Nevenu Frangešu posthumno dodijeljen Porin za životno djelo
U Zagrebu je jučer održana komemoracija za Nevena Frangeša, istaknutog hrvatskog glazbenika, pijanista, skladatelja, aranžera, producenta i pedagoga, kojemu je tom prigodom posthumno dodijeljen Porin za životno djelo.
Neven Frangeš je tijekom više od pola stoljeća ostavio dubok trag u hrvatskom glazbenom i kulturnom životu. Njegov profesionalni put obuhvatio je jazz, klasičnu glazbu i druge žanrove, brojne suradnje s hrvatskim i svjetskim glazbenicima, kao i dugogodišnji pedagoški rad. Posebno je bio povezan s Dubrovačkim ljetnim igrama, a važan dio njegova djelovanja bilo je i prenošenje znanja generacijama mladih glazbenika.
S Porinom je bio povezan i izravno – među ostalim, godinama je sudjelovao u radu nagrade kao član i predsjednik Upravnog odbora. Porin za životno djelo tako je stigao kao priznanje za njegov višedesetljetni doprinos hrvatskoj glazbi, ali i kao simbolična zahvala glazbene zajednice čovjeku koji je i sam dio povijesti ove nagrade.
Priznanje je jučer, u ime obitelji, preuzeo njegov sin Grga, a od Nevena Frangeša oprostio se njegov prijatelj i kolega, skladatelj Frano Parać, koji je u svom govoru podsjetio na njegov izniman profesionalni put, ali i na čovjeka koji je iza svih glazbenih uloga ostao zapamćen kao drag, iskren i nenametljiv prijatelj i kolega.
U nastavku donosimo govor Frane Paraća u cijelosti.
Poštovana obitelji, draga Mila, dragi prijatelji i kolege,
danas se prisjećamo Nevena Frangeša, iznimnog glazbenika, kolege i prijatelja, ali mu ujedno posthumno odajemo priznanje dodjelom Porina za životno djelo.
O Nevenovom profesionalnom putu moglo bi se govoriti dugo. Njegova biografija obuhvaća više od pola stoljeća hrvatskoga glazbenog i kulturnog života, i to u njegovim vrlo različitim područjima.
Bio je skladatelj, pijanist, jazz glazbenik, aranžer, producent i pedagog. Iznad svega, bio je glazbenik iznimnog talenta, znanja i širine.
Još kao vrlo mlad, sa samo četrnaest godina, svirao je s Boškom Petrovićem. Jazz je ostao jedna od njegovih velikih ljubavi i područje u kojem je ostvario neke od svojih najvažnijih suradnji, s velikim hrvatskim, ali i svjetskim glazbenicima.
No Nevena je teško smjestiti samo u jedan glazbeni prostor.
Bio je posvećen glazbi, bez obzira o kojoj je vrsti glazbe bila riječ. On je glazbu naprosto osjećao. S jednakim je žarom mogao govoriti o klasičnoj glazbi, jazzu ili nečem sasvim trećem. Nije robovao podjelama ni žanrovima. Zanimala ga je glazba, njezina vrijednost, njezina kvaliteta i ono što se njome može izraziti.
Možda je upravo zbog toga njegov profesionalni put bio toliko raznovrstan.
Naša druženja su uvijek bila prožeta razgovorom ili slušanjem glazbe. Sjećam se s koliko žara je govorio o Mozartu, o Mahleru ili o Pucciniju. Naravno ne samo o njima. Pitao me je jesam li bio na koncertu Oscara Petersona u Glazbenom zavodu kad je svirao uz svijeće zbog nestanka struje, Ili jesam li slušao Puccinijevu ariju iz Turandota „Nessun dorma“ u interpretaciji Arethe Franklin, ili jesam slušao Abbadovu izvedbu Mahlerove pete simfonije… Upravo ovi primjeri govore o raznovrsnosti interesa koju je Neven imao… Naprosto živio je s glazbom i uživao u njoj….
Ostavio je posebno važan trag na Dubrovačkim ljetnim igrama, s kojima je bio povezan više od tri desetljeća.
Njegov doprinos hrvatskoj kulturi zato nije samo u pojedinim skladbama, snimkama, predstavama ili nagradama. Neven pripada generaciji glazbenika koja je svojim radom oblikovala velik dio našega glazbenog života posljednjih desetljeća.
Važan dio njegova rada bilo je i prenošenje znanja. Kao profesor na Akademiji dramske umjetnosti i kroz rad s mladim glazbenicima ostavio je iza sebe generacije ljudi kojima nije prenio samo znanje i iskustvo, nego i odnos prema glazbi i profesiji.
A svima nama koji smo ga poznavali njegova profesionalna biografija govori samo jedan dio priče.
Neven je, jednostavno rečeno, bio dobar čovjek.
Bio je kolega s kojim je bilo ugodno raditi, prijatelj s kojim je bilo zanimljivo razgovarati i čovjek čije veliko znanje i talent nikada nisu stvarali potrebu da ih posebno ističe.
Mislim da upravo to danas vrijedi reći.
Porin za životno djelo priznanje je za ono što je Neven tijekom desetljeća dao hrvatskoj glazbi. Posebnu simboliku ima i činjenica da je i sam godinama bio duboko vezan uz Porin, među ostalim i kao predsjednik njegova Upravnog odbora. Dobro je poznavao vrijednost priznanja koje danas nosi njegovo ime.
Voljeli bismo, naravno, da mu ga možemo uručiti osobno.
Danas ga, nažalost, uručujemo njegovoj obitelji kao izraz zahvalnosti hrvatske glazbene zajednice za sve što joj je dao.
Iza Nevena ostaje velik i raznovrstan glazbeni trag. Ostaju njegovi studenti, suradnici i kolege. Ostaje njegov doprinos hrvatskoj glazbi i kulturi.
A nama koji smo ga poznavali ostaje nešto još važnije i osobnije – sjećanje na posebno dragog i iskrenog čovjeka.
Draga Mila, ovo priznanje pripada Nevenu, ali vjerujem da u njemu postoji i dio svih onih godina u kojima si bila uz njega, uz njegov rad i njegovu glazbu.
Nevene, Porin za životno djelo dolazi na kraju jednog iznimnog profesionalnog puta. Nažalost, prekasno da ga primiš sam. Ali ne i prekasno da još jednom kažemo koliko je taj put značio hrvatskoj glazbi i svima nama koji smo ga s tobom dijelili.
Hvala ti na glazbi i na prijateljstvu.
Nedostajat ćeš nam.
Frano Parać
