Riječima nekoliko artista tijekom oba dana festivala, ovogodišnji Drito iz Osijeka najbolje je dosadašnje izdanje ovog festivala.
Riječima ekipe s drugog dana, to kažu svake godine. Mojim riječima, ovo možda i nije najbolje izdanje, ali drugi dan je svakako popravio moje mišljenje nakon prvog dana koji nije ostavio osobito jak dojam.
Drito iz Osijeka / Marko Tuđan, yem
Ovogodišnje, šesto izdanje Drita iz Osijeka održalo se, tradicionalno, u dvorištu Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u osječkoj Tvrđi, a uz toplinski val i povratak za Osijek karakterističnih komaraca, Drito je donio i val novih imena u svome lineupu, a koja su, bez pretjerivanja, bila highlight cijelog festivala. O njima nešto više u nastavku, ali krenimo od početka.
Prvi dan: energija u dnevnom terminu
Za otvaranje ovogodišnjeg Drita bio je zadužen već nam poznat dvojac iz Kutine – Mavid i Jac, a nakon njih Lokki, nekima poznat zbog grupe $BL, drugima zbog svojih solo projekata, ali poznat apsolutno svakom licu koje se odmah od početka smjestilo u prvim redovima. Dečki su otvorili energično kako im i priliči, ali staviti njih u dnevni termin na lineupu je kao vidjeti 2hollisa na dnevnom setu na The Governors Ballu – energija za svaku pohvalu, ali cjelokupni vibe kakav se puno bolje uklapa u večernje termine. Bez obzira na ne osobito brojnu publiku u tim trenutcima, činilo se da su svi već u startu zagrijani za nastavak.
Massimo Savage je ime koje Osječanima ne treba posebno predstavljati, jer su ga i prije i nakon nastupa na svakom koraku zaustavljali za fotku, a on je i ove godine pokazao koliko jako ide Gas Slavonije, zajedno sa svojim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom z++, s kojim se kasnije ponovno udružio na njegovom setu.
Imena koja smo po prvi put slušali na Dritu iz Osijeka su Fujčinela Bojs, odnosno Spejs Noksi, Kene Beri, Đomla i FTP Cojkana, čije je dovitljive rime osječka publika srčano prihvatila.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Tko su i što su Shtosmo neki od nas su shvatili odavno zahvaljujući koncertima u Zagrebu, a osječka se publika s ovim nadasve energičnim triom upoznala prošle godine, pa su sada došli ponoviti gradivo. Sad kad Bobix, Penka i Singer znaju koliko su ovdje prihvaćeni, osim onih dobro poznatih hitova izveli su i neke manje poznate stvari, a na stageu im se pridružio i qad, čiji je solo nastup uslijedio sutradan. Nakon što su nakratko sišli sa stagea, već sam se začudila kako na red nije došla njihova, do danas subjektivno najbolja, stvar “Tika Taka”, no uz prve taktove tog ludog beata dečki se vraćaju na stage i izvode spomenutu pjesmu, jer što je Shtosmo nastup bez nje?
Već smo prethodnih godina utvrdili obostranu ljubav Bore Balboe i Osječana, a Bore je i ove godine bio dobro raspoložen, u stalnoj interakciji s publikom i maksimalno predan nastupu. Nažalost, Sjena i Baks nisu bili prisutni, pa je bez njih izveo pjesmu “Flipper” s novog Baksovog albuma SUPERSJEBAN, a to je bio jedan od mnogih trenutaka prve večeri kada se iznimno osjetila Sjenina neprisutnost. Srećom, tijekom drugog je dana svako malo izlazio na stage i pridruživao se prijateljima na suradnjama.
Z++ nije dugo bio sam na stageu jer mu se na gotovo svakoj pjesmi pridružio Massimo Savage, a poseban shoutout zaslužili su zbog izvedbi pjesama “Magija” i “Tajna”.
Vojko V je, kao i inače, konstantno animirao publiku i uz solo stvari izveo i pjesme grupe Dječaci – “Narodna” i “Lovrinac”. Peki i Kuku$ već su drugima zagrijanu atmosferu doveli do vrhunca, a Špiro i Tej nastupili su kao šećer na kraju prve večeri. Nakon što su prethodne dvije godine otvarali osječki Drito, sada su bili zaduženi za zatvaranje i, naravno, potaknuli publiku na posljednji ples (za večeras).
Drugi dan bio je rezerviran za nešto drugačiju žanrovsku raznolikost te još poneka imena koja smo na osječkom Dritu tada slušali po prvi put – iako je, istini za volju, veći dio lineupa i dalje ostao veran trap zvuku, s iznimkom emo/pop-punk kaosa koji su donijeli Luzeri i Ružno Pače.
Na otvaranju drugog dana nastupio je qad, kojemu su se na nastupu pridružili dečki iz Shtosmo, i zajedno su, kao i prvog dana, nastavili sipati “Alien Wock”.
Nova imena koja su ukrala show
U Osijeku je po prvi put ove godine nastupio i Galke (Mateo Galić), mladi artist čiji mi album prvijenac Odjeci nije napustio slušalice otkad je objavljen. Budući da je trenutno, kako i sam Galke kaže, safari vrijeme, ipak je došlo vrijeme za izvedbe pjesama nešto prikladnijih Dritu i godišnjem dobu, a to su pjesme s albuma Safari, objavljenog prije točno pola godine. Oba albuma koja je Galke dosad izbacio konceptualna su, i to se ne samo čuje nego i vidi na prvu, što je u današnjoj glazbi prilično rijetko izvedeno na način na kakav to radi ovaj mladi umjetnik. Žanrovski negdje između trapa i zvuka u stilu Mk.Geeja, Galke donosi nešto osvježavajuće na scenu, a to je upravo ono što se najbolje uklapa u ljetne dane pred nama. Iako je Safari podosta drugačiji od prethodnog albuma, i on je pokazao Mateovu svestranost i produkcijsku kreativnost, ali i osjećaj za detalje koji se, osim u tekstovima, primjećuje kroz listening kit koji dolazi uz album – CD s pratećim bookletom, majica, 24-karatna Kiriawashi Gold Tequila te, ni manje ni više, živi Zophobas crv u tegli ispunjenoj pijeskom. Kao da uz pjesme doslovno donosi i doživljaj safarija. “Baš strašno je vani sve”, ali strašno dobro. Galke ove godine sve češće nastupa na nadolazećim ljetnim festivalima, a bilo je i vrijeme… za safari vrijeme.
Trap trio iz obližnjeg Slavonskog Broda – KARLO, Delač i Čoka – također je prvi put nastupio na Dritu iz Osijeka, a budući da sam ih prošle godine srela samo u publici, ovo je značajna stepenica više. Dečki su sa svakim nastupom sve opušteniji na stageu, energija koju donose uvijek je na visokoj razini, stoga bih, da nisu već tri puta nastupali u zagrebačkoj Tvornici Kulture, rekla da bi mogli biti spremni za veće pozornice. No već itekako jesu. Njihova vjerna publika iz Slavonskog Broda prati ih na svim nastupima, a čini mi se kako se i broj nove publike ozbiljno povećava. Jer zna se tko je sljedeć’ – Karlo, Delke, Č. I možda sanjaju o novom Maybachu, ali svjetla pozornice više ne, jer snovi im se ostvaruju.
Nakon ogromnog hypea nastalog zahvaljujući dečkima iz Slavonskog Broda, publika je bila i više nego spremna za povratnički nastup Dine Blunta, kojemu se pridružio i Swana. Red starijih, red novijih pjesama, i došao je red i na Buntai. Dipsiju i Yung Budetu pridružili su se brojni gosti, a tada smo prvi put te večeri vidjeli i Sjenu, čiji je set uslijedio nakon emo/pop-punk kaosa uz uvijek simpatične Luzere i Ružno Pače. Broj ljudi koji su hrlili u dvorište PTF-a rapidno se povećavao iz pjesme u pjesmu, Goca je više vremena proveo dirigirajući publikom stojeći na zvučniku nego stojeći na stageu, a čini mi se da se Yung Bude potpuno oporavio nakon stagedivea u Tvornici na koncertu Buntaija ranije ove godine, jer nimalo njegove uobičajene energije nije nedostajalo. Sjena je, na veliku radost svih nas prisutnih, dobio dosad najduži set od čak četrdeset minuta, koje je, kao i uvijek, podijelio s prijateljima s kojima je izveo suradnje, ali i neke od svojih najboljih solo pjesama. Drugi put u dva dana čuli smo pjesmu “TIGIDI”, koju u originalu izvode Sjena, Baks te Špiro i Tej; prvog dana najprije su je izvodili Špiro i Tej na svom setu, dok ju je drugog dana izvodio Sjena tijekom svog seta, kojemu se pridružio Baks. Slično je bilo i s pjesmom “Flipper”, jednom od subjektivno najboljih pjesama sa Sjeninog novog albuma Supersjeban, koju je Bore Balboa samostalno izvodio prvog dana kada nije bilo Sjene, a drugog ju je dana Sjena izveo sam jer nije bilo Bore. Nadam se da ćemo te dvije suradnje uskoro čuti u punim postavama, iako su i u ovim izvedbama osigurale dovoljno hypea da catchy stihovi odzvanjaju u ušima još satima poslije.
Drito iz Osijeka / Marko Tuđan, yem
Na zatvaranju Drita nastupili su Hiljson Mandela i 30zona, koji su se pobrinuli da atmosfera do samog kraja ostane na razini svih prethodnih nastupa, a u tome su i uspjeli. Drugi dan mi je po svemu sudeći protekao bolje nego prvi, ali moguće da je samo do mene i činjenice da sam u manje od tjedan dana bila na dva festivala, a katkad treba i uloviti predah. “Ti odeš pa se vratiš kao boomerang”, pjevaju Luzeri i Sjena u pjesmi “Suze”, i vrlo točno opisuju moje vraćanje na Drito svake godine, kao da mi nikad nije dosta tog dvodnevnog trepanja. Iako se svake godine osjećam starije i udaljenije od publike koja pohodi Drito, i dalje mi nije dosta. A nije ni publici, jer je nekolicina njih odmah nakon Drita pohitala u klub Exit, gdje se tradicionalno, već četvrtu godinu zaredom, održavao Trap’n’Bass festival u organizaciji ekipe iz Trapscapea – Yxa i Mariniram na Trap flooru te Drum & Bass floor, gdje su puštali DMT, Raul B, Nobru, Nixoni, Snizzla i Minimalist. Jaka ekipa i još jači afteri. I naš anualni Drito iz Osijeka u epizodi “povratak komaraca”. Ali baš ga takvog oduvijek i pamtimo.
