Crowd & Loud konferencija
Otac Due Lipe: „Današnji glazbenici funkcioniraju poput vrhunskih sportaša“
Brojni govornici, paneli, rasprave, predavanja, dodjele priznanja, industrijske prezentacije bili su dio konferencije Crowd & Loud održane 12. studenog 2026. u zagrebačkoj Laubi.
U dvorani su se skupili profesionalci iz zaista svih država u regiji, od Slovenije do Sjeverne Makedonije.
Zasigurno je najveću pozornost u poslijepodnevnom dijelu programa privukao Dukagjin Lipa, menadžer i otac Due Lipe, dok je u prijepodnevnim satima veliko zanimanje izazvao keynote Jima Digbyja, tour directora Linkin Parka i predsjednika Show Makersa.
O obojici i njihovim temama koje su dotaknuli bavit ćemo se nešto kasnije jer su voditelji Daniel Bilić i Matko Antonović (Gammad) prvo na pozornicu pozvali direktoricu konferencije Zrinku Bockovac da otvori događaj, a odmah nakon nje tu je bio Berislav Marszalek, CIO Entrio grupacije, koji je predstavio istraživanje o tome kako su se promijenile (ili nisu) navike publike, ujedno donoseći uvid u ponašanje posjetitelja i trendove koji oblikuju tržište događanja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Istraživanje pod naslovom „Manje interesa ili previše izbora evenata – što kažu podaci“, Marszalek je započeo činjenicom da je nikad više koncerata, a da ulaznice nikad nisu bile skuplje.
„Koncerata zabavne glazbe u 2025. bilo je 19,3 posto više, ulaznice za kino, kazalište i koncerte u 2025. poskupjele su za 10 posto, a čak je 51 posto organizatora koji događaje tri uzastopne godine prodaju manje ulaznica nego 2024. godine. Sve troje je istina, pa se onda možemo pitati je li interes publike manji ili je previše evenata ili nešto treće?“, ističe Marszalek i nastavlja:
„Oko 80 posto ispitanika ide na događaje s plaćenim ulaznicama, a to jednako kao i godinu prije. Ponašanje publike tu se nije bitno promijenilo. To je na primjerima Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Ono što vidimo kod ljudi koji izlaze na događaje, sami si kupuju ulaznice (preko 90%) i to je konzistentno na sva tri tržišta. Tipičan kupac svake godine kupuje isti broj ulaznica. Navike naših kupaca se nisu puno promijenile. Ono što se promijenilo je cijena ulaznica koja se plaća, što je 23 posto veća nego godinu ranije“, navodi Marszalek.
Berislav Marszalek / Mario Pavlović Mili
Mladi dolaze, stariji se povlače
Napominje da, prema istraživanju, generacija Z izlazi češće nego prošle godine, a generacija X dosta manje nego godinu ranije.
„Mladi dolaze, stariji se povlače, a to je vidljivo i po žanrovskoj podijeli. Pop pada, dok elektronika jača. Prema istraživanju koja vrsta glazbe najviše zanima korisnike, u postotnim bodovima vodi pop, ali s padom od 9 postotnih bodova. Drugi je rock, ali s padom od 5 postotnih bodova. Na trećem mjestu su festivali, a zatim slijedi domoljubna i narodna glazba. Elektronika i DJ-i su na sredini ljestvice, ali s 5 postotnih bodova više nego lani. Zatim slijedi klasična glazba, alternativna (+3 postotna boda), dok začelje drži etno i jazz“, objašnjava istraživanje Marszalek.
Ono što je zanimljivo da se kod publike, u istraživanju, nije zaključilo da evenata ima previše, naime, samo tri posto publike reklo je tu tvrdnju, dok je zasebno regionalno istraživanje u Dalmaciji pokazalo da tamošnji ispitanici ističu (njih 53 posto) da događaja ima premalo. Činjenica je da su cijene karate postale skuplje, a hoće li i kada doći do smanjenja cijena ulaznica vidjet ćemo u budućnosti.
Jim Digby, tour director Linkin Parka, iznio je zanimljivo predavanje u kojem je počeo od svojih najranijih dana pa sve do recentnih turneja s Linkin Parkom koji se vratio na scenu. Digby je u glazbenu i event industriju ušao vrlo rano, već s 11 godina, kada mu je učitelj u osnovnoj školi dodijelio ulogu voditelja ceremonije i tehničara. Budući da se nije dobro snalazio u klasičnom školskom sustavu, jedno od prvih radnih iskustava izvan zabavne industrije bilo mu je popravljanje bankomata (završio je elektrotehniku).
Zelena vrpca i gledanje u oči
Polako je ulazio u glazbenu industriju. Devedesetih je radio na zajedničkoj turneji Metallice i Guns N’Rosesa, a nekako su se uvijek uz njega vezale neke nesreće koje su se dogodile ili izvođačima ili publici. Primjer toga na predavanju na konferenciji Crowd & Loud pronašao je i u Woodstocku ’99 gdje je kao menadžer pozornice svjedočio razaranju i neredima na prostoru na kojem je bilo 200 tisuća posjetitelja.
Jim Digby / Marko Edge
Vrlo zanimljiva je njegova priča i suradnja s Marilynom Mansonom krajem devedesetih. Opisao je stroga pravila koja su pratila Mansona – postavljanje zelene vrpce od garderobe do pozornice jer navodno nije tolerirao druge boje ili držanje tehničara u pripravnosti jer se nikad nije znalo hoće li odsvirati jednu, tri ili 15 pjesama, tj. održati cijeli koncert. Posebnost je bila što je Digby od prethodnog Mansonovog menadžera dobio uputu da pjevača nikad ne gleda u oči, što je on u početku zanemario i gledao ga isključivo u oči. Dao je i primjer pristupa prema pjevaču za kojeg su mnogi smatrali da je problematičan. Kada se Manson jednom prilikom požalio i htio napustiti pozornicu prije vremena, Digby mu se čvrsto suprotstavio i poručio mu da se vrati i odradi koncert jer su ti ljudi platili njegov nastup, što je rezultiralo poštovanjem i nastavkom suradnje.
Kako je Digbyjevo predavanje nosilo naziv „The Machinery Behind the Show“, dio predavanje bio je posvećen osiguranju samog koncerta ili festivala. Naglasio je da svi profesionalci u ovoj branši dolaze do izvrsnosti kroz godine skupljanja iskustva na terenu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
„Svakodnevno se diljem svijeta odvija mnoštvo koncerata i javnih okupljanja bez ikakvih tragedija što svjedoči o tome da industrija u cjelini radi izuzetno dobar posao“, kazao je Digby.
Što se tiče Linkin Parka, istaknuo je pripreme koje su prethodile povratku benda na scenu nakon smrti pjevača Chestera Benningtona. Bio je bitan način na koji će predstaviti novu pjevačicu i uvesti je u bend. Uostalom, prošle godine održali su devet povratničkih, samostalnih nastupa diljem svijeta kako bi pokazali neku novu snagu grupe, ali i podigli produkcijske zahtjeve na još višu razinu.
Porijeklo kao motivacija
Najveća zvijezda konferencije Crow & Loud bio je Dukagjin Lipa, menadžer i otac pop pjevačice Due Lipe. Kako je istaknuo u razgovoru s Galebom Nikačevićem, njegova pozadina uvijek je bila vezana uz glazbu pa je od malih nogu bio usmjeren prema tom svijetu. Ubrzo se prebacio na sviranje gitare, a učenje tog instrumenta dovelo ga je i do prve grupe Horizonti (1980-ih). S bendom je shvatio koliko je zaluđen glazbom koja mu je obilježila cijeli život.
Dukagjin Lipa i Galeb Nikačević / Marko Edge
Ističe da nakon srednje škole nije upisao studij koji je vezan uz glazbu, štoviše, sasvim suprotno. Upisavši stomatologiju u Sarajevu naglasio je kako je iznimno vezan uz glavni grad Bosne i Hercegovine, ali da ga ne posjećuje onoliko često koliko bi htio. U London odlazi uslijed ratnih zbivanja 1992. godine, ali u početku nije imao osjećaj da će tamo ostati tako dugo.
„Početnih šest mjeseci pretvorilo se u godine te sam s vremenom u potpunosti prihvatio život u Londonu. Radio sam različite poslove u prvim godinama. Ubrzo sam se ponovno pronašao u glazbi, u jednoj tvrtki koja je upravljala s 14 glazbenih prostora oko Londona i organizirala festivale“, navodi Lipa. Kroz rad u tvrtki sudjelovao je u organizaciji i radu na pozornicama ogromnih festivala kao što su Glastonbury, Reading Festival, Finsbury Park i mnogi drugi.
Dukagjin Lipa naveo je da dolazak s Kosova i iz bivše Jugoslavije često bio percipiran na loš način, odnosno da su ljudi s ovih prostora u medijima i ‘na zapadu’ često prikazivani kao loši momci, a to mu je s vremenom poslužilo kao velika motivacija i izgradilo mu obrambene vještine.
Nekada divljanje, a danas meditacija
Došao je i do dijela razgovora u kojem se osvrnuo na uspon svoje kćeri. Dua je u dobi od 14-15 godina odlučila da se želi profesionalno baviti glazbom. Kako je odrastala praktički iza pozornice, to nije bilo ništa čudno.
„Ljudi iz drugih dijelova svijeta ponekad pokušavaju izgubiti svoj identitet i asimilirati se u englesku, njemačku ili francusku kulturu. Međutim, poruka je da se ne može postati netko drugi već da je ključno prigrliti tko si zapravo i ponijeti svoj autentični ‘okus’ u ostatak svijeta“. Dua se i dandanas druži s cijelom obitelji i prijateljima iz djetinjstva i mlađih dana“, napominje Lipa.
U razgovoru s Galebom naveo je da se glazbena industrija značajno promijenila.
„Dok su nekadašnji rock i pop izvođači bili ‘divlji’ te su bili skloni uništiti hotelsku sobu i voditi neuredan život, današnji glazbenici funkcioniraju poput sportaša. Puno više pažnje posvećuje se svom tijelu, blagostanju, kroz meditaciju, pilates i zdrav način života. Uz pojavu društvenih mreža i online medija, umjetnici se više ne mogu skrivati od javnosti. Njihov život je vrlo javan, a pripreme za koncerte i probe postale su izuzetno naporne te zahtijevaju visoku razinu fizičke spreme, nalik vrhunskom sportu“, objašnjava Lipa.
Crowd & Loud / Marko Edge
Osvrnuo se na Sunny Hill Festival koji se održava u ljetnim mjesecima u Prištini. Naziv je dobio po kvartu u Prištini u kojem je Dukagjin odrastao.
„Pokrenuli smo ga 2016. godine kada je Dua imala tek četiri objavljena singla te je izdavala prvi album. Festival nikad nije zamišljen kao strogo komercijalan projekt. Porijeklom smo iz male, ali ponosne zemlje. Želja nam je bila reći toj zemlji ‘hvala’ i pružiti priliku publici da čuju inozemne izvođače kod kuće. Moram napomenuti da mnogi mladi s Kosova ne mogu tek tako prisustvovati koncertima u Hrvatskoj, Austriji, Francuskoj i ostatku Europe jer im za dobar dio tih putovanja trebaju vize“, naglasio je Lipa.
Budućnost koncertne industrije
Iste godine kada je pokrenut festival, osnovana je i zaklada putem koje se prikupljeni prihodi doniraju alternativnim festivalima, glazbenim školama te se kupuju instrumenti za djecu. Uostalom, cijeli Sunny Hill Festival značajno utječe na ekonomiju, turizam i kulturu Kosova pa se tako sve više otvaraju vrata prema ostatku Europe i svijeta.
Vrijedi napomenuti i ostale zanimljive panele koji su održani: na „Igra rokenrol cijela Jugoslavija“ raspravljalo se oko pitanja zajedničkog regionalnog glazbenog tržišta, odnosa izvođača i promotora te budućnosti koncertne industrije. Na panelu su sudjelovali Danilo Dimitrijević (Charm Music), Zvone Pušić (yem i Drito festival), Petar Petrović kLaus i Login Kochishki (Passwod Production i Taksirat Festival).
Na panelu „Kruha od igara“ raspravljalo se o marketinškim potencijalima te usponu raznih sportskih organizacija i kluba te načina na koji oni privlače publiku, dok su se kazališta dotaknuli Rene Bitorajac i Jan Kerekeš u svojevrsnom Q&A-u „Rumble in the Jungle: Privatnici u kulturi“.
Konferenciju Crowd & Loud zaključila je poprilično vesela i raspričana ekipa – Vlatko Štampar, Shamso69 i Rambo Amadeus – na panelu „Kol’ko para toliko muzike“ gdje se raspravljalo o tome koliko se novaca može zaraditi u glazbi i stand up-u, tko je kome menadžer, tko tu koga bookira te je li bolje nastupati u manjim ili većim klubovima.
Shamso69 / Marko Edge
