Antun Aleksa uoči Šalate
„Dotičem se društvenih pitanja kroz introspekciju. Teme mi nisu lagane, ali su pozitivno upakirane“
IDEM-o redom. Godine 2023. izašao je debitantski album poyy. Deset pjesama koje su u ekspresnom roku pomele scenu i dale ogroman zalog za dalje. Nije se dugo čekalo. Godinu nakon izlazi CIAO, još jedno izdanje koje publiku i kritiku ostavlja u zanosu, pritom ne ostavljajući niti malo mjesta za sumnje.
Nalazimo se u trenutku kada se čeka treći album PRELOŠE, kada je upravo izašao singl ”PONEKAD PONEKAD PONEKAD !!!!”, kada je pred vratima najveći koncert u dosadašnjoj karijeri. SRC Šalata ovog je ljeta ugostila velika svjetska imena, a pred sâm kraj sezone na pozornicu će stupiti Antun Aleksa. IDEM je narastao od jednoga do petero na pozornici, od KSET-a, Močvare i Vintagea preko Tvornice i Boogalooa do stadiona Šalata, koncerta koji će se održati 12. rujna 2026. godine.
Unutar tri godine za Antuna se dogodilo toliko toga da smo jedva strpali sve u razgovor koji je trajao više od sat vremena, a ponajviše smo se bavili projektom IDEM. Makar je pomalo i nezahvalno to nazvati projektom jer na koncu riječ je o osobnoj priči glazbenika koji već petnaestak godina kroz razne bendove entuzijastično djeluje na sceni. Pa i ovo „djeluje“ zvuči baš (pre)loše i slabo naspram onoga što radi. Stekao sam dojam da nevjerojatno uživa u pjesmama, koncertima i suradnjama, a najbolje od svega je to što nije prepoznat samo od neke uže glazbene scene, već se lovorike pronalaze sa svih strana i izvan granica.
Bio je kraj kolovoza, dan vruć, komarci prisutni, Trešnjevka sjever. Taman smo se našli u vrijeme kad je objavio ime novog albuma i prvog singla. Za početak nam je Antun Aleksa napomenuo da mu je naziv za album i pjesmu u glavi već dovoljno dugo, odluka je pala i sada nema više nazad.
„Oko toga se sada može graditi identitet. Najveća razlika između prva dva albuma i novog albuma jest ta što ovaj snima bend. Prva dva napravio sam u kućnom studiju. Ovo je ustvari prvi studijski IDEM album. Radimo s Leonardom Klaićem i snimili smo prve četiri stvari, a još nije definiran broj pjesama koji će se naći na albumu. Poslije Šalate bavit ćemo se isključivo albumom i dodatnim aranžiranjem. Imam sigurnih deset stvari, a vjerujem da će ta brojka biti nešto veća. Sve će zvučati malo više bendovski. Ustvari, i CIAO je takvo zvučao. Došao je trenutak gdje smo nas petero uživljeni u snimanje i sve ima smisla“, navodi Antun, projektant i osnivač benda IDEM te dodaje:
„Čak su me znali pitati hoćemo li sada zvučati kao punk-rock bend, kao da je to nešto loše. Uostalom, skice koje sam pisao za prva dva albuma imaju takav vibe i mogu se izvesti u takvom aranžmanu. Pjesme s poyy su demo snimke za koje sam ipak u jednom trenu odlučio da su finalne verzije. To mi je bilo štosno, ali uvijek je bila ideja da te pjesme svira bend. Prva dva albuma praktički su nastala kao skice“, kaže nam Antun.
Šalata kao već poznata pozornica
Prisjetili smo se kratko Šalate, kada je 2024. nastupao kao predgrupa Baby Lasagni. Sada je kontekst drugačiji jer će on posljednji izaći na pozornicu.
„Tada nas je bilo troje na pozornici i pridobili smo ljude da skaču, mašu rukama i mobitelima. Nevjerojatno je što se sve može postići s nastupom gdje smo bili „na matrici“ i to mi je bila najbolja škola za ono što slijedi. IDEM je praktički nadograđen iz sve manje ekipe u veću, ali mogli smo s vremenom učiti kako se ponašati na pozornici i biti posve prepušteni glazbi koju sada sviramo“, kaže Antun.
Antun Aleksa / Matej Grgić
Početkom 2026. otvorila se još jedna prilika – nastup u Areni Zagreb. Buč Kesidi pozvao ih je da zasviraju pred još većim brojem ljudi i predstave svoj zvuk.
„Ponavljam, nevjerojatno je koliko se publike može privući na takvim nastupima, koliko te ljudi upozna, zaprati i nastavi slušati. Nama se dosta slušatelja s Buč Kesidi ne podudara, ali mislim da smo izvukli benefit i maksimalno iz cijele situacije. Iako se radilo o totalno drugačijoj publici, fora je da to uspijeva. Ideja o Šalati postoji još od Žarišta u svibnju 2025. godine, znali smo koji nam je idući korak. Pomno smo planirali koncerte, tu nam je uletjela i Nova godina na Trgu u Zagrebu, ali cijela ta situacija da tri godine nakon prvog albuma sviramo na Šalati je luda“, govori Antun Aleksa.
Za svaki slučaj pitao sam hoće li se sve suradnje koje su dosad ostvarene između IDEM i drugih izvođača ostvariti i na Šalati.
„Nije tajna da će uz Burnt Tapes i Mašinka kao predgrupe tu biti i svi gosti s objavljenih featova. Znači Edo Maajka, Ki Klop, pocket palma. Nema potrebe to eksplicitno najavljivati jer se nekako podrazumijeva. Pred nama je nekoliko proba da prođemo to sve, ali ne želimo od toga raditi ništa veliko. Za bendove koji će biti prije IDEM još smo se davno odlučili jer smo ponajprije prijatelji, a s Mašinkom smo odradili dupli singl i bili im predgrupa u Tvornici. Burnt Tapes je bend s kojim je Trophy Jump radio turneje, svirali kod njih u Engleskoj, bili su nam na desetoj obljetnici u Močvari. Njih sam slušao prije nego što sam ih upoznao pa mi je bilo bitno da dođu podijeliti tu večer na Šalati s nama, da se uvjere do kojih razmjera je došlo s IDEM“, napominje glazbenik te podsjeća da se svira i dan prije Šalate:
„Taman i dan prije imamo koncert na SHIP festivalu i to doslovno na brodu. Raspravljali smo u bendu treba li nam to dan prije tako velikog koncerta, ali na kraju dana, nema nam nikakve razlike jer smo znali svirati i nekoliko dana zaredom. Nadam se da se neće obistiniti pjesma ”Potopi ovaj brod” (smijeh). Pokušavamo pomalo rješavati stvari s bucket liste zadane početkom godine, ali ne ide to tako lako. Bit će to na sedamdeset posto“, otkrio je Antun.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koncerti koji se rasprodaju bez promocije
Ljeto je bilo radno, uostalom takva je i cijela godina, a s IDEM je prošao dobar dio Hrvatske i susjednih zemalja.
„Imali smo zaista masu svirki. Zadnji blok nastupa od Srbije i Makedonije zaista smo imali sjajnu posjećenost. Govorim o situaciji gdje tristo-četiristo ljudi kupi kartu za nas. Novi Sad i Beograd su bili rasprodani, a ozbiljan promo oko tih nastupa nismo ni radili. Najavili smo ljudima da znaju da dolazimo i to je to. Zanima me kako bi sada izgledao Beograd, evo nakon što izbacimo treći album, bismo li popunili i još veće dvorane te do koje bi razine otišlo. Dok god ide, dobro je.“
Od početka godine Antun surađuje na pjesmama s Edom Maajkom, Ki Klopom i pocket palmom. Pjesme su izašle kao singlovi, ali neće se naći na novom albumu. Jedna od rijetkih prilika da ih se čuje u najoriginalnijem mogućem obliku koncert je na Šalati.
„S Edom imam zajednički menadžment, iako to nema puno veze. Edo je predložio pjesmu o proljeću u Zagrebu, nešto lagano, svidjelo mu se što IDEM predstavlja. Dobio sam od Ede demo snimke kako bi to trebalo izgledati i bio sam oduševljen koliko je to ležerno, stvorila mi se dobra vibra oko toga, ali postojala je s moje strane bojazan kako ću pristupiti cijeloj pjesmi. Malo sam razmislio, ne želim namjenski raditi muziku, a kada se pjeva o proljeću, može ispasti turbo neugodno. Na svu sreću, ispala je predobra suradnja. Shvatio sam da sam u stanju napraviti i vrlo brzo smo snimili pjesmu, spot i sve skupa je bilo sjajno iskustvo“, kaže Antun te nastavlja:
„S bendom Ki Klop sam se od svih navedenih najviše družio u životu. pocket palmu znam preko Porta i s raznih festivala gdje smo dijelili pozornicu, ali bolje smo se upoznali netom prije snimanja pjesme. Nisam inicirao te suradnje, tako da mi je to posebno drago kako se sve odvilo. Na kraju, gledam na to kao na dodanu vrijednost svemu, a na kraju dana ostali su se pozabavili finalnim verzijama tih pjesama, odnosno dovršili sve ostale potankosti prema medijima, objavljivanju i slično“, napominje.
Antun Aleksa / Matej Grgić
Vratili smo se malo u prošlost te pokušali pronaći početke početaka. Odnosno, iz čega se rodio IDEM?
„IDEM uvijek gledam kao nešto akumulirano iz svega što sam prije napravio i gdje sam svirao. Nisam se rodio jučer, uzeo gitaru i napravio takav projekt. Tu je petnaest godina svega živoga, od turneja po Europi i Americi, autorski sam odradio milijun stvari koje su bile i dobre, i loše. Kada sam imao posložene prve pjesme s kojima sam bio zadovoljan znao sam da se s njima želim pokazati, nebitno jesu li dobro ili loše snimljene. Tu je i bend Trophy Jump, koji je nastao iz zajebancije, imali smo dvadeset godina i trebalo nam je pet godina da shvatimo da želimo nešto ozbiljnije. Tada se dogodilo autorsko sazrijevanje i bio je to dug proces. Sjećam se kada sam bio klinac i pisao stvari za Lobotomiju. Danas su mi te pjesme cringe. Najdraže stvari su pjesme koje je napisao Mislav i bio je talentiran za sve što želi raditi. Ja sam se borio s time u sebi i na kraju izborio te se kao rezultat svega rodio IDEM“, objašnjava Antun.
Potpuni košmar u glavi
Dotaknuli smo se stihova. Što znače njemu, a što vidi da znače drugima te gdje se u svemu tome nazire pogled prema društvenoj situaciji na koju se povremeno zna osvrnuti.
„Bitno mi je da postoji netko kome je stalo do mojih riječi, odnosno stihova. Mogu pisati o raznim temama ako vidim da sam dovoljno spretan da razmišljanja pretvorim u riječi koje imaju smisla. Po pitanju društveno-političkih stvari meni je u glavi potpuni košmar. Na primjer, mogu se baviti introspekcijom jer mi je jasno o čemu pričam. Znam kako se osjećam u kojem trenutku, koje me situacije more u bližoj okolini. S time se mogu baviti sa stopostotnom strašću. O političkim pitanjima morao bih biti jako hrabar i eksplicitan s obzirom na moje znanje. Ne smatram da znam dovoljno o nekim situacijama da bih mogao toliko jasno i oštro komentirati kroz pjesme. S obzirom na to koliko se sve brzo mijenja, protok informacija je strašan i tu je jako teško uhvatiti momentum“, kaže Antun te dodaje:
„Kao što vidimo danas, situacija je zamršena jer svatko može svoje misli lansirati u kozmos bez ikakvih posljedica. Svi se osjećaju pozvani komentirati sve, iako o tome ne znaju ništa i to je ogroman problem modernog društva. Možda se zato ne bavim toliko političkim temama jer se ne osjećam kompetentno. S Mašinkom sam snimio možda jednu angažiraniju stvar, ”Himna nepripadanja”. Generalno se pokušavam doticati društvenih pitanja kroz introspekciju. Uostalom, nisu ni to lagane teme, ali su pozitivno upakirane. Bittersweet“, napominje Antun Aleksa.
Antun Aleksa / Matej Grgić
Posljednjih godina IDEM je bio čest gost svakog relevantnijeg hrvatskog festivala. Scena nam se iz mjeseca u mjesec sve više širi, obogaćena je novim, mladim i svježim bendovima koji traže sličan put prema publici.
„Festivali se gase i nastaju novi, to je trend koji nikad nije posustao. Sve je to normalni flow. Već posljednjih deset godina kad god me netko pita nešto o sceni govorim da nam je glazbena scena fantastična. Žao mi je što koncerti alternativne glazbe, koji su dobro prihvaćeni i super posjećeni, nisu u većem kontaktu s mainstreamom. Dosta toga zaslužuje puno veću pozornost u raznim medijima. Brdo je tu bendova pa mi je uopće glupo nabrajati da nekoga ne zaboravim“, navodi te nastavlja:
„Od mlađe ekipe koja tek započinje svoje priče, rekao bih da i tu ima mnogo toga pozitivnog. Bitno je da se ekipa iskristalizira, da pronađu u potpunosti svoj smjer. Vidljivo je da se objavljuju pjesme, spotovi pa i prvi albumi. Žanrovski se opredjeljuju za nešto, rade mini-krugove svoga djelovanja, okupljaju publiku. Sve me to podsjeća na vrijeme kada smo mi imali dvadeset godina i radili slične stvari. Puno njih se angažira pa uči snimati, producirati, miksati, organiziraju evente. Zaista ima mnogo talentiranih. Primjerice, na Mudrom brku u Jelsi je tu prvu večer kada smo i mi nastupali otvarao bend Linija 109. U njihovom zvuku se čuje da ful vole i cijene glazbu koju slušaju, i da i same stvaraju baš ono što žele čuti. Osjeti se drive i autentičnost, a to su stvari koje mene baš dotaknu“, ističe Antun Aleksa.
Već smo se u intervjuu prije dvije godine dotakli pitanja stalnog posla koji nije vezan uz glazbu. Antun odmah jasno objašnjava kakva je situacija.
„Meni muzika nikad nije bila hobi. To mi je bilo jasno onog trenutka kada shvatiš da ti mozak razmišlja samo o mjuzi. Od srednje škole pa nadalje. Sjećam se jednog Lobotomija-sastanka u Višeslavu kraj klasične, gdje smo uzeli kartu Hrvatske i zaokruživali gradove u kojima bismo zvali organizatore za koncerte te crtali put kojim ćemo ići na turneju. Sa sedamnaest-osamnaest godina zadali smo si nemoguć zadatak, ali u tom trenutku to nije bilo bitno, niti smo to mogli znati. Maštaš o takvim stvarima i zaista se trudiš. Od tada nikad nisam posustao u vezi glazbe, već je entuzijazam samo jačao“, govori Antun, koji je do prije par godina radio u jednoj IT tvrtki.
„Godinama sam radio dva posla, onda bih na prvom poslu radio ovaj koji mi je cijelo vrijeme u glavi, razgovarao s glazbenicima iz Engleske… Osjećao sam se glupo, pojelo me je to jer sam bio rastrgan na nekoliko strana. Kada sam donio odluku, rekao sam si da će ‘biti kako bude’. Pažljiv sam financijski, ne idem glavom kroz zid, sposoban sam organizirati život da ne propadnem. Odlučio sam tada da iduće što ću raditi biti ono do čega mi je užasno stalo. Želio sam biti dio priče u koju vjerujem i oko koje sam euforičan. Nije mi imalo smisla biti u nekoj firmi, bez obzira na to koliko su šefovi i suradnici dobri prema meni, ali nisam se s time mogao spojiti. Strast prema glazbi prevladala je i nije bilo povratka nazad“, kaže Antun.
Koncerti se ne odrađuju
Budućnost u glazbi često je neizvjesna, ali ne vidi razlog za brigu.
„IDEM bi mogao ostati indie-punk bend, barem kako se meni sada čini. Imam druge projekte, bendove u kojima sviram. Ipak, IDEM mi je najdraža stvar. To je moja mjuza kad se vozim u autu, kad negdje čekam, hodam, što već. I to je već tako neko vrijeme. Vidim mogućnost da, ako dođe do kreativne blokade, ništa neću forsirati. Uvijek želim raditi pjesme do kojih mi je stalo. Ne bih volio da to ikada prijeđe u naviku bez emocije. Treba biti introspektivan-emotivan projekt. U tom smislu žanr je samo način kroz koji se izražavam, a poanta je da se nešto mora izražavati. Razgovarali smo i o suradnjama. U njima je trebala postojati iskra koja bi me pokrenula, inače ne bih ni ušao u cijelu priču. IDEM je, prema tome, moj ventil“, napominje.
IDEM u Areni Zagreb / Matej Grgić
Ako ste ikad bili na IDEM gigu znate otprilike kako to izgleda – čaše često znaju letjeti u zrak, mosh pit, spontane ruke u zraku, specifično pjevanje ”Uvijek super”, skakanje, plesanje. Antun iza sebe ima vrlo dinamičnu ekipu.
„Tandara i Vlado neko su vrijeme sa mnom. Svi u bendu doprinose aranžmanom. Dođemo u garažu, krenemo raditi na pjesmama koje donesem, oni to poslušaju pa shvatimo da nismo u dobrom tonalitetu, pa vidimo da bi negdje dobro došao neki bridge pa ubacimo i to, Vlado doda drugu gitaru, možda neki solo, Tandiju dođe neka treća ideja. Svi nalazimo neko svoje mjesto u pjesmama. Kao što smo radili u aranžmanu za live s poyy i CIAO, jedino sad za novi album idemo u suprotnom smjeru. Ovo se sada čini logičnijim procesom. Na kraju krajeva, ekipa iz benda je pronašla mene (smijeh). Mislim ja sam našao njih, ali kao da se dogodilo suprotno (smijeh). Slučajno smo se spojili. Tandija slučajno upecao, isto tako i Vladu. Marko i Cimi, ajde s njima sam tu već deset godina“, kaže.
Bio sam na nekoliko IDEM koncerata. Nikad nisam dobio dojam da „samo odrađujete“, već je bio „krš i lom“ od prve sekunde.
„Ne znam što znači odrađivanje koncerata. Ne mogu skužiti, na stranu umor i bolest, ali zaista ne mogu shvatiti. Kad dođeš na binu, pa čak i da ti je grozno, daj tisuću posto jer to je jedino što imaš i nešto si dužan ljudima koji su platili kartu i koje si pozvao na svoj koncert. Čemu ovo sve raditi ako gažiraš? To mi je najdraži posao na svijetu, zahvalan sam na tome što imam priliku ovo raditi i nikad ne želim olako doživljavati“, zaključio je Antun.
