21
stu
2026
Čitaj

Drugi dan konferencije

Autorska prava, uspjeh pjesme i izgradnja karijere: što smo doznali drugog dana MAKK-a?

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

share

Kako zaštititi pjesmu, dogovoriti autorske udjele, ostvariti prihode od njezina korištenja i izgraditi karijeru koja će trajati dulje od jednog hita? Drugi dan konferencije MAKK otvorio je niz praktičnih pitanja s kojima se susreću glazbeni autori i izvođači.

Dio programa bila je, između ostalog, INTRO radionica HDS ZAMP-a o autorskom pravu u glazbi, koju je održala Darija Gospodnetić, voditeljica sektora dokumentacije, distribucije i članstva uz asistenciju Milana Majerović-Stilinovića, voditelja komunikacija ZAMP-a, koji je povremeno vodio razgovor s glazbenikom Josipom Radićem, aktivnim članom HDS-a od 2010. godine sa 105 registriranih djela.

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

INTRO radionica održava se već četrnaest godina, s ciljem sveobuhvatnog informiranja o sustavu ostvarivanja autorskih prava. Dostupna je i na YouTube kanalu HDS ZAMP-a, pa svi koji žele detaljnije istražiti ovu temu mogu ondje pronaći snimku jednog od ranijih izdanja.

Na početku je Gospodnetić predstavila Hrvatsko društvo skladatelja kao udruženje glazbenih autora čija stručna služba ZAMP u njihovo ime štiti autorska prava. Koliki je opseg tog posla, pokazuju i podaci o korištenju glazbe u Hrvatskoj: ZAMP godišnje evidentira gotovo 300.000 korištenih djela, odnosno oko 17 milijuna pojedinačnih korištenja. Više od 40.000 poslovnih korisnika plaća neki oblik autorske naknade, koju HDS ZAMP potom raspodjeljuje svojim članovima, ali i sestrinskim društvima diljem svijeta s kojima ima potpisane ugovore. Honorari se tako isplaćuju za više od 130.000 autora i nositelja prava.

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

Da bi se razumjelo kako taj sustav funkcionira, najprije je potrebno razlikovati dvije osnovne kategorije prava koja autorima pripadaju prema zakonu: moralna i imovinska. Gospodnetić je objasnila kako moralna prava jamče da autor na svojem djelu uvijek bude potpisan i naveden kao njegov kreator, dok mu imovinska prava osiguravaju pravednu naknadu za korištenje djela. U moralna prava ubraja se i pravo autora da odlučuje o korištenju svojeg djela, njegovoj obradi ili preinakama.

Na pitanje Majerović-Stilinovića koja su mu prava draža, moralna ili imovinska, Radić je odgovorio kako jedna ne idu bez drugih. „Prvo vam u životu dolaze ova moralna. Pri mom prvom učlanjivanju u ZAMP, mislio sam, kao i većina mladih autora, da ću prijavivši pjesmu nju zaštititi i da mi je nitko neće moći ukrasti. To sam mislio zato jer se te pjesme nikad nisu emitirale i nisam ni znao da se nešto može i zaraditi od tog emitiranja.“

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

Kako autor ostvaruje svoja prava?

Majerović-Stilinović pritom je podsjetio da je ZAMP akronim za Zaštitu autorskih muzičkih prava, ali da je samo djelo zasebna kategorija, podložna plagiranju, krađi i, u današnje vrijeme, preuzimanju od strane umjetne inteligencije. Za pravnu zaštitu u takvim slučajevima ipak je potreban odvjetnik.

No, kako autor uopće ostvaruje prava koja mu pripadaju? Gospodnetić je objasnila da zakon razlikuje individualno i kolektivno ostvarivanje imovinskih prava. Prva se odnose na prava koja autor može samostalno ustupiti ili za čije korištenje može dati dopuštenje, dok se druga ostvaruju putem organizacija za kolektivno ostvarivanje prava. Upravo je to područje u kojem djeluje HDS ZAMP, a njegova važnost postaje jasnija kada se pogleda koliko različitih sudionika sudjeluje u nastanku i korištenju jedne pjesme.

Naime, glazbeno djelo ne podrazumijeva samo autora. U njegovu nastanku i kasnijem korištenju razlikuju se tri kategorije nositelja prava: autori glazbe i teksta, izvođači koji pjesmu izvode te vlasnici fonograma, odnosno snimke nastale njezinim snimanjem. Iz toga proizlaze autorska, izvođačka i diskografska prava, za čije su ostvarivanje zaduženi HDS ZAMP, HUZIP i ZAPRAF.

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

Unutar autorskih prava razlikuju se i mala te mehanička prava. Mala prava odnose se na javno emitiranje i izvođenje, primjerice na koncertima i putem radija, kao i na korištenje na streaming servisima, dok su mehanička prava vezana uz umnožavanje i distribuciju djela, poput prodaje nosača zvuka ili digitalnog preuzimanja. ZAMP isplate provodi četiri puta godišnje: mala prava isplaćuju se u lipnju i prosincu za prethodna polugodišta, a mehanička, inozemna i digitalna prava u travnju i listopadu. Takav vremenski odmak potreban je zbog velike količine podataka koje je potrebno obraditi u sustavu.

Koliko je taj sustav važan za glazbenike, pokazalo se i u razdoblju pandemije, kada je koncertna industrija gotovo preko noći stala. Radić se prisjetio vremena u kojem su posebno teško prošli profesionalni glazbenici čiji su prihodi gotovo u potpunosti ovisili o nastupima uživo. Upravo su se tada sustavi kolektivne zaštite, ZAMP i HUZIP, pokazali kao važan oslonac. „To je bila slamka spasa tih godina“, zaključio je.

Uspjeh je najopasnija stvar

Od općeg funkcioniranja sustava razgovor se potom vratio na samo stvaranje pjesama i odnose među autorima. Jedno od pitanja koje se često zanemaruje dok bend ili suradnja dobro funkcioniraju jest kako će se podijeliti autorski udjeli. Gospodnetić je naglasila da bi se autori trebali dogovoriti o tome koliki je čiji doprinos u stvaranju glazbe i teksta, odnosno je li riječ o zajedničkom autorstvu. Ako poseban dogovor ne postoji, ZAMP primjenjuje pravilnik prema kojem autorstvo glazbe nosi 65 posto, a autorstvo teksta 35 posto udjela. Aranžera skladbe može prijaviti samo autor glazbe, a ako nije drugačije dogovoreno, aranžer ostvaruje 25 posto skladateljskog udjela.

Radić je kao primjer vlastitog iskustva naveo duo Valentino Bošković, u kojem su autorstvo dijelili napola, neovisno o tome tko je napisao tekst, a tko glazbu. Takav dogovor može funkcionirati vrlo dobro, no problem se često pojavi tek kada pjesma počne ostvarivati značajnije prihode, osobito ako se to dogodi nakon što bend više ne postoji.

„Najopasnija stvar je uspjeh. Kad pjesma nije uspješna, onda nema nikakvih problema jer ništa ne zarađuje. Međutim, ako pjesma izleti, pogotovo nakon dužeg vremena, pogotovo ako bend više nije aktivan, ako se pjesma proda u neku reklamu ili postane viralna, počne generirati značajniji iznos, onda se jave neki bivši članovi koji tvrde da bez njihove linije to ne bi bilo to. Možda i ne bi, ali onda je najčešće i nažalost prekasno. Tada slijedi ono – things get messy. Kod nas čak i nema toliko slučajeva, ali vani se raspadaju bendovi i pokreću krvoločne parnice. Tu najviše onda odvjetnici zarađuju“, rekao je.

Da se odnosi među autorima ne moraju uvijek svesti na strogu podjelu udjela, pokazao je i drugi Radićev primjer. Majerović-Stilinović podsjetio je na pjesmu iz njegovog projekta Kensington Lima koju je čuo Neno Belan i odlučio snimiti na hrvatskom jeziku. Tako je “Summer’s Gone” postala “Lito umire”. Iako se Belan naslonio na Radićev izvorni tekst, situacija je bila jasna: Radić je zadržao autorstvo nad glazbom, dok je Belan potpisan kao autor teksta.

„Puno je važnije što je on napravio za tu pjesmu od tog udjela“, objasnio je Radić. „Želim vam da imate takve probleme, da razmislite, ukoliko se odreknete tog dijela udjela, je li to investicija i što će to napraviti za budućnost pjesme i ostatak kataloga.“

Koliko zarađuje jedna pjesma?

Takvi primjeri otvaraju i šire pitanje odnosa autora i diskografa. Gospodnetić se zato osvrnula na diskografske ugovore, upozorivši autore da obrate pozornost i na publisherske ugovore koje često potpisuju u istom procesu. Njima svoja prava ustupaju na određeno vremensko razdoblje i za određeni teritorij pa je važno razumjeti što se takvim ugovorima zapravo prepušta.

Jedno od praktičnih pitanja koje posebno zanima mlade autore jest i koliko mogu zaraditi od pjesme koja se emitira na radiju. Iznos naknade ovisi o dosegu i slušanosti radijske postaje, koje se razvrstavaju u različite razrede. Budući da su sve radijske postaje obvezne dostavljati redovita izvješća o emitiranim skladbama, HDS ZAMP podatke dobiva od njih oko 150.

Slična pitanja otvaraju se i kada je riječ o obradama i prepjevima tuđih pjesama. Na radionici je objašnjeno da je za snimanje i objavljivanje prepjeva i/ili covera potrebno zatražiti pisano dopuštenje izvornih autora te ih navesti kao autore glazbe, odnosno teksta. Ako su autori nedostupni ili preminuli, potrebno je obratiti se njihovim zastupnicima ili publisherima. Iznimku čine UGC platforme i društvene mreže, na kojima je moguće objaviti cover tuđeg autorskog djela bez prethodnog dopuštenja autora, dok je za objavu na službenim glazbenim servisima potrebno ishoditi odgovarajuće dopuštenje.

Odgovornost diskografa za djelo

Radić je pritom upozorio da treba razlikovati snimku nekoga tko odsvira obradu u svojoj dnevnoj sobi od obrade koja nastaje kao nova diskografska snimka. Upravo me ta tema potaknula da otvorim pitanje prepjeva stranih pjesama koji su bili popularni tijekom sedamdesetih, osamdesetih, pa čak i devedesetih godina. Na takvim su se snimkama često kao autori potpisivali isključivo hrvatski autori, bez navođenja izvornih inozemnih autora.

S obzirom na novi trend ponovnog tiskanja i prodaje gramofonskih ploča te različitih antologijskih izdanja na diskovima, takve snimke ponovno ostvaruju prihode, a primjećujem da izvorni autori u mnogim slučajevima i dalje nisu navedeni. Zanimalo me kako se takve situacije danas reguliraju, s obzirom na složenost sustava i pravila o autorstvu o kojima je bilo riječi tijekom radionice.

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

Gospodnetić je objasnila kako HDS ne provodi vještačenja niti propituje podatke koje dobiva, već postupa prema prijavljenim informacijama. Naglasila je kako im je važno da autor bude pravilno potpisan kako bi mogao ostvarivati svoja moralna i imovinska prava, no smatra da je odgovornost za ispravno navođenje autorstva na diskografima koji takva izdanja objavljuju.

Majerović-Stilinović nadovezao se objašnjenjem kako je autorskom pravu trebalo mnogo vremena da se razvije do današnje razine sofisticiranosti. Podsjetio je na razdoblje u kojem se preuzimanje i obrada tuđih pjesama nisu doživljavali na isti način kao danas, a sustavi zaštite autorskih prava u mnogim europskim zemljama još nisu bili uspostavljeni.

„U pedesetima i šezdesetima je bio ultimativni kompliment i nitko nije razmišljao. Jednostavno je bilo normalno da jednu večer nešto čujem na Radio Luxembourgu, sljedeće večeri skinem, a potom sviram kao ja. Da, sustava tada nije bilo. Rupe su za neka djela ostale, ali ako nema nikoga tko i dalje vodi računa, tipa publishera ili diskografa, o tim djelima, onda je vrlo moguće da su u našoj bazi ostala neka djela iz pedesetih i šezdesetih prijavljena, a da ih nitko nije išao provjeravati. Ipak je toga sve manje. Publisheri i diskografi imaju zadatak da za svoj katalog unatrag provjere koristi li se negdje. Što bi se dogodio da diskograf Kate Bush nije znao prije par godina da je njegovo djelo korišteno u Stranger Things?“, upitao je.

Važno je razmišljati o pravima (na vrijeme)

Pitanje korištenja glazbe izvan njezina izvornog konteksta otvorilo je i temu sinkronizacijskih prava. Kada se glazbeno djelo koristi u filmu, seriji, reklami ili jingleu, autorima pripada naknada za takvo korištenje, a potrebno je zatražiti odobrenje autora, ali i vlasnika snimke. Riječ je o još jednom načinu ostvarivanja prihoda koji autorima možda nije uvijek u prvom planu, ali može biti značajan za njihov katalog.

Uz radijsko emitiranje, streaming i sinkronizaciju, važan izvor autorske naknade ostaju i koncerti. Ovaj iznos ovisi o različitim parametrima, među kojima su cijena ulaznice, broj posjetitelja i sponzorski udio u organizaciji događaja. Svaki je organizator dužan prijaviti koncert HDS ZAMP-u, čime se osigurava da autori budu plaćeni za javno izvođenje svojih djela, a to je onda na kraju i vidljivo na njihovim osobnim profilima prilikom obračuna.

Na kraju se razgovor i ovaj put završio na temi koja sad već godinama zaokuplja glazbenu industriju – umjetnoj inteligenciji. Iako je prisutnost AI-generirane glazbe sve veća, ZAMP ne administrira niti prikuplja naknade za udjele umjetne inteligencije, već isključivo za autorske udjele stvarnih osoba.

Radionica je tako, od osnovnog objašnjenja moralnih i imovinskih prava do pitanja starih prepjeva i umjetne inteligencije, obuhvatila niz situacija s kojima se autori susreću tijekom svoje karijere, a upravo Radićev primjer najbolje pokazao zašto je važno o autorskim pravima razmišljati na vrijeme.

Tko koga traži?

Nakon radionice održana je panel-rasprava „Iz prve ruke: Menadžeri“, na kojoj su sudjelovali Lidija Balija, Dino Bahtijarević i Mia Milovčić, a razgovor je moderirao Milan Majerović-Stilinović. Troje panelista iza sebe ima različita iskustva i suradnje s izvođačima različitih generacija i glazbenih usmjerenja, što je bila prilika da se razgovorom obuhvate gotovo svi aspekti menadžerskog posla.

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

Balija petnaest godina zastupa Psihomodo pop, a posljednjih šest godina i Vinka Ćemeraša. Bahtijarević je menadžer Parnog valjka, Nene Belana, Jasne Zlokić i Ružice Maurus, kako je sam rekao, „od jučer“. Milovčić je svoju menadžersku karijeru započela uz Ninu Badrić, a potom nastavila uz suradnje s Markom Toljom, Matijom Cvekom i Jakovom Jozinovićem.

Već na početku razgovora otvorilo se pitanje odnosa između izvođača i menadžera, odnosno toga tko koga zapravo traži. Milovčić je zaključila kako glazbenici puno više traže menadžere nego menadžeri glazbenike, dok se Balija nadovezala primjedbom da je digitalno doba menadžerima donijelo više dodatnog posla nego što su ga imali prije.

No, kada je riječ o odabiru izvođača s kojima će surađivati, čini se da se osnovni kriteriji nisu promijenili. Bahtijareviću je za početak suradnje najvažnija zajednička kemija, dok mu broj pratitelja nije presudan. Moraju mu se svidjeti pjesma, osoba i vrsta glazbe, a s njim su se složile i ostale dvije menadžerice. Kada je riječ o raskidima suradnje, Balija je podijelila: „Nekad ti se neke stvari otkriju na prvu, a nekad tek nakon nekoliko godina shvatiš da s nekom osobom ne treba raditi. Ima tu svega“.

Mreža kontakata ne gradi se preko noći

Koliko god osobni odnos bio važan, menadžerski posao ipak podrazumijeva i otvaranje vrata koja izvođaču možda ne bi bila dostupna bez odgovarajućih kontakata i iskustva. Majerović-Stilinovića zanimalo je može li dobar menadžer doista osigurati nastupe na festivalima i koncertnim pozornicama te koliko su u tome važna poznanstva, a koliko stvarna potražnja za izvođačem.

Milovčić smatra da bi menadžer sa svojom karijerom i iskustvom trebao moći pomoći u tome, ali da je pritom najvažnije raditi u skladu s izvođačem kojeg zastupa. Potrebno je dobro procijeniti gdje se on uklapa i ne pokušavati forsirati prilike koje nisu primjerene njegovu trenutačnom stadiju karijere.

Bahtijarević, koji iza sebe ima iskustvo rada s izvođačima u različitim fazama karijere, smatra da mladim glazbenicima može pomoći i ono što je prošao s Parnim valjkom. „Lakše mi je doći u neki koncertni prostor i kod nekih medija. Gdje god bio, nastojim održati dobar odnos s ljudima u svakom gradu u kojem sam bio sa svojim bendovima. Na kraju ipak sve ovisi o izvođaču i pjesmi.“

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

14. MAKK konferencija / Filip Kovačević

Da se mreža kontakata ne gradi preko noći, potvrdila je i Balija. Desetljeće provedeno u kombiju, na putovanjima i koncertima, omogućilo joj je da upozna ljude i proširi bazu kontakata. No, uz poznanstva je jednako važno znati kako ih koristiti. Potrebno je procijeniti što je zanimljivo kojem mediju, ne stvarati neprijatelje pretjeranom upornošću i novinarima ponuditi ono što im doista treba.

To je dovelo i do pitanja koliko menadžer može utjecati na radijsku i televizijsku prisutnost izvođača. Milovčić je istaknula da je za to potreban cijeli tim, uključujući osobu zaduženu za odnose s javnošću, ali i ozbiljan poslovni razgovor o tome kako pjesmu predstaviti javnosti. Važno je prepoznati najzanimljiviju priču i osmisliti način na koji će pjesma doći do publike.

Borba za svaki singl

Bahtijarević je pritom opisao kako funkcionira tim Parnog valjka. Uz osobu zaduženu za PR, imaju i suradnike za društvene mreže i vizuale, s kojima svakodnevno komunicira i zajednički osmišljava strategiju predstavljanja benda. Takav pristup, istaknuli su panelisti, potreban je i etabliranim izvođačima. Naime, postoji predrasuda da velikim imenima više nije potreban „poguranac“ na radiju, no Balija je upozorila da se za svaki singl treba boriti, čak i kada je riječ o bendu koji je gotovo četrdeset godina na sceni. U vremenu hiperprodukcije ništa se ne podrazumijeva i uspjeh se ne događa automatski.

Koliko se strategija mora prilagođavati pojedinom izvođaču, pokazao je primjer Jakova Jozinovića, o kojem je govorila Milovčić. Oko mladog izvođača dogodio se nevjerojatan hype, a velik dio njegova uspjeha povezan je s načinom na koji njegova generacija koristi društvene mreže. „Sreća je da su i pjesme koje su izašle vrlo dobro prošle, kao i cijeli album, ali treba misliti na trajanje. To je prvenstveno do Jakova, ali s vremenom ćemo saznati kako smo i mi napravili taj brend. Njegov brend je i pokazatelj produkcije na koncertima. To je plan i program.“

Izgradnja brenda, međutim, ne mora se zaustaviti na glazbi i koncertima. Razgovor se nastavio prema povezivanju izvođača s komercijalnim brendovima, bilo da je riječ o tenisicama, alkoholnim pićima ili slatkišima. Balija je pritom naglasila da novac nije uvijek presudan kriterij za prihvaćanje takve suradnje. Milovčić je otkrila da je tijekom posljednjih godinu dana, upravo zbog Jakova, dobivala brojne ponude za sponzorske suradnje, uključujući i one s vrlo privlačnim iznosima, no nisu sve prihvatili. Jakov trenutačno ima jednu takvu suradnju, a uskoro će postati i zaštitno lice jednog bezalkoholnog pića.

No, koliko god društvene mreže i broj pregleda bili važni u stvaranju popularnosti, oni ne moraju nužno značiti i publiku koja će kupiti ulaznicu i doći na koncert. Na pitanje bi li radije odabrao milijun pregleda ili stotinu ljudi koji će doći na koncert, Bahtijarević je bez dvojbe izabrao ovo drugo. Naglasio je da broj pregleda ne odražava uvijek stvarno stanje na tržištu i interes publike za nastupe uživo, dok se stalna baza koncertnih posjetitelja može graditi postupno. Balija se nadovezala kako se do takve publike dolazi isključivo radom: sustavnim nastupima, čak i za manje honorare, kako bi što više ljudi dobilo priliku vidjeti i čuti izvođača. Uz to je potrebno kontinuirano stvarati nove pjesme. Ponekad vrijedi razmisliti i o prijemčljivijem repertoaru koji bi izvođaču mogao olakšati put do medija, no pritom ne treba raditi nauštrb vlastitih afiniteta. Kao dobar primjer takvog postupnog građenja karijere Bahtijarević je naveo Matiju Cveka, koji je nastupao na svim vrstama pozornica, od malih klubova do velikih dvorana. „To je najbolji primjer kako bi mladi izvođač trebao pristupiti ovom poslu“ Milovčić se prisjetila i da pjesma “Visine” u početku nije prošla na Zagrebačkom festivalu te da je prošlo šest mjeseci prije nego što se počela češće emitirati na radiju. Put do rasprodane Arene stoga nije bio uspjeh preko noći, nego rezultat dugotrajnog rada i postupnog okupljanja publike.

I mediji nose odgovornost

S rastom popularnosti, međutim, dolaze i izazovi koji nemaju mnogo veze s glazbom. Jedan od njih svakako je odnos s medijima, osobito u situacijama kada se protiv izvođača pokrene negativna javna kampanja ili kada društvene mreže preplave uvredljivi komentari. Milovčić je iz vlastitog iskustva istaknula koliko je važno u takvim trenucima ne reagirati impulzivno, nego ohladiti glavu, prespavati i ne žuriti s velikim izjavama. Ponekad je najbolje komentirati što je manje moguće. Važnima smatra i konzultacije s kolegama menadžerima koje poznaje, a osvrnula se i na odgovornost medija, odnosno na to koliko naslov može biti važniji od samog teksta koji se objavljuje. Ne razumije kako ljudima u medijima nije žao što na neki način uništavaju nečiji život.

Bahtijarević je podijelio slično iskustvo iz nedavnog intervjua koji je Hus dao u Beogradu. Iako je u razgovoru rekao mnogo lijepih stvari, u medijima se izdvojio samo jedan naslov zbog kojeg su sljedeća dva tjedna dobivali upite i komentare. Njihova je strategija da ne odgovaraju na hejterske komentare. „Mislim da se ta bitka s internet ratnicima ne može dobiti“, zaključuje, dok Balija smatra da „krizno komuniciranje mora biti dio njihovog posla“.

Nakon razgovora o javnoj slici izvođača, otvorilo se i pitanje financijske strane menadžerskog posla. Na pitanje o visini provizija panelisti, očekivano, nisu željeli odgovoriti jer je riječ o poslovnoj tajni, no objasnili su da s različitim izvođačima imaju različite dogovore. U neke od njih ulažu vlastita sredstva i vrijeme jer vjeruju u njihov potencijal, a pritom unaprijed dogovaraju na koji će način i iz kojih prihoda vratiti uloženo. Kada se jednom uspostavi povjerenje, takav se ciklus može nastaviti. Milovčić je taj model opisala kao vrlo jednostavan poslovni model.

Ulaganje u mlade izvođače posebno je izazovno jer se na početku karijere rijetko može računati na brzi povrat sredstava. Balija je takva ulaganja opisala kao prelijevanje iz šupljeg u prazno, dok je Bahtijarević priznao da je i sam ulagao iz vlastitog gušta, a da mu se to ikada vratilo, ali i da bi danas, kada bi ponovio takvo iskustvo, možda postupio malo pametnije.

Financijski dogovori samo su jedan dio odnosa koji se tijekom godina razvija između menadžera i izvođača. Naime, menadžeri nisu samo poslovni suradnici, nego često postaju i bliski prijatelji ljudi s kojima rade, s kojima ne razgovaraju isključivo o karijeri i poslovnim odlukama. U raspravu se iz publike uključila i Lidija Samardžija, menadžerica Gibonnija i Damira Urbana, koja je istaknula da je svaki odnos poseban, ali da se u pojedinim slučajevima na dnevnoj bazi komunicira gotovo jednako intenzivno kao s članovima obitelji. Tolika količina komunikacije s vremenom briše granicu između poslovnog i privatnog odnosa.

Upravo je povjerenje jedna od stvari koje određuju i trajanje suradnje. Na pitanje o najčešćim razlozima prekida poslovnih odnosa, Balija je iznijela vrlo jasan stav. „Ja izbjegavam ugovore. Ako ne mogu s nekim raditi na riječ, ne moramo uopće raditi. To ti je moj stav“, bila je jasna. Razlozi za prekid suradnje mogu biti nerealna i prevelika očekivanja, ali i niz manjih stvari koje se s vremenom nakupe, nakon čega odluka o razilaženju postaje jednostavnija. Bahtijarević se složio da su prevelika očekivanja čest problem, ali je dodao kako je u nekim slučajevima razlog bio i nedovoljan angažman oko mladih izvođača. Ipak, naglasio je da je i nakon takvih razilaženja uspio ostati u prijateljskim odnosima s ljudima s kojima je prethodno surađivao.

Za kraj, Balija je možda najbolje sažela što zapravo čini posao menadžera i koliko se toga događa iza pozornice, daleko od očiju publike. Menadžeri su tu kako bi izvođačima s kojima rade bilo ugodno, kako bi imali sve potrebne uvjete za kreativnost i stvaralaštvo, ali i koncerte i tretman kakav zaslužuju. „Ima milijun stvari o kojima brinemo da bi njima bilo genijalno, ali mi smo generalno ljudi iz sjene.“

Moglo bi Vas zanimati