Toni Starešinić - Eksterminator II

Četiri autorske skladbe na albumu Eksterminator II stvaraju koherentniju cjelinu i daju trojcu priliku da sustavnije razvije vlastiti jezik, bez predstavljanja različitih poglavlja autorove karijere u istoj večeri

Trio Eksterminator

Toni Starešinić, znamo, godinama djeluje u različitim glazbenim sazviježđima, od pop-eskapada Mangroovea do svemirskih putanja Chuija. Projekt Eksterminator sažima tu širinu u tročlani sastav koji se, dakako, opire jednostavnim žanrovskim oznakama. Prvo izdanje, objavljeno kao Exterminator ’81, bilo je koncertna mapa dosadašnjeg rada: u njoj su se susretali materijali Mangroovea i Chuija, Starešinićevi samostalni komadi, improvizacija i neobičan susret s biosignalima biljaka. Recenziravši taj album, prepoznao sam ambiciju te simbioze, ali i ocijenio da mu mjestimice nedostaje usmjerenja. Eksterminator II izlazi iz te napetosti. Umjesto da ponovno lista po starom repertoaru, nudi četiri nove skladbe, sastavljene za isti trojac i raspoređene u nešto manje od trideset sedam minuta.

Taj se pomak vidi već u načinu na koji je zamišljeno izdanje. Vinilni raspored donosi uravnotežene strane: prva zaokuplja 19 minuta i 20 sekundi, druga 17 minuta i 31 sekundu. Na A-strani kraća “Molitva Tehno Papi” otvara prostor, a “Eksterminator zahtijeva žrtvu” zauzima više od trinaest minuta; B-strana počinje “Kraljem dopamina”, koji je već izdvojen kao singl, i završava naslovom “Sljedećih deset minuta je ključno”. Dvije skladbe srednje duljine okružuju dvije duže cjeline, pa se osjećaj koncertnoga/klupskog zamaha i strpljivijeg razvijanja motiva smjenjuju bez potrebe za dodatnim glazbenim upadicama. Taj raspored već uspostavlja logiku albuma: duga skladba na prvoj strani, singl kao okosnica druge i još jedna duga forma na kraju.

Glazbeni prostor dijele Starešinićeve klavijature i elektronika, truba Andreja Jakuša te bubnjevi Janka Novoselića. Uobičajenu sliku jazz trija mijenja izostanak kontrabasa – donji registar, puls i boja raspoređuju se među klavijature i udaraljke. Kod trija promjena boje jedne klavijature ili ulazak trube mogu zauzeti mjesto koje bi drugdje dobio još jedan instrument. Presudan je, zapravo, odnos među slojevima.

Izdanje je producirano u suradnji sa Silvijem Bočićem, a nastanak albuma bio je spontan, gotovo snimljen iz prvog pokušaja, bez dugih priprema aranžmana. Jakuš i Novoselić ulaze u sastav s iskustvom i bliskim poznavanjem Starešinićeve glazbe pa njihova uloga itekako nadilazi dodavanje ukrasa klavijaturama.

Usporedba s albumom Exterminator ’81 najviše govori o načinu na koji se projekt definira. Prvo izdanje nosilo je tragove različitih autora i razdoblja; Chui i Mangroove bili su prisutni u samom materijalu. Koncertna situacija dopuštala je improvizaciju i uključivala sustav koji je biosignale biljaka pretvarao u zvučne podatke. Taj je kontekst važan jer novi album zadržava bend, a mijenja mu zadaću: od preslagivanja kataloga prema razvoju vlastitih kompozicija. Četiri autorske skladbe stvaraju koherentniju cjelinu i daju trojcu priliku da sustavnije razvije vlastiti jezik, bez predstavljanja različitih poglavlja autorove karijere u istoj večeri. Kontinuitet se očituje u tome što elektronika i jazz ostaju prostor zajedničkog sviranja, bez krutih žanrovskih ograda. U fokusu je promjena, jer sad postoji jasan niz novih naslova i jedna tema koja ih povezuje. Hibridnost prvog albuma ostaje prisutna i premještena iz repertoara u samu zamisao sounda i izvedbe, a novi repertoar pruža trojcu konkretniju šansu čak za zajednički autorski potpis.

Starešinić i Novoselić već imaju zajedničku povijest u triju, a Jakuš je oblikovao i druge instrumentalne projekte. Ta cirkulacija glazbenika govori nešto o domaćoj sceni, gdje jedan bend rijetko djeluje kao zatvorena tvrtka s jednim logotipom. Glazbenici prenose repertoar, metode i povjerenje iz projekta u projekt. Novi album tu cirkulaciju usmjerava prema vlastitom repertoaru. Instrumentalna glazba ima prednost što ne mora prevoditi skladbu u poruku, a Starešinićev trio može ostaviti prostor koji se ne podređuje objašnjenju. Kao druga ploča jednoga tek započetog projekta, Eksterminator II ne rješava unaprijed sva pitanja o njegovu budućem repertoaru. Zapravo, tek traži vlastitu publiku. I odgovore.

Singl: “Kralj dopamina”

Format: Online, vinil

Izdavač: Dancing Bear