Splitski gitaristički kvartet - prvi cjelovečernji koncert u Hrvatskom domu Split
Kada su se otvorila vrata Hrvatskog doma Split na koncu 2020., Splitski gitaristički kvartet sudjelovao je u inauguracijskom glazbenom slavlju, a prvi cjelovečernji koncert održali su 8. travnja 2022.
Nekadašnji učenici i studenti splitskih glazbenih škola i Umjetničke akademije, Kajo Milišić, Josip Dragnić, Goran Cetinić Koća i Martin Andrijašević, okupili su se u kvartet s težnjom bogaćenja splitske i hrvatske gitarističke scene.
Tu misiju ispunjavaju već dvanaest godina tijekom kojih su izašli iz zadanih okvira djelovanja te svojim nastupima obogatili i europsku scenu koncertima u Luksemburgu, Njemačkoj, Španjolskoj, Bugarskoj, Sloveniji i Poljskoj. Dobitnici su nagrade Zlatni akvarel za doprinos glazbenoj sceni grada Splita te Osmijeh Biokova za najbolji koncert klasične glazbe u sklopu festivala Makarsko kulturno ljeto. Desetu obljetnicu proslavili su koncertom u samom srcu Dioklecijanove palače, Vestibulu, u sklopu jedanaestog izdanja MAG festivala.
Najtrofejniji splitski zborovođa, skladatelj te prijatelj kvarteta, Vlado Sunko, prišao im je nakon tog koncerta i rekao kako ima skladbu za njihovu obljetnicu. Uslijed pandemijskih okolnosti Sunkova Toccata čekala je na praizvedbu godinu i pol, a koncertna premijera održana je upravo na koncertu u Hrvatskom domu Split, iako je netom prije zaplovila radijskim eterom i internetskim prostranstvima u videospotu koji je također sniman u secesijskoj koncertnoj dvorani.
Trobrod gitarske glazbe
Toccata je činila središnji dio koncertnog programa, koji je tematski podijeljen na tri cjeline. Prvi dio koncerta obilježile su obrade za gitaristički kvartet, drugi dio skladbe splitskih skladatelja nastalih upravo za Splitski gitaristički kvartet, dok su se u posljednjem bloku gitaristi prepustili južnoameričkim ritmovima i melodijama.
Koncert su otvorile Sunkove Varijacije na dalmatinsku temu nastale još devedesetih godina za mandolinski orkestar, koje Splitski gitaristički kvartet često i rado izvodi. Meka i prozračna tema mediteranskog ugođaja temelj je za niz varijacija tijekom kojih se skladatelj, gotovo dječačkim šarmom poigrava u okvirima nježne dinamike.
U dominantno melankoličnom i sjetnom ozračju program je nastavljen obradama iz područja glasovirske literature. Mekoća tona i nježno prebiranje žica nastavljaju se u Djevojci lanene kose i Sanjarenju Claudea Debussyja, dok je Strašilov ples nakratko razbio dominantno meditativni ugođaj.
Jedan od pozitivnih i hvalevrijednih aspekata kvarteta svakako je suradnja s domaćim suvremenim skladateljima. Sljedeći blok donosi upravo plodove takve suradnje s još jednim Splićaninom, Gordanom Tudorom. Soundtracks I, II i III sazdani su od materijala koji su nastajali kao glazba za scenu odnosno predstave. Samom tom spoznajom nije neobično da se u Soundtracksu Tudorov glazbeni jezik bitno razlikuje od njegovih djela nastalih za soliste i ansamble, naročito puhače.
Tudorov glazbeni jezik u Soundtracksu se bitno razlikuje od njegovih drugih djela
Djelo lišeno naglih skokova u melodiji, suvremenih tehnika proizvodnje zvuka te očekivanog obrasca trostavačnosti koja se gradi oprečnim tempima i ugođajima, nudi pretežno meditativni ugođaj. U prvom Soundtracku naglasak je na razvijenoj melodiji, drugi repetitivnom frazom donosi suptilnu gradaciju, a treći je u svojoj delikatnoj osjećajnosti i valovitoj dinamici najrazigraniji.
Prevladavajuća mekoća tona Splitskog gitarističkog kvarteta razbijena je izvedbom Sunkove Toccate. Da je skladatelj pri stvaranju imao u vidu umjetničke afinitete i izvođačke sposobnosti kvarteta bilo je jasno već u prvim taktovima:
„Nakana mi je bila ugraditi u djelo poletnost, svečanost te izvođačku zahtjevnost, a tome je najviše odgovarala toccata kao glazbeni oblik, u koju sam utkao elemente jazza i rock glazbe. Oblik djela čine pet različitih odsjeka od kojih su dva improvizacijsko-virtuoznog karaktera, a povezuju ih zajednički motivi koji se kroz raznolika preoblikovanja sažimlju u završetku skladbe.“
Jazz i rock elementima sigurno se najviše obradovao Goran Cetinić Koča, koji sa svojim ansamblom Šporkestar suvremeno plovi jazz vodama. Različiti afiniteti i specijalnosti članova kvarteta još su jedna od njihovih posebnosti, što im sigurno olakšava odabir i pripremu širokog spektra repertoara. Gitara u Sunkovoj Toccati poprima žešći, metalniji zvuk. Virtuoznom, gotovo improvizacijskom karakteru s odjecima polifonog sloga suprotstavljaju se nježni i polagani odsjeci, čija se kratka pojava prekida te se nastavlja dominantna motorična igru nad kojom izviru melodijske linije prebacujući se u spretne ruke različitih članova Kvarteta.
U južnoamerički blok publiku je povelo djelo Kuba (Habanera) Eduarda Sancheza de Fuentesa, nakon kojeg je uslijedila izvedba jedne od najpoznatijih skladbi za gitaristički kvartet, Kubanski krajolik s kišom Lea Brouwera. Vještom gradacijom, od sitne sipajuće kiše do tuče i oluje, kvartet je doplovio do Brazilskih narodnih plesova Celsa Machada.
Posljednji blok skladbi naročito je obradovao male gitariste iz omiške Glazbene škole Lovro pl. Matačić koji su popunili nekoliko redova u publici. S obzirom na pedagošku djelatnost članova kvarteta, sigurno ih je obradovala njihova prisutnost, kao i spoznaja da publika Hrvatskog doma Split postaje sve raznovrsnija!