PROMOCIJA PRVIJENCA
Vanessa Mioč: „Duhovna glazba u Hrvatskoj napokon je sve više prepoznata"
U nedjelju, 22. studenoga, u dvorani SC-a Vanessa Mioč održat će svoj prvi veliki samostalni koncert pod nazivom Vjerujem kojim će promovirati istoimeni debitantski album

Uz Vanessu Mioč, nastupit će Andrej Grozdanov i Alan Hržica / Foto: Andrej Bunić
Razgovaramo s Vanessom Mioč koja uskoro objavljuje album prvijenac i organizira prvi veliki nastup, u zagrebačkoj dvorani SC-a.
Poznajući vas, vjerujem da je sve pod kontrolom. Bend je uvježban, ekipa iz zajednice Srce Isusovo moli za uspjeh, a marketinški tim odradio je odličan posao. Dvorana je gotovo rasprodana. Čini se da je sve spremno.
Je, sve je pod kontrolom. Sve što se moglo unaprijed pripremiti, pripremljeno je, a dogovorili smo i ono što se eventualno pojavi naknadno. Imam odličan tim uz sebe, i to u svakom pogledu, od molitvenog i organizacijskog do glazbenog. Jedni mole devetnicu, drugi rade na koncertu, a bend dovršava aranžmane. Ne smijem zaboraviti ni veliku pomoć svete Cecilije, zaštitnice glazbe i glazbenika. Koncert se održava upravo na njezin blagdan. Mislim da smo dali sve od sebe i vjerujem da će sve biti odlično. Moram priznati da sam sretna, zadovoljna i zahvalna. Jedva čekam da krene prva pjesma. To me doista jako veseli.
Vanessa, kada se danas prisjetite svojih početaka, povratka u Hrvatsku i dolaska u zajednicu Srce Isusovo, pa sve do pjevanja na Kamenitim vratima, pratećih vokala Alanu Hržici, prve pjesme, prvog albuma i konačno prvoga velikog samostalnog koncerta, taj put izgleda kao prirodan slijed događaja. Ipak, iza njega stoje godine rada, odricanja i osobnog sazrijevanja. Kako danas gledate na taj put?
U posljednjih nekoliko tjedana puno više razmišljam o tom razdoblju. Kada smo tek došli, bilo je teško i bilo je puno takvih trenutaka. Osjećala sam se usamljeno, neshvaćeno i odbačeno. Mislim da sam tada bila u godinama kada se mladi ljudi ionako često tako osjećaju, iako sam oko sebe imala puno ljudi.
Jako sam zahvalna majci, sestri, prijateljima i molitvenoj zajednici, koja mi je postala kao druga obitelj. To su bili važni trenutci i susreti iz kojih sam puno naučila. Bilo je i situacija koje ponekad nisu bile ugodne, ali upravo one danas čine dio onoga što jesam. Sretna sam zbog svega što sam kroz tu školu života prošla, ali i zbog ljubavi koju sam dobila tijekom cijelog procesa. Odnos s Gospodinom pritom je ono ključno.
Poznajem mnogo pjevačica koje izvrsno pjevaju o ljubavi, ljepoti, prijateljstvu i drugim životnim temama. Kod vas je Isus Krist središte glazbenog stvaralaštva. Kada ste i zašto odlučili da upravo On bude središte vašega glazbenog puta?
Ne postoji neki određeni trenutak za koji mogu reći: „E, sada sam odlučila da ću pjevati duhovnu glazbu.” To su bile male životne odluke. Nakon što mi je tata umro, tražila sam oslonac u životu i na kraju shvatila da se jedino na Isusa mogu u potpunosti osloniti i da zapravo Njemu želim sve svoje posvetiti. Želim da sve što činim bude Njemu na slavu i hvalu, a nama na spasenje. Evo, radimo na tome. Naravno, ima boljih i lošijih dana, ali to je odluka koju donosiš svaki dan i s kojom rasteš. Mislim da je svakome tko živi svoj poziv ponekad teško i da se tada mogu pojaviti sumnje. Bilo je tu puno odricanja. Ali Bog ipak sve posloži i pobrine se da se i naše želje ostvare na neki način.

Dvorana SC-a pravo je mjesto za ovakav koncert
Kako je vaša okolina reagirala na odluku da se posvetite isključivo kršćanskoj duhovnoj glazbi? Imali ste glasovne predispozicije, ali i mogućnosti za uspjeh u različitim glazbenim žanrovima. Jeste li se susretali s nerazumijevanjem takvog izbora?
Znalo se dogoditi da me ljudi, nakon što bi me čuli, upitaju: „Ovo je predobro, a kada ćeš početi snimati pravu glazbu?” Tako da je bilo različitih komentara, ali dosad nisam osjetila nešto izrazito negativno. Mslim da je duhovna glazba u Hrvatskoj napokon sve više prepoznata. Za to smo zaslužni ne samo mi koji je danas stvaramo i izvodimo nego i glazbenici koji su je stvarali prije puno, puno godina. Vjerujem da to sada donosi plodove. Kada tome dodamo i molitve naših baka i djedova, zahvalni smo što danas možemo živjeti tu glazbu i na taj način evangelizirati. Po meni je to jako velika stvar.
Da parafraziram naziv vašeg albuma i koncerta, vjerujem da će sve biti dobro. Upravo je pjesma „Vjerujem” bila svojevrsna prekretnica u vašem glazbenom putu. Njome ste osvojili prvo mjesto na festivalu kršćanske glazbe u Poljskoj. No čini mi se da je ta pjesma mnogo više od glazbenog uspjeha. Ona je svojevrstan znak vašega životnog opredjeljenja…
Imam prekrasan početak ove predivne priče i zahvalna sam Romani Bilaver na pjesmi “Vjerujem”, kao i Alanu Hržici koji mi je ponudio da je otpjevam s njim u duetu. Poslije je u cijelu priču došao i Andrej Grozdanov te joj dao dodatnu dimenziju.
Bez obzira na to koliko je puta pjevala, svaki put iznova proživljavam sve ono što ta pjesma nosi. Drago mi je što se i album i koncert zovu “Vjerujem”. To je jako važna riječ, kratka i jasna. Iako je ponekad olako izgovaramo i možda ne vjerujemo uvijek dovoljno u ono što govorimo, ona je znak i podsjetnik na cijeli proces koji još traje, koji nas mijenja i oblikuje. Posebno mi je drago upravo to mijenjanje koje se događa jer želim biti bolja verzija sebe, sve draža Bogu.
A ta Poljska… E, to je priča za sebe. Sto tisuća ljudi, ti predstavljaš Hrvatsku i nekako se u svojoj glavi pitaš pripadaš li uopće ondje. Na kraju shvatiš što pjevaš i o čemu pjevaš, a onda uz sve to i pobijediš. U tom trenutku sve predaš Bogu.
Koncertom predstavljate svoj prvi album. Sjećate li se svoje prve snimljene pjesme? Kakav je bio osjećaj prvi put ući u studio i snimiti vlastitu pjesmu?
O, sjećam se tog trenutka! Najprije sam svoju pjesmu snimila mobitelom, a onda smo ušli u studio i snimili je kako treba. Sve su to lijepe uspomene i stepenice kojima sam prolazila kako bih danas bila ovdje gdje jesam.
Svaka nova pjesma bila mi je ne samo izazov nego i velika radost. Bilo je i nervoze zbog svega, pa su mi govorili: „Vanessa, hajde, uživaj, opusti se, sve je super, samo se trudi i bit će dobro.” Danas znam da je stvarno tako. Priprema i snimanje novih pjesama posebni su trenutci. I danas osjećam posebno uzbuđenje kada uđem u studio i krenem stvarati nešto novo. To mi predstavlja veliku radost, pogotovo kada na kraju sve ispadne dobro i kada se ljudi prepoznaju u pjesmi.

Vanessi Mioč uskoro izlazi nastupni album Vjerujem / Foto: Andrej Bunić
Iza vas je album koji možemo opisati kao zbirku glazbenih molitava. Svaka pjesma ima svoju priču. Kako ih vi doživljavate?
Moje pjesme su poput mojih molitava. Ne mora se moliti samo u crkvi. Sve što radimo može biti molitva, posebice kada to činimo za druge i drage ljude. I kao što kaže sveti Augustin: „Tko pjeva, dvostruko moli.” Hvala Bogu što mi je dao mogućnost da pjesmom mogu dvostruko moliti. Kao što ste rekli, svaka pjesma jedna je ili više molitava. Svaka ima svoj trenutak stvaranja, svoj put nastajanja i put do ljudi kojima je namijenjena.
Vjerujem da će koncert biti večer molitve, pjesme i zajedništva, ali i prilika da publika doživi vaš odnos s Bogom i put vašega rasta u molitvi, vjeri i pjesmi. Što ste pripremili za tu večer?
Kada spojimo sve ono što sam na početku rekla, dobru pripremu i molitvu, vjerujem da sve mora biti dobro. Bend mi je odličan, tu su i dodatni prateći vokali, a pridružit će nam se i gudači. Doista je riječ o prekrasnoj ekipi. Postali smo jedna velika, draga obitelj i naše su probe radosne. Važno mi je da reprezentativan bude ne samo završni trenutak na pozornici, koji svi vide, nego i naše unutarnje zajedništvo. Ono što osjećamo u tim malim stvarima za mene je kao da smo svi članovi orkestra u kojem je Isus dirigent.

Nova pjesma “Tebi bliže” premijerno će biti izvedena u Zagrebu / Foto: Andrej Bunić
Kao najavu koncerta objavili ste novu pjesmu „Tebi bliže”, koja će svoju prvu izvedbu imati upravo na koncertu 22. studenoga u SC-u u Zagrebu. Riječ je o osobnoj, emotivnoj pjesmi o Božjoj blizini koja osvaja već na prvo slušanje. Što je za vas značila ta pjesma kada ste je prvi put čuli?
Tekst i glazbu pjesme napisala je Magdalena Halužan. Kada sam je prvi put čula, probudila je u meni neku posebnu dubinu. Osjetila sam kao da me netko zagrlio, osjetila sam suze na obrazu i jednostavno sam je iznova i iznova slušala.
Jako sam zahvalna Magdaleni što mi je povjerila ovu pjesmu jer se u njoj doista vidi koliko je sebe utkala u nju i koliko Bog kroz njezine darove progovara. Meni je već toliko toga progovorila. Upravo taj osjećaj Božje blizine želim prenijeti slušateljima na ovom koncertu. Čvrsto se nadam da će pjesma dotaknuti njihova srca barem približno onako kako je dotaknula moje.
Ima li barem malo nervoze?
Nema nervoze u onom negativnom smislu, ali ima pozitivnog iščekivanja i želje da sve bude kako treba. Zapravo, ne mogu vam opisati koliko se veselim toj večeri i koliko sam zahvalna Bogu na prilici da zajedno pjevamo, molimo i slavimo Gospodina.nJer na kraju sve je zbog Njega i Njemu pripada sva hvala i slava.