The Marian Consort & The Illyria Consort: Adriatic Voyage

Državni zavod za statistiku i Ministarstvo turizma i sporta neumorno izvještavaju o turističkim brojkama koje su obilježile određene dijelove godine. Kao izrazito važan spominje se i nautički turizam koji je posebno bio značajan u pandemijom obilježenoj 2020. godini. No, pomorska putovanja nisu samo dijelom života čovjeka 21. stoljeća. Jadranom se brodom putuje stoljećima, a nezaboravno glazbeno putovanje našim morem kasnoga šesnaestog i ranog sedamnaestog stoljeća nude dva britanska ansambla, vokalni The Marian Consort kojeg vodi kontratenor Rory McCleery te instrumentalni The Illyria Consort pod vodstvom hrvatskog violinista s britanskom adresom, Bojana Čičića.

Jadransko putovanje (Adriatic Voyage). Glazba sedamnaestog stoljeća od Venecije do Dalmacije naslov je albuma kojeg je objavila tvrtka Delphian Records prošle godine. Intrigantan popratni tekst koji se nalazi u detaljnoj programskoj knjižici napisao je ugledni sveučilišni profesor, muzikolog Bojan Bujić, emeritus Magdalen Collegea na Sveučilištu Oxford.

Prije početka pisanja teksta očito je postavljeno pitanje stapanja raznovrsnih skladateljskih opusa na jednome nosaču zvuka. Kao crvenu nit koja zapravo povezuje skladatelje i njihova djela ovoga CD-a Bujić je vješto iskoristio dnevnik što ga je u ožujku 1575. godine vodio netko iz pratnje venecijanskoga državnika Giacoma Soranza koji se zaputio u Carigrad. O mogućoj važnosti tog diplomata govori i činjenica da je subjekt jednoga od madrigala s nosača zvuka, I superbi colossi Bartolomea Sortea.

Kakav je itinerar Jadranskoga putovanja?

Krećemo iz Venecije, u kojoj djeluju Francesco i njegov (vjerojatno) nećak Gabriele Usper, predstavljeni vokalnim i instrumentalnim djelima karakterističnima za rano sedamnaesto stoljeće ili tzv. seconda prattica. S obzirom na to da je teško povjerovati da je baš u rodnoj Rijeci djelovao Vinko Jelić, na Prokrustovu postelju valja rastegnuti činjenicu o njegovu fiumanskome porijeklu, pa na ovo putovanje ubaciti i njegove Bone Jesu, Ricercar 3 i Exultate Deo.

No, to ionako jest učestala praksa s obzirom na to da je on sastavnim dijelom hrvatske glazbene povijesti unatoč tome što je djelovao u Grazu, a kasnije i u Saverneu.  Ono što je svakako intrigantnije u ovome slučaju jest da se skladbama koje uglavnom snimaju hrvatski ansambli sada može pridružiti i snimku inozemnih glazbenika koji daju sasvim drugačiji uvid u ta djela, naročito u često izvođeni Bone Jesu. Pokretljivi motet prepun ranobaroknih harmonijskih ekstravagancija predstavljaju dva tenora, s kojima se izmjenjuju violina i kornet uz pratnju bassa continua u kojem se najviše ističu agilne orgulje i teorba.

Putovanje hrvatske rane glazbe na koje je ona dugo čekala

Kratki izlet u doba kada je prima prattica prevladavala razlog je zbog kojeg putovanje skreće u Šibenik Julija Skjavetića, predstavljajući njegovu Ave Mariju. The Marian Consort peteroglasni je vokalni ansambl koji njeguje pjevanje u duhu jednoga glasa po dionici (one-voice-per-part). U takvim je okvirima ansambl ostvario homogenost zvuka, bez gubitka izražajnosti svake od dionica pri pjevanju zamršene polifonije.

Evidentno je to i u izvedbama triju kompozicija iz zbirke Sacrae cantione Ivana Lukačića. Iako je rodom Šibenčanin, na ovome putovanju vodi nas u Split gdje postaje maestro di cappella prvostolnice i gvardijan Samostana sv. Frane na Obali. Njegovi Panis angelicus i Quam pulchra es postali su svojevrsnim kanonskim djelima zborske glazbe u Hrvatskoj, pa je doista osvježavajuće čuti ih u izvrsnoj povijesno obaviještenoj izvedbi kojoj su se pridružili i sposobni instrumentalisti svirajući colla parte s pojedinim pjevačkim dionicama.

Novo je to svjetlo koje je bačeno na Lukačićeve skladbe, što ujedno i pokazuje da one posjeduju visok izvođački potencijal ako im se pristupi profesionalno iz perspektive povijesno obaviještenog izvođenja. Isto vrijedi i za djela Tomasa Cecchinija, napose njegov motet Surge propera gdje su zborskim dijelovima skladbe koncertantno suprotstavljeni vješto izvedeni solistički ulomci. Karakteristika je to i izvedbe, primjerice, Lukačićeva moteta Quam pulchra es.

Virtuoznost instrumentalista ponajviše se ogleda u trima sonatama Tomasa Cecchinija iz njegove zbirke Cinque messe… objavljene 1628. godine. Šestu sonatu izvodi Bojan Čičić uz continuo koji čine orgulje i gamba, dok je diskant sedme sonate preuzeo kornetist Gawain Glenton uz orguljski continuo pojačan dulcianom. Violinist i kornetist u Cecchinijevim sonatama jednostavna melodijskog izričaja donijeli su briljantne improvizacije kojima su obogatili svoje izvedbe i tako sonate smjestili uz slična instrumentalna djela Cecchinijevih suvremenika sa sjevera Italije.

Cecchini je isprva djelovao u Splitu, a potom otišao u Hvar, no brod se s ovoga putovanja Jadranom mora vratiti u svoju polazišnu luku, a to je učinjeno združenim snagama pjevača i svirača u skladbi Battaglia per sonar e cantar à 8 Francesca Uspera.

The Marian Consort i The Illyrian Consort ovim su albumom napravili korak dalje. Uspostavili su standard kojem valja stremiti i koji u budućnosti treba nadograđivati.

Priklanjanje estetici jednoga glasa po dionici, odnosno, jednoga instrumenta po dionici, sasvim je u skladu sa suvremenim tendencijama povijesno obaviještenog izvođenja ovakve glazbe. Uz to, potpuno je opravdano brojnim muzikološkim istraživanjima o izvođačkim snagama ranoga baroka s obiju strana Jadrana.

Instrumentarij ansambla The Illyria Consort vrlo je klasičan, kao i pristup izvedbi svih djela. On se ne kreće u smjeru smjelog eksperimentiranja s ubacivanjem instrumenata koje ne bismo očekivali u izvedbama mahom duhovne glazbe, poput harfe ili čak čembala. To je, doduše, opservacija, a ne zamjerka nosaču zvuka koji nam je ponudio novo čitanje nekih kanonskih djela hrvatskoga ranog baroka.

Hrvatski ansambli posvećeni ranoj glazbi (a i neki koji to nužno nisu) do sada su snimili pregršt nosača zvuka na tragu povijesne obaviještenosti, no The Marian Consort i The Illyrian Consort ovim su albumom napravili korak dalje. Uspostavili su standard kojem valja stremiti i koji u budućnosti treba nadograđivati.

Nagrađivani nosač zvuka Adriatic Voyage, zahvaljujući stranome izdavaču, važan je i za diseminaciju hrvatske rane glazbe i izvan granica Lijepe naše u čijim se ona okvirima najčešće do sada zadržavala. Putovanje je to na koje je ona dugo čekala.