Baba Yaga - Bablje ljeto

Bablje ljeto je album koji je uspješno spojio elektroniku i organsku svirku

Tri godine nakon prvijenca Musaka, novi album Bablje ljeto supergrupe Baba Yaga, odnosno projekta Jadranke Ivaniš Yaye, Saše Antića i producenta Marca Grabbera logičan je i još slojevitiji diskografski nastavak. Očekivano, jer su se spomenutoj trojci pridružili i klavijaturist Ivan Arnold, gitarist Robert Pikl, basist Krešimir Tomec i bubnjar Janez Gabrič, a kao posebnno dragocjen gost s koautorskom ulogom i Josip Radić (Valentino Bošković, Kensington Lima).

Možda najočitiji pomak od prethodnika je u lijenoj, gotovo ambijentalnoj i zavodljivoj pop temi „Barka od papira“ u kojoj je, naravno, Yaya u svom elementu. Tim prije što je vokalno sama – bez reperskih Sašinih dionica – iznijela skladbu uz podršku nježne elektronike, basa i gitare.

Zagrljaj elektronike i svirke

Trip hop naslovno „Bablje ljeto“ po stilistici, ali i zbog Yaye, blisko Jinxima, odlično djeluje uz muško-ženske vokale kao prvorazredni pop broj kojem je bitan prinos dao Radić. „Ponekad“ je pop broj s akustičnom gitarom, Sašinom reperskom dionicom te naglascima klavijatura i jazza s umetcima saksofona. „Feral“ pak (za razliku od, uvjetno rečeno, prethodnih zagrebačkih urbanih tema) donosi iskorak prema Dalmaciji i Sredozemlju sa Sašinim repom i Yayinim vokalom u glavnoj roli te bitnom pomoći Josipa Radića koji u broj unosi nešto od prtljage njegova (i Dragičevićeva) Valentina Boškovića. Riječ je, ujedno, o aranžerskom zagrljaju elektronike i organske svirke koja dominira cijelim albumom.
Nije, stoga, suvišno spomenuti kako su instrumentalne dionice snimane u studiju Beartracks u slovenskom Kočevju, dok su vokali zabilježeni u zagrebačkom studiju Buksa. Produkciju albuma potpisuje Marco Grabber, za miks su zaslužni Krešimir Tomec i Grabber, a mastering su odradili Howie Weinberg iz Hollywooda i Krešimir Tomec.

Naslov skladbe „Smiraj“ najbolje govori o atmosferi introspektivne laganice s diskretnim prepletima elektronike i gitare. U „Suncu iznad Velebita“ Grabber bezgrješno spaja naglašeniji ritam s lepršavim sintesajzerom, klavijaturama i retro gitarskim uvodom. „Lijena“ koja bi mogla imati i ime „Fjakasta“ po atmosferi i Sašinom repanju je srodna TBF-ovoj „Ništa mi neće ovaj dan pokvariti“. „Suza za Geto“ u uvodu i zaključku broja unosi i nešto od poetike „pustinjskih“ američkih indie bandova (pa i Calexica) uz Antićev rep i refren otpjevan s Yayom.

Bablje ljeto nije samo nagovještaj da Baba Yaga neće plesati samo jedno ljeto već je i zalog za ozbiljan nastavak. Bilo kako bilo, riječ je o sjajnom albumu!