27
ruj
2026
Izvještaj

1. koncert nove sezone Plavog ciklusa Zagrebačke filharmonije

Čajkovski kao najava vrhunske forme u predstojećoj sezoni

Koncert Plavog ciklusa Zagrebacke filharmonije u KD Vatroslav Lisinski

share

Svoj pretplatnički Plavi ciklus Zagrebačka je filharmonija otvorila u petak, 25. rujna koncertom kojim je ravnao Hans Graf, solist je bio violinist Pavel Berman, a slušali smo djela Dore Pejačević, Jeana Sibeliusa i Petra Iljiča Čajkovskog.

Foto: Marko Šeper/Pixsell

Osim što će u ovoj sezoni izabrati novog ravnatelja, Filharmonija je promijenila i dizajn programske knjižice, pa uz uobičajeni tekst popraćen portretima skladatelja i izvođača sada nudi i ilustracije koje izgledaju poput kombinacije stock fotografija i ostvarenja umjetne inteligencije. Nije baš jasno kome je takva oprema namijenjena, no dizajn potpisuje Vladimir Resner, a mi se nadamo povratku na jednostavne i informativne knjižice čije će se oblikovanje kretati izvan dohvata sveprisutnog kiča.

Austrijanac Hans Graf (1949.) dirigent je s uglednom međunarodnom karijerom koja, uz širok repertoar i bogatu diskografiju, uključuje brojne nagrade i nastupe u poznatim dvoranama s vodećim orkestrima i solistima. Riječ je o starom znancu Zagrebačke filharmonije, s kojom je prvi put nastupio davne 1983. godine; tom je prigodom ravnao izvedbom skladbe Krste Odaka, a u petak je hrvatske boje zastupala Dora Pejačević, čija je Uvertira za veliki orkestar u d-molu, op. 49 izvedena na početku koncerta.

Foto: Marko Šeper/Pixsell

Godinama zapostavljena, Dora Pejačević se zadnjih godina učestalo pojavljuje na inozemnim pozornicama, a na domaćima još više – možda čak i prečesto u odnosu na druge hrvatske autore ranog 20. stoljeća. Bilo kako bilo, Uvertira u d-molu iz 1919. ne ubraja se u njezina najuspjelija ostvarenja: orkestracija se temelji na kontrastima između gudača i puhača, a u tijeku glazbe ima dosta praznog hoda. Filharmonija i Hans Graf pružili su nam korektno tumačenje bez sviračkog žara koji bi možda istaknuo kvalitetnije trenutke partiture Dore Pejačević.

Foto: Marko Šeper/Pixsell

Središnja točka programa bila je izvedba Sibeliusovog Koncerta za violinu i orkestar u d-molu, op. 47 sa solistom Pavelom Bermanom. Rođen u Moskvi 1970. godine, Berman je sin ruskih pijanista Lazara i Valentine Berman. Međunarodne je nagrade počeo osvajati još u tinejdžerskoj dobi, a razvio se u nagrađivanog i svjetski priznatog solista i istaknutog komornog glazbenika.

Foto: Marko Šeper/Pixsell

Godine 1903., dok je skladao svoj jedini violinski koncert, Jean Sibelius se našao u jeku osobnih previranja i razvratnog života u Helsinkiju; njegova supruga Aino često ga je, uz pomoć prijatelja, morala odvlačiti iz krčme kako bi se otrijeznio i pokušao dovršiti koncert. Godinu dana kasnije, nakon neuspjele praizvedbe koncerta, nagovorila ga je da se presele na selo, gdje je Sibelius ostao do kraja života i gdje je 1906. djelo revidirao. Riječ je o jednom od danas najpopularnijih violinskih koncerata, koji se često i rado izvodi jer u njemu solist može pokazati muzikalnost i virtuozitet.

Foto: Marko Šeper/Pixsell

Na kraju protekle sezone Zagrebačka filharmonija ugostila je još jednog violinista – sina glasovitog pijanističkog para, Michaela Barenboima koji je oduševio tumačenjem Bartókova violinskog koncerta. Pavel Berman, nažalost, nije ostavio tako dobar utisak. Virtuozne pasaže kojima Sibeliusov koncert obiluje bile su izvedene neprecizno, s dosta pogrešnih i neizigranih tonova, a smirenijim dijelovima nedostajalo je izražajnosti. No, najviše od svega smetalo je odsustvo povezanosti s dirigentom i orkestrom: Berman je odradio posao svirajući u svojem filmu, a na Grafu i orkestru bio je zadatak da prate njegova kolebljiva tempa, što je rezultiralo nepreciznom i nezaokruženom izvedbom.

Foto: Marko Šeper/Pixsell

Melem na ranu bilo je tumačenje Čajkovskijeve 6. simfonije u h-molu, op. 74, Patetične, koje je ispunilo drugi dio večeri. U jednom od najvećih hitova romantičarske orkestralne literature Graf je pokazao autoritet, odmjerenost i muzikalnost, ne pretjerujući u tempu, dinamici i gesti. Pod takvim vodstvom Zagrebačka je filharmonija svirala precizno, nadahnuto, poletno i izražajno i tako najavila vrhunsku formu u predstojećoj sezoni.

Foto: Marko Šeper/Pixsell

Moglo bi Vas zanimati