Između jazz standarda i autorskih slagalica

Vojkan Jocić Quartet nastupio je u sklopu ciklusa JazzUrania, pokrenutog u suradnji Uranije s Wendy Zečić i Brankom Kostelnikom, s namjerom kontinuiranog predstavljanja zanimljivih autora suvremene hrvatske jazz-scene.

Uz Jocića na saksofonu, u sastavu kvarteta su nastupili Hrvoje Galler na klaviru, Zvonimir Šestak na kontrabasu i Janko Novoselić na bubnjevima, a kao gost se u autorskim skladbama pridružio i trubač Zvonimir Bajević.

Foto: Ivica Ivčević/Urania

Kao jazz saksofonist, skladatelj i aranžer, Jocić je prepoznatljiv po suvremenom pristupu koji tradicionalne utjecaje jazz glazbe povezuje s modernim harmonijskim i ritmičkim rješenjima. Čulo se to i u programu koji su činili jazz standardi te nekoliko njegovih autorskih skladbi.

Kvartet je koncert otvorio skladbom Sama Riversa Beatrice, manje poznatim standardom koji je Jocić opisao kao jednu od onih skladbi koje publika možda neće prepoznati. Iako je riječ o temi bližoj baladnom ugođaju, kvartet joj je dao nešto energičniji zamah. Početak je bio gotovo trenutačno eksplozivan: bez uobičajenog zagrijavanja, glazbenici su od prve minute zvučali uigrano i koncentrirano, kao da su već usred koncerta.

Uslijedila je prva Jocićeva autorska skladba, ili, njegovim riječima, „slagalica”. Poput ostalih njegovih originala izvedenih te večeri, zasad nema službeni naslov, pa je glazbenik pozvao publiku da mu, ako ima ideju, predloži neki. U izvedbi se kvartetu pridružio i Zvonimir Bajević na trubi, proširivši zvučnu sliku skladbe.

Foto: Ivica Ivčević/Urania

Program se nastavio izmjenom standarda i autorskih kompozicija, a među standardima našao se i hommage Milesu Davisu, čija se 100. obljetnica rođenja obilježava ove godine. Kvartet je izveo Milestones (Old Version), stariju skladbu iz Davisova opusa, različitu od poznatije istoimene kompozicije iz 1958. godine, jedne od važnih ranih snimki modalnog jazza.

Među Jocićevim originalima posebno se istaknula skladba koju glazbenici interno zovu Sedmica. Počela je upečatljivim solom Zvonimira Šestaka na kontrabasu, iz kojeg se postupno razvila melodija dovoljno pamtljiva da bi se čak mogla zamijeniti za etablirani jazz standard.

Foto: Ivica Ivčević/Urania

U njoj se susreću suvremeni zvuk i odjeci snažnog autorskog izraza jazz puhača pedesetih i šezdesetih. Bila je to jedna od najupečatljivijih točaka večeri, a ujedno i dobar primjer da Jocićeve skladbe nisu tek prostor između standarda, nego ravnopravni i važan dio repertoara.

Povratak standardima donio je i skladbu 26-2 Johna Coltranea, koja se također našla u kontekstu obilježavanja stote obljetnice njegova rođenja. Riječ je o takozvanom kontrafaktu, novoj melodiji napisanoj preko harmonijske strukture druge skladbe, u ovom slučaju Confirmation Charlieja Parkera. Coltrane je Parkerovu bebop osnovu iskoristio za vlastita istraživanja, a kvartet je i ovom izvedbom pokazao koliko prostora za individualnu interpretaciju pruža jazz tradicija.

Foto: Ivica Ivčević/Urania

Nakon toga Jocić je najavio baladu Hoagyja Carmichaela The Nearness of You, uz duhovitu opasku da publika ne bi trebala pomisliti kako znaju svirati samo „grdo”, pa će sada odsvirati i nešto lijepo. Uvodni solo Hrvoja Gallera na klaviru bio je jedan od ljepših trenutaka koncerta, a balada je donijela mirniji, intimniji ton i nakratko usporila glazbeni puls, prije nego što je kvartet završio još jednom Jocićevom autorskom kompozicijom bez naslova.

Upravo su njegovi originali bili jedan od najzanimljivijih elemenata koncerta. Pisati nove skladbe unutar žanra s tako bogatom tradicijom i golemim katalogom iznimnih standarda nije jednostavan zadatak, no njegove su kompozicije imale vlastiti karakter, pamtljive melodijske ideje i dovoljno prostora za improvizaciju. U izvedbama je pritom do izražaja dolazila i kvaliteta kvarteta: otvoreno grupno muziciranje, razigrana komunikacija, promišljeni aranžmani i solistički nastupi koji su se prirodno nadovezivali jedan na drugi.

Foto: Ivica Ivčević/Urania

Posebnu atmosferu koncertu dao je i prostor Uranije. Njegova intimnost i blizina publike stvaraju ugođaj jazz-kluba kakav Zagrebu nedostaje. Nažalost, dojam je povremeno narušavala buka iz susjednog prostora, u kojem se istodobno održavao privatni događaj. Posebno u tišim dijelovima izvedbi, zvuk iz kafića bio je prilično ometajući, pa bi ubuduće vrijedilo bolje uskladiti raspored događanja u prostoru.

Foto: Ivica Ivčević/Urania