mogao slušati ili plesati uz glazbu koja nije bila tadašnji mainstream. Dosta turbulentno glazbeno doba koje je utjecalo na mene.

Moja fascinacija elektroničkom glazbom započela je s Kraftwerkom krajem sedamdesetih, još u osnovnoj školi. Odjednom se pojavilo mnoštvo bendova koji su na drugačije načine rabili elektronske instrumente, tako da se u meni odjednom smućkalo više interesantnih glazbenih pravaca… synthpop, EBM, dark wave, electro funk… Vrlo burno i interesantno doba dobrih klubova, koncerata, tuluma, Radija 101 i tako dalje. Sve se nekako naglo otvaralo i postajalo dostupno, što ranije nije bio slučaj.

Istovremeno, plesao sam folklor. Svoju potrebu za izražavanjem i uživanjem u plesu našao sam u tadašnjem KUD-u Prečko iz istoimenog zagrebačkog kvarta u kojemu sam stanovao. Nekako u to vrijeme počela me, osim plesa, interesirati i naša narodna baština.

Kako si dospio u Lado kao jedan od najbitnijih kreativaca?

Teško mi je točno reći kada sam prvi puta čuo za Lado. Bilo je to u predškolskoj dobi. Znam da sam gledao koncert, no ne sjećam se je li to bilo s roditeljima ili vrtićem. Mama je slušala Ladarice i pjevala. Naravno, plesanjem najprije u osnovnoškolskoj folklornoj grupi, pa zatim u KUD-u polako sam upoznao Lado.

On je naš jedini profesionalni nacionalni folklorni ansambl. Jedan od najboljih na svijetu. Kao i kod ostalih plesača, lagano se razvija svijest i želja da jednog dana i ja budem privilegiran i imam čast biti dio Lada. Moj interes za našu tradiciju i baštinu raste, tako da nakon završene srednje škole upisujem studij etnologije i muzeologije. Snimam po ‘terenu’ (selima, smotrama), postajem voditelj društva u kojem sam plesao i radim prve koreografije inspirirane narodnim plesovima. Tada ozbiljno pristupam stvaranju umjetničkih djela inspiriranih hrvatskom tradicijom i baštinom.

Nekako u to doba, ustvari nešto ranije, pojavljuje se HC Boxer i Montažstroj s pjesmom ”Croatia in Flames”. To je bilo nešto novo, elektronika kakvu volim. Veliko pozitivno iznenađenje nešto kasnije bila je Boxerova ”Futura” i ”Paunov ples” Legena. Dakle, počela se spajati elektronska i tradicijska glazba. To je ono što i ja želim raditi.

Neposredno prije početka pisanja diplomskog rada prijavljujem se na audiciju za plesača ansambla Lado. Prolazim, ostavljam studij i posvećujem se plesu. Tada sam već bio prepoznat kao potencijalno talentiran koreograf pa  u dogovoru s umjetničkim rukovoditeljem Lada Ivanom Ivančanom ml. izrađujem glazbu za koreografiju Gordane Majerić. S njom se Lado pojavljuje na natjecanju u aerobiku održanim u Zagrebu.

To je bila preteča Lado Electra. Nakon toga, gospodin Ivančan predlaže mi da snimimo album koji bi spojio elektronsku i tradicijsku glazbu. Složimo se da bi za taj spoj bio idealan HC Boxer koji je već surađivao s umjetničkim rukovoditeljem i Ladom. Tako 2002. godine nastaje Lado Electro. Nanjušio je i prepoznao Ivo da bi ovo trebao biti interesantan i nov spoj čiji će rezultat biti fascinantan. I izvrstan.

Što Ladu daje tu izvrsnost, integritet i privlačnost kroz desetljeća? 

Možemo reći da je za to prvenstveno zaslužan osnivač Lada, prof. Zvonimir Ljevaković.

Koreografski genij koji je našao jedinstven način kojim će prezentirati na sceni našu tradicijsku baštinu. On je bio taj koji je postavio i temelje za zagrebačku školu folklora koju su svi nakon njega nastavljali, nadograđivali, ali i čuvali i njegovali. Ladovske koreografije su remek-djela upravo te škole, jedinstvene u svijetu.

No, nije sve u koreografijama. Ovdje su i umjetnici – plesači/pjevači i orkestar koji ovo čime se bavimo ne doživljavaju kao posao. To je poziv. Velika čast, odgovornost, ali i ljubav prema baštini, plesu i jednih prema drugima. To je ono što dajemo na sceni i što publika prepoznaje i osjeća.

Koji su od svjetskih bendova ili pojedinačnih umjetnika iz područja electro glazbe djelovali na tebe poticajno? Dopusti mi da sam dosta nesigurno – ali onako u tragovima – usudio se shvatiti da voliš New Order pa čak i Cabaret Voltaire? Naravno, eventualna neka njihova iskustva koristio si u tragovima stvarajući svoj originalni Lado Electro? Opet, naravno, možda uopće ovdje nisam pogodio ni u jedan?! A kamoli u sridu!

Oba su pala. Ali ima toga više, kao i drugih. Kao što sam već rekao, sve je krenulo s Kraftwerkom. Zatim idu redom Depeche Mode, Yazoo, The Human League, Joy Division, Laibach, Cabaret Voltaire, Bauhaus, New Order, Skinny Puppy i Front Line Assembly. Slušajući ove bendove, nekako sam razvio svoj stil.

Cijelo vrijeme surađuješ s Boxerom i tako dolazimo do vašeg Folklorelektra?  Pogledao sam nebrojeno puta i preslušao “Dej me“ i stvarno uživao u slici, kao i u vašoj zajedničkoj režiji, baš izvrsnoj. Izvrsne su u svemu i članice KUD-a Mladost-Odra. Kako ste do njih došli? Nisu iz Lada nego Kulturno-umjetničkog društva,ali je rezultat u suradnji s Harfijem i Boxerom fascinantan?

Folklorelektro naš je novi projekt kroz koji surađujemo s raznim amaterskim folklornim grupama, zborovima ili sviračima. Ima ih mnogo kvalitetnih i želja mi je da, osim stjecanja novih iskustava, pokušamo i  s nekim drugim umjetnicima napraviti neku novu elentroničko-tradicijsku fuziju. Djevojke iz KUD-a Mladost iz Odre nisu slučajan odabir, s obzirom na to da u društvu radim kao umjetnički voditelj. Lado je sigurno profesionalniji u pripremama i izvedbama, ali srce i želja kod amatera su veliki. I to je važan i bitan faktor koji je u Hrvojevom i mom radu vrlo važan.

Na kraju, glede tvojega najavljenog novog, ali samostalnog projekta Cabaret Folklorico: spominje se i John Fryer na čelu svjetski priznatih djelatnika u suvremenoj popularnoj glazbi. Kako je došlo do te suradnje i je li to prilika da konačno sve ovo što godinama kreiraš uspije i na tržištu?

Cabaret Folklorico naziv je albuma samostalnog projekta Mokosh snimljenog, uz dopuštenje, s manjim dijelom članica ansambla Lado. Prvi singl None izdan je kao singl, a uz originalnu verziju sadrži i remiks Johna Fryera. Riječ je o nešto čvršćem, mračnijem zvuku koji pomalo koketira s industrialom, EBM, gothic glazbom. To je nešto novo i bliže spomenutim bendovima koji su utjecali na mene.

Do Johna Fryera došao sam preko Marije Buljete, naše fotografkinje s adresom u Londonu i Violete Juras, autoricom artworka za Cabaret Folklorico. Fryer je producent i glazbenik poznat po radu s Depeche ode, This Mortal Coil, Yazoo, Alison Moyet, NIN, HIM itd. Marija nas je povezala preko društvenih mreža. Potom, čuvši Lado Electro i demo materijale za Cabaret Folklorico oduševio se i prihvatio toga da napravi za početak jedan remiks za drugi disk albuma. Toliko mu se dopala izvedba Ladarica, kao i naš tradicijski način pjevanja, da je izrazio želju da napiše i snimi nešto s djevojkama.

Nije ovdje riječ o tome da napravim proizvod koji će se masovnije prihvatiti ili kupovati. Samim time što su strani glazbenici – i to ne baš bilo koji, čuli što radim, oduševili se time i odlučili za suradnju – velika je stvar. Bitna za promociju hrvatske tradicijske glazbe, ali možda i naše glazbe općenito. Velik dio njih prvi je puta čuo i Lado i hrvatsku narodnu glazbu, abilo je na popisu dosta zvučnih i interesantnih imenakoji su htjeli raditi. No, pandemija i financije odradile su svoje, tako da će ostali malo pričekati iduće singlove s albuma.

Hrvoje Crnić –Boxer

Možeš li reći pokoju riječ o svojim o formativnim godinama, dječaštvu i kasnije tinejdžerskim godinama: kakva je bila tvoja društvena, kulturološka, glazbena okolina? 

Počelo je slušanjem Pink Floyda, Jean-Michaela Jarrea i Kraftwerka u osnovnoj školi, a nastavilo se uz Clash, Joy Division, Talking Heads, New Order, Dead Can Dance, kao i sviranjem bas gitare u post punk bandovima osamdesetih. Veliki korak bio je 1989. godine: ulazak u multimedijalnu skupinu Montažstroj i kupnja prve klavijature-samplera za komponiranje kazališnih soundtrackova.

Što je i kako od toga utjecalo, ako je utjecalo, kasnije na tvoj rad?

Najviše je utjecalo komponiranje kazališne glazbe, singl Montažstroja ”Croatia in Flame” 1991. godine i kasnije komponiranje filmske glazbe.

Odakle ta čudesna i rijetka ideja o spajanju electra i Mediterana onakvog kakvog je zapisivao, na primjer, Ljubo Stipišić-Delmata, i kakvog ne možemo naći u uobičajenoj industrijskoj produkciji klapa i zabavne glazbe iz Dalmacije? Pritom nema estradnog utega, ali ima electra s dalmatinskog kamenjara i tradicijskog samačkog pjevanja. Naravno, sve si proširio i na Mediteran u najširem poimanju. Poticaj si dobio i dao prizmatičan pogled na tradicijsku glazbu iz Španjolske, Slovenije, kao i na Federica Garcíju Lorcu.

Nemam za to neko specijalno objašnjenje, takav zvuk je način izražavanja, moj autorski rukopis na kojeg je vjerojatno utjecalo i to da sam veliki dio djetinjstva provodio u Novalji na Pagu. Tamo sam usput slušajući ‘nakanat’ – je arhaičan mediteranski način pjevanja koji me totalno privukao i fascinirao, kao i zvuk Ladarica u špici serije Gruntovčani (”Pokraj vode Drave”). Electro je došao kasnije kroz Montažstroj.

Možeš li reći pokoju riječ o projektu Kolectrified koji radite s ansamblom gradišćanskih Hrvata Kolo Slavuj iz Beča?

Da, s folklornim ansamblom gradišćanskih Hrvata Kolo Slavuj iz Beča upravo miksamo novi album Kolectrified, u veljači 2022. je izašao prvi spot za pjesmu ”Hajstra” i EP Hajstra – Kaj mati“ s ove dvije pjesme kao najava albuma.

Koji su umjetnici eventualno djelovali na tebe kao poticaj, s jedne strane iz svijeta folklora, a s druge iz electra?

Kod mene nema nekog vanjskog poticaja ili utjecaja. To nekako dolazi iznutra, a taj sound je način izražavanja, autorski rukopis razrađen u dosadašnjim projektima. I dalje ga nadograđujem u svakom novom miksu i remiksu.

lado electro, Kolectrified, Boris Harfman Hari, Hrvoje Crnić Boxer

Boris Harfman Hari i Hrvoje Crnić Boxer Foto: Petra Slobodnjak

lado electro, Kolectrified, Boris Harfman Hari, Hrvoje Crnić Boxer

Boris_Harfman_Hari_i_Hrvoje_Crni__Boxer / Petra Slobodnjak

lado electro, Kolectrified, Boris Harfman Hari, Hrvoje Crnić Boxer

Boris Harfman / Saša Zinaja

lado electro, Kolectrified, Boris Harfman Hari, Hrvoje Crnić Boxer

Boris Harfman Hari / Saša Zinaja

lado electro, Kolectrified, Boris Harfman Hari, Hrvoje Crnić Boxer

Folklorelektro / naslovnica

lado electro, Kolectrified, Boris Harfman Hari, Hrvoje Crnić Boxer, folkoelektro

Folklorelektro

Wilhelmina Agnes

Wilhelmina Agnes

IMG-20210920-WA0005

El Musicante

Tomislav Šnidarić, Branko Komljenović (Menart) i udarna El Musicante ekipa

El Musicante

S podrškom Menarta

El Musicante

El Musicante

01 - 02

Moglo bi Vas zanimati