In memoriam: Neven Frangeš - maksimalni zagovornik hrvatske glazbe

Njegovo golemo znanje, glazbeni i organizacijski talent i svestranost svakako će nedostajati

Otišao je još jedan veliki glazbenik, Neven Frangeš (Zagreb, 8. siječnja 1951. – 10. kolovoza 2026). Nije bio samo vrsni orguljaš i klavirist već i skladatelj, glazbeni producent, pedagog te svojevrsni glazbeni aktivist koji je do kraja ostao vjeran ideji maksimalnog zagovora hrvatske glazbe i njenih glazbenika.

Često smo se viđali na koncertima, a onaj posljednji put za istim stolom tokom dodjele nagrada Rock&Offa, baš kao i na Porinima. To zapravo ne čudi jer Frangeš je bio doslovno „sveprisutan“. To potvrđuju čak i osnovni podaci iz njegove glazbene biografije: „jedan je od osnivača Scene Amadeo u Zagrebu, član kulturnih vijeća Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske te predsjednik Upravnog odbora nagrade Porin. Djelovao je i kao predsjednik jazz komisije Nagrade Status. Bio je dugogodišnji aktivni član Hrvatske glazbene unije, Glavnog odbora i Predsjedništva HGU-a, Upravnog odbora Unisona, kao i Ureda za izvoz glazbe“.

Jazzer koji je preskakao granice

Iako je do srži bio pravi jazzer, nije se libio preskakati žanrovske međe te biti jednako uspješan. Surađivao je i snimao najviše sa velikim svjetskim i domaćim jazz glazbenicima. Popis je impresivan: Chet Baker, Art Farmer, Toots Thielemans, Martin Drew, Niels-Henning, Ørsted Pedersen, Ernie Wilkins, Lou Donaldson, Clark Terry, Bob Mover… Ni onaj domaći popis nije ništa slabiji, dapače, jer na vrhu poduže liste su Damir Dičić, Mario Mavrin, Elvis Stanić, Miljenko Prohaska, a prije svih Boško Petrović.

Naime, među brojnim naslovima albuma možda su najznačjniji baš njegovi dueti s Boškom: albumi Sarabanda, From Moscow to L.A. i Un Chien Andalou. Tu je i nagrađeni hrvatski „baštinski“ album s obradama međimurskih popijevki Zvira voda na kojem se dvojcu pridružila i Ruža Pospiš-Baldani. Nije to bila jedina suradnja s nekim iz svijeta klasične glazbe jer je surađivao s mnogim glazbenicima „klasičarima“, a bio je skladatelj i za stotinjak kazališnih predstava, za televizijske emisije, dokumentarce, animirane filmove i igrani film.

Naravno, nije ga preskočio ni rock. Plodne su bile njegove suradnje s Dragom Mlinarcem (na samostalnim albumima poput sjajnog Rođenja, Sve je u redu i Negdje postoji netko) te godinama kasnije s Parnim valjkom.

Njegova povezanost s Dubrovačkim ljetnim igrama započela je 1972. godine, kada je kao student prvi put sudjelovao na Festivalu. Tada je surađivao sa skupinom “Pozdravi” Ivice Boban (u kojoj je bila i Mlinarčeva glazba) te sudjelovao u predstavi “Kristofor Kolumbo” Miroslava Krleže, u režiji Georgija Para.

Organizacijski talent

Na Dubrovačkim ljetnim igrama je tridesetak godina bio prisutan i kao izvođač, skladatelj, producent, a potom i ravnatelj glazbenog programa. Bio je na čelu Međunarodne škole jazza Hrvatskog glazbenog saveza i festivala Jazz Is Back! u Grožnjanu te redoviti profesor na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Naravno, Frangeš je dobitnik i mnogih visokih umjetničkih nagrada. Njegovo golemo znanje, glazbeni i organizacijski talent i svestranost svakako će nedostajati. Baš kao i razgovori s njim svima nama koji smo ga znali i s njim se susretali.