Koliko sam zaradio kao „dioničar“ hita Queena i Davida Bowieja

Udio u pravima na veliki hit nedavno je ponuđen investitorima i fanovima benda

Pjesma “Under Pressure” Queena i Davida Bowieja jedna je od najpoznatijih glazbenih suradnji u povijesti rocka, ujedno i veliki komercijalni hit oba tabora. Magazin Rolling Stone proglasio ju je drugim najboljim duetom ikada (prvo mjesto pripalo je, najozbiljnije, “One Sweet Day” Mariah Carey i Boyz II Men), po izboru kanala VH1 zauzela je 31. mjesto među 100 najboljih pjesama osamdesetih, a Queen i Bowie držali su je nosivim stupom svojih repertoara sve do svojih posljednjih koncerata.
Odnedavno, i ja se mogu pohvaliti kao njen „dioničar“ te, uz preživjele članove benda i nasljednike Mercuryja i Bowieja, kao jedan od sudionika u raspodjeli prihoda pjesme.

Spontana suradnja

Ovaj veliki hit svoj je život započeo u švicarskom Montreuxu, u studiju u kojem je grupa Queen pronalazila inspiraciju i kreativni mir. Taj mir narušile bi povremene posjete poznatih kolega, ovom prilikom Davida Bowieja u rujnu 1981. godine. Susret se pretvorio u neobavezni jam, a glavni motiv bila je prepoznatljiva bas linija Johna Deacona na koju su se nadopunjavali gitarist Brian May i bubnjar Roger Taylor. Svirka je poslužila kao temelj za vokalne improvizacije Bowieja i Freddieja Mercuryja, koje su nakon kasnijeg poliranja iznjedrile kompletan tekst “Under Pressure”.

Nedugo zatim pjesma je objavljena kao singl, a 1982. i na albumu Hot Space na kojem, s obzirom na disko eksperimente i napola kuhane pjesme, i nije trebalo puno truda da se istakne hit kalibra kao što je “Under Pressure”. Od tada pa sve do posljednje turneje 1986. godine, odsvirana je na svakom koncertu Queena.
Bowie se, pak, nije libio uključiti pjesmu na brojne kompilacije hitova, a tijekom njegovih izvedbi uživo, na kasnijim turnejama Mercuryjevu dionicu preuzela bi basistica Gail Ann Dorsey.

Dobro je poznat i slučaj kontroverznog sempliranja legendarne bas linije (“Ice, ice, baby!”), a nezaboravan je trenutak kada se 2015. na koncertu Foo Fightersa u Švedskoj frontmen Dave Grohl vraća na pozornicu sa slomljenom nogom i junački nastavlja nastup upravo uz “Under Pressure”.

Osobno, pjesmu sam prvi put čuo na kazeti s kompilacijom Greatest Hits 2 Queena, stisnutu između otvaranja “A Kind of Magic” i “Radio Ga Ga”. Sa svojim harmonijskim i produkcijskim raskošima, te su ogromne pjesme za mene predstavljale zvučni pandan Spielbergovih holivudskih blockbustera prepunih velikih priča, uzbuđenja i iznenadnih obrata. Drugim riječima, bile su skretničari koji su utjecali na moj glazbeni ukus, ali i daljnji profesionalni put.

Burza autorskih prava

Tridesetak godina kasnije, početkom 2026., zaintrigirala me je vijest o tvrtki SongVest, koja u svojoj ponudi ima udjele u pjesmama izvođača poput Duran Durana, Beyonce, 50 Centa, Lady Gage, Mariah Carey i drugih. Riječ je o platformi koja funkcionira kao svojevrsna burza autorskih prava – naime, nositelji autorskih i srodnih prava na pjesmama prodaju svoje udjele SongVestu, koji ih zatim pretvara u tzv. Songshare dionice, nudeći ih dalje na prodaju zainteresiranim investitorima i fanovima. Budući vlasnici sudjeluju u svim daljnjim prihodima pjesme, od radijskih i televizijskih emitiranja do streaminga na digitalnim servisima poput Spotifya, Deezera i Apple Musica.

U jednom od investicijskih valova našle su se i četiri pjesme Queena: “A Kind of Magic”, “I Want It All”, “The Show Must Go On” i “Under Pressure”. Svoje udjele na raspolaganje nisu stavili sami autori već nasljednici producenta pjesme Davida Richardsa, koji je preminuo 2013. godine. Riječ je o njegovim udjelima na spomenutim snimkama i pravima koja je Richards ostvarivao kao producent i prateći izvođač (Richards je na “Under Pressure” odsvirao klavir).

Cijena jedne Songshare dionice bila je oko 100 eura, a s obzirom da sam u životu znao investirati i u budalastije stvari, simbolični udio u vlasništvu legendarne pjesme Queena i Davida Bowieja smatrao sam sasvim opravdanim izdatkom. Ta moja jedna dionica zapravo je zanemarivi djelić u ukupnom kolaču koji, s obzirom na trajnu popularnost pjesme, nositeljima prava donosi ozbiljne prihode – službeni spot na YouTubeu trenutačno premašuje 270 milijuna pregleda, dok na Spotifyu broji više od 2,2 milijarde streamova. Ipak, u svojim virtualnim rukama držim dio povijesti rock muzike i simbolični udio u jednoj od mojih omiljenih pjesama!

Zašto sam se odlučio za nju, a ne, recimo, za “I Want It All”, čiji je tekst inspirirala usputna upadica glumice Anite Dobson, današnje supruge Briana Mayja? Ili za “The Show Must Go On”, koju je Freddie, već ozbiljno bolestan, otpjevao otpivši gutljaj votke i dosegnuvši visine koje u dotadašnjoj diskografiji nije dosegnuo?
Ne znam, ali ne bih, naravno, pogriješio i s bilo kojom od preostalih pjesama iz njihova velikog kataloga, uključujući i one opskurne, a sjajne “Dragon Attack”, “Sail Away Sweet Sister”, “Keep Yourself Alive”, “Good Company” ili sjetnu “Mother Love”, jednu od posljednjih pjesama koju Mercury nije uspio završiti pa je treću strofu otpjevao May.

Ovih sam dana dobio i prvi izvještaj poslovanja – u drugom kvartalu 2026. moja zarada na pjesmi iznosila je 0,97 eura! Ovim tempom svoj ulog isplatit ću za 25 godina stoga je sasvim jasno da, ukoliko želite zarađivati na ovakav način, od mene ne trebate tražiti poslovne savjete.

No, kažem, imao sam i lošijih investicija…