Pjesma Eurovizije ili Eurosong - spektakl u novom normalnom
S nestrpljenjem se nakon dvije godine dočekao šou s lepezom kostima, žanrova i plesa, ovaj put s mnogo kompromisa s obzirom na pandemijske prilike.
Nakon pobjede Duncana Laurencea 2019. godine, nitko nije mogao ni slutiti da ćemo čekati sve do 2021. za uživanje u multimedijskom spektaklu i širokoj lepezi kostima, žanrova i plesa koje svake godine nudi Eurosong. Nastavivši kao da prekida nije ni bilo, šou s mnogo kompromisa, s obzirom na COVID-19, održan je u tri dana: dvije polufinalne večeri (16. i 18. svibnja) i finalnoj (22. svibnja), s 39 zemalja pristupnica.
Utjecaj pandemije
Roterdamska dvorana Ahoy primila je samo tri i pol tisuće gledatelja (od mogućih šesnaest tisuća) s negativnim PCR testovima, a tijekom svih proba i nastupa napravljeno je oko 24.400 testova. EBU je prije početaka proba objavio da će zemlje u slučaju pozitivnih testova izvođača moći birati live-on-tape izvedbu ili snimku s druge probe. Takav scenarij zadesio je predstavnike Islanda, koji nisu mogli nastupiti zbog pozitivnih testova dvaju članova, a zbog kompliciranosti putovanja, predstavnica Australija nije bila ni na jednoj od proba, nego smo gledali snimku njezina nastupa zabilježenu u Australiji.
Nizozemska, koja je u 65 godina održavanja Eurosonga bila domaćin peti put (posljednji put 1980. godine), fanovima je ponudila glazbeno-scenski spektakl u sve tri večeri, ovaj put s plesom u prvom planu. Jedan od dojmljivijih nastupa bio je onaj u drugoj polufinalnoj večeri koji je predvodio sirijski baletan Ahmad Joudeh u kombinaciji s performerom na biciklu BMX Dezom Maarsenom. Njihova izvedba nazvana Bliski susreti posebne vrste šalje poruku o ljudskoj prirodnoj želji za povezivanjem i empatijom. Duncan Laurence, koji je Eurosong peti put doveo u Nizozemsku, otvorio je prvu polufinalnu večer pjesmom Feel Something, a već nekoliko dana poslije nije mogao nastupiti u finalnoj večeri zbog pozitivnoga testa na koronavirus pa je puštena snimka njegova nastupa s druge probe. Iako su takve iznimke zasigurno utjecale na doživljaj gledanja šoua u dvorani, u televizijskom se formatu takvi kompromisi nisu ni primijetili.
Zabavni program polufinalnih i finalne večeri vodili su glumica i voditeljica Chantal Janzen, pjevačica i voditeljica Edsilia Rombley, pjevač, voditelj i nizozemski komentator Eurosonga Jan Smit te beauty blogerica i YouTube zvijezda Nikkie de Jager.
Nedovoljan Tick-Tock
U 2020. godini iznenada nas je zadesilo otkazivanje Eurosonga nakon što su sve zemlje pristupnice održale nacionalne izbore ili internim putem odabrale predstavnika. S obzirom na to, pravila Eurosonga su se još jedanput morala prilagoditi novonastaloj situaciji u 2021. godini. Nakon promišljanja smiju li se iskoristiti pjesme koje su odabrane godinu prije, EBU je ipak zaključio da se time previše krše pravila natjecanja i da države mogu same odlučiti hoće li poslati izvođača odabranog 2020. s novom pjesmom ili odabrati posve novog predstavnika i pjesmu. Mnoge su zemlje izabrale prvu verziju, ali Hrvatska je umjesto Damira Kedže i pjesme Divlji vjetre Ante Pecotića odlučila odabrati novog izvođača/icu i novu pjesmu za predstavljanje u Rotterdamu. Na Dori je u veljači pobijedila mlada Albina Grčić s pjesmom Tick-Tock, čiju glazbu potpisuje Branimir Mihaljević, englesku verziju teksta Max Cinnamon, a hrvatsku Tihana Buklijaš Bakić.
Iako je tjednima prije Dore Nina Kraljić slovila kao glavni favorit, Albinin nastup je možda jedan od cjelovitijih nastupa ukorak s vremenom koji je Hrvatska poslala na to prestižno natjecanje u posljednjem desetljeću. Većinu pjesme pjevala je na engleskom jeziku, s djelićem teksta na hrvatskom, a za razliku od prošlih godina, javnost nije bila toliko podijeljena u pogledu izbora pjesme i zajednički je priželjkivala barem ulazak u finalnu večer, ako i ne najbolji plasman pjesme u posljednjih nekoliko godina.
Nakon predstavljanja na The Voiceu, Albinino pjevanje nije trebalo opravdavati, a u ovom performansu je pokazala da u svim segmentima itekako suvereno vlada pozornicom. Koreografija s Dore, s pratnjom četvorice plesača, nije se bitno mijenjala, ali je kostimografija potpuno promijenjena. Iz mladenačkih hlača širokoga kroja, predivne bujne valovite kose, crnih čizama i intenzivno narančastog tuša na očima, u polufinalu su plesači i Albina bili odjeveni u srebrne kostime čiji dizajn potpisuje Juraj Zigman. Dok su jedni patili za kreacijama s Dore, smatrajući da je u Zigmanovu kostimu izgledala kao većina izvođačica, drugi su smatrali da je kostim poseban i ukorak s vremenom. Iako se o detaljima uvijek može raspravljati, sigurno je da styling nije zaslužan za loš plasman u prvom polufinalu te da se dogodila velika nepravda koja je šokirala većinu fanova. Ovaj put se zaista činilo da su gotovo sve kockice na svojem mjestu.
Od susjednih balkanskih država jedino je Srbija uspjela ući u finalnu večer, a u konačnici je osvojila petnaesto mjesto.
Nagrađena posebnost
U prvoj verziji 65. Eurosonga trebale su nastupiti još dvije države, ali je Armenija odustala zbog krize uzrokovane ratom, a Bjelorusija je diskvalificirana zbog teksta pjesme koji se nije podudarao s pravilima Eurosonga. U 39 pjesama u tri dana, od kojih smo pjesme Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske, Velike Britanije i Nizozemske čuli tek u finalnoj večeri, nemoguće je očekivati posebnost kod svih. No Eurosong je prije svega show u kojem možemo upoznati razne identitete, stilove i zamisli. Tako i treba biti.
Cipar, primjerice, čija je pjesma neodoljivo podsjećala na pjesmu Alejandro Lady Gage, ponovno se odlučio na atraktivnu pjevačicu s popratnim plesačicama, pokušavajući ostvariti uspjeh pjesme Fuego Eleni Foureire iz 2018. godine. Sličnih nastupa, atraktivnih pjevačica u srebrnim oskudnim kostimima nije nedostajalo.
Nakon prošlogodišnje nizozemske balade, ovogodišnje su pjesme u tom stilu već nakon nastupa počele blijedjeti. Slovenija i Austrija imale su čak pjesmu istog naslova ﹘ Amen. Većina pjesama je bila na engleskom jeziku, ali je zanimljivo da su ove godine najdojmljivije i najuspješnije bile upravo one na drugim jezicima: Francuska i Švicarska predstavile su se na francuskom jeziku i u konačnici osvojile drugo i treće mjesto, a veliku pozornost gledatelja privukle su ukrajinska i ruska pjesma, pjevane na izvorniku, kao i pobjednička pjesma Zitti E Buoni. I baš za tih pet pjesama ne možemo reći da su namjenski pisane za Euroviziju, a tu posebnost podjednako su nagradili nacionalni žiriji i publika.
Uz predivne balade Francuske i Švicarske, najviše su se istaknuli ruska predstavnica Manizha, koja u pjesmi Russian Woman kombinira segmente hip-hopa i etnoglazbe, uz važnu poruku o transformaciji prava i pogleda na prava žena u Rusiji, te ukrajinska grupa Go_A s kombinacijom elektro-popa i etnoglazbe, koju su favorizirali sami pobjednici Eurosonga.
Za najnedojmljivije publika je odabrala Veliku Britaniju, Njemačku, Španjolsku i Nizozemsku te ih ‘nagradila’ s nula bodova. Najveći gubitnik natjecanja zasigurno je Velika Britanija koja je natjecanje završila s ukupno nula bodova, kao i 2003. godine.
Tihi i dobri
Nakon izvrsnog nastupa, pjesme i plasmana talijanskoga pjevača Mahmooda 2019. godine, Italija je ove godine zasluženo pobijedila. Rimski bend Måneskin procvjetao je nakon osvojenoga drugog mjesta na talijanskoj verziji natjecanja X Factor 2017. godine, a njihovu posebnost na Euroviziji uočio je i hrvatski nacionalni žiri (Denis Dumančić, Luka Nižetić, Monika Lelas Halambek, Nika Turković i Tonka Matković Šerić), nagradivši ih s maksimalnih 12 bodova.
Nastup mladih nada talijanske rock-scene nije izgledao kao eurovizijski nastup u nizu izvedbi, nego kao na njihovu koncertu. Odjeveni u glam rock kožnate kostime talijanske modne marke Etro i cipele Christiana Louboutina, publici su predstavili autorsku pjesmu koja je svojevrsna kritika društva i manifest onima koji žele njegovati svoju unikatnost. Odmah nakon proglašenja pobjednika, karizmatični pjevač Damiano David optužen je za konzumaciju droge tijekom prijenosa šoua, ali je EBU nakon testa na drogu demantirao optužbe i potvrdio da zloupotrebe droge nije bilo.
Bez obzira na to što često ne možemo znati ni objasniti cijelu pozadinu funkcioniranja Eurosonga i što iz godine u godinu kritičari natjecanja ističu njegovu prozirnost i političko uplitanje, Italija je zaslužila svaki dobiveni glas. Sada vrijedi čekati talijanski spektakl dogodine, u nadi da se korone, testova i izolacija nećemo ni sjećati.
Izvor: Cantus 227
Autor fotografije: Jordy Brada
