Isplatilo se čekati zvijezde poput Philippea Jarousskog i Céline Scheen te Orkestra B'Rock

Svijet povijesno obaviještenog izvođenja, koliko god danas bio širok, toliko je i malen. Pojedina imena u njemu su već nekoliko desetljeća iznimno popularna i poznata čak i publici koja možda nije okrenuta isključivo ranoj glazbi.

Među takvim je zvjezdanim imenima i Philippe Jaroussky, francuski kontratenor čiji kristalno bistar ton krasi ne samo desetke nosača zvuka, nego odzvanja i s pozornica diljem svijeta. U Hrvatskoj je prvi put gostovao tek ove, 2026. godine. Zašto je bilo potrebno čekati toliko? Je li rana glazba svjetskog mainstreama i dalje na marginama u Hrvatskoj? Ta naoko teška pitanja posebno ostavljaju prostor promišljanju nakon otvorenja 56. izdanja Varaždinskih baroknih večeri.

Je li rana glazba svjetskog mainstreama i dalje na marginama u Hrvatskoj?

Foto © VBV

U Hrvatskoj je, osim Jarousskog, prvi put nastupila i briljantna sopranistica Céline Scheen te Orkestar B’Rock, belgijski ansambl koji je krajem 2025. proslavio čak dvadesetu obljetnicu djelovanja. Pod vodstvom violinista Evgenija Sviridova predstavljen je vrlo koncizan program sačinjen od djela Franišeka Bende, Antonija Vivaldija te Giovannija Battiste Pergolesija obuhvaćajući tako glazbu kasnoga baroka te onu galantnoga stila.

Početak je obilježio Koncert u B-duru za violinu, gudače i continuo Františeka Bende, češkoga violinista i skladatelja koji je djelovao uglavnom na njemačkim dvorovima, skrasivši se naposljetku na dvoru Fridirka II. Velikog. Evgenij Sviridov u prvome stavku koncerta izabrao je smjer izvedbe naklonjen pretklasičnom stilu, naglašavajući razigranost ne samo solističke dionice, nego i popratnih ritornela. Jedinstvo orkestra bilo je neupitno tijekom čitave večeri, a otkrilo se već u prvome stavku Bendina Koncerta. Osim precizne intonacije i pomno osmišljenog vođenja melodijskih lukova, Evgenij Sviridov u polaganom je stavku oznake Adagio posebno oduševio tonom koji je podsjećao na baršunasti ton viole.

Jedinstvo orkestra bilo je neupitno tijekom čitave večeri, a otkrilo se već u prvome stavku Bendina Koncerta

Bendin znatno stariji suvremenik, Antonio Vivaldi, predstavljen je motetom Filiae maestae Jerusalem, RV 638 nastalim kao uvod u izvedbu danas izgubljena uglazbljenja Psalma 51, Miserere mei, Deus. Recitativi, a posebno arija Sileant zephyri, za Philippea Jarousskog predstavljaju iznimno poznat teren u kojem savršeno razumije značenje teksta koji pjeva, dajući tako dodatnu dimenziju svojoj interpretaciji Vivaldijeve glazbe. Isto je uslijedilo u neposredno poslije izvedenom najpoznatijem uglazbljenju himna Stabat mater, onom najmlađega skladatelja na programu, Giovannija Battiste Pergolesija.

Foto © VBV

Jarousskom se u tome pridružila belgijska  Céline Scheen, također dugi niz godina prisutna na sceni povijesno obaviještenog izvođenja, ne samo na koncertima, nego i na brojnim diskografskim izdanjima. Njezin prodorni sopran savršeno se stopio s mekšim kontratenorskim glasom Philippea Jarousskog već na samome početku Stabat mater u skladateljski i izvođački briljantno oblikovanim zaostajalicama koje aludiraju na bol. Iskustvo oboje umjetnika u izvođenju Pergolesijeva himna nije upitno, no njihova je izvedba bila sve osim rutine: muzikalnost je na prvome mjestu, a odmah za njom slijedi iznimna pažnja posvećena tekstu i njegovu sadržaju koji su onda u sinergiji s glazbom predstavljeni na iznimno nadahnuto.

Iskustvo oboje umjetnika u izvođenju Pergolesijeva himna nije upitno, no njihova je izvedba bila sve osim rutine: muzikalnost je na prvome mjestu, a odmah za njom slijedi iznimna pažnja posvećena tekstu

Bilo da je riječ o arijama poput sopranske Vidit suum ili altovske Fac ut portem svatko od dvoje solista besprijekorno je predstavio afekt koji je skladatelj donio u partituri.

Potporu im je cijelo vrijeme pružao Orkestar B’Rock pod budnim okom Evgenija Sviridova svirajući precizno u vrlo prikladno izabranim tempima svih stavaka, posebno obraćajući pozornost britkost talijanskoga stila. Brzi zaključni Amen u cjelokupnoj dirljivoj izvedbi Stabat mater svojom je polifonijom priveo kraju nezaboravnu izvedbu inače vrlo često izvođenog duhovnog djela koje je oživjelo u (naročito za ove prostore) sasvim novome svjetlu koje će se dugo pamtiti.

Foto © VBV

Mali poklon publici bio je stavak Crucifixus iz Creda koji se pripisuje Vivaldiju, iako ga je možda napisao i njegov suvremenik i sugrađanin Diogenio Bigaglia.

Doista se isplatilo čekati toliki niz godina kako bismo čuli zvijezde poput Philippea Jarousskog i Céline Scheen te Orkestra B’Rock i njegova koncertnog majstora Evgenija Sviridova. Program ovogodišnjih Varaždinskih baroknih večeri mnogo obećava, na popisu su i drugi sjajni belgijski ansambli poput Ricercar Consorta, Clematisa ili Baroknog orkestra Les Muffatti iz Bruxellesa, pa se onima izvan toga grada na sjeveru Hrvatske valja zaputiti na neki od koncerata. Koncert otvorenja pokazao je da je već sazrjelo vrijeme za zvijezde povijesno obaviještenog izvođenja na hrvatskim pozornicama. Valjda ćemo ih viđati i slušati još i češće.

Koncert otvorenja pokazao je da je već sazrjelo vrijeme za zvijezde povijesno obaviještenog izvođenja na hrvatskim pozornicama