Dubrovačka festa - Vicko 'zaokružio' Krešu i Đelu

Naslijedivši misiju svojih prethodnika, Krešimira Magdića i Đele Jusića, započetu dubrovačku klapsko-sakralnu priču na Stradunu završio je osjetno mlađi dubrovački skladatelj i klapski voditelj Vicko Dragojević Misom svetoga Vlaha u izvedbi njegove Klape Kaše.

Kad je daleke 1972. godine kardinal Franjo Šeper kao zagrebački nadbiskup stigao u Dubrovnik, bio je ugodno iznenađen pjesmom posvećenom dubrovačkom zaštitniku sv. Vlahu, koju mu je zapjevala Klapa Maestral. Taj prigodni glazbeni uradak potpisao je veliki klapski zanesenjak i izuzetno uspješni skladatelj klapskih skladbi, Dubrovčanin Krešimir Magdić. Dvadesetak godina poslije maestro Đelo Jusić uglazbio je svoj klapski i dubrovački Očenaš. No odavno započetu dubrovačku klapsko-sakralnu priču na Stradunu na najbolji je način završio osjetno mlađi dubrovački skladatelj i klapski voditelj Vicko Dragojević Misom svetoga Vlaha u izvedbi njegove Klape Kaše. Ovogodišnja dubrovačka Festa, posvećena zaštitniku Grada, zaslađena je upravo promocijom nosača zvuka Misa svetoga Vlaha, što ga je izdao zagrebački Geenger Records. Zbog epidemioloških mjera promocija nije mogla privući velik broj posjetitelja, ali su pjevači Klape Kaše gotovo besprijekornom izvedbom itekako podsjetili na lanjsku praizvedbu istoga djela, održanu prije izdavanja albuma, kad su jednako oduševili brojne Dubrovčane.

U jednom dahu
Slijed događanja jasno sugerira da su autor Dragojević i Klapa Kaše u praizvedbi, snimanju i promociji albuma krenuli drugačijim putem od uobičajenoga. Nosač zvuka Misa svetoga Vlaha snimljen je samo nekoliko dana poslije praizvedbe, 1. veljače 2020., dok je promocija održana gotovo godinu dana poslije.
Devet stavaka spomenutoga djela izvodi se a cappella. Posve je usklađeno s kriterijima koncertne klapske pjesme, koji su prije pedeset godina precizirani na klapskom savjetovanju održanom u Ruskamenu pokraj Omiša pod ravnanjem pokojnoga dirigenta splitske Opere Silvija Bombardellija, nemalo opsjednutog klapskim izričajem. U potrazi za primjerenim akustičnim prostorom, autor Dragojević i njegovi klapaši zaustavili su se u jednoj maloj crkvi u Župi dubrovačkoj, toliko inspirativnoj da su članovi Klape Kaše album posvećen dubrovačkom zaštitniku snimili u jednoj večeri, u jednom dahu.
„Misa svetoga Vlaha rađala se dugo, punih pet godina. Pomno sam pazio na svaki detalj, uvjeren da se takvo djelo sklada samo jedanput u životu. Određeni dijelovi mise ‘napisali su se sami od sebe’ ili su, pritisnuti inspiracijom, nastali u jednom komadu. Istodobno, pojedini stavci, primjerice Vjerujem, stvarali su se dugo. Najprije je u stihovima, koje vjernici na misama izgovaraju gotovo automatski, trebalo pronaći ritmiku i logične cjeline, a potom zaokružiti dijelove pjesme“, objašnjava nastajanje svoje mise Vicko Dragojević.

Sve se može
Poslije završetka liturgijskoga dijela posla, slijedila je osjetljiva zadaća glazbene finalizacije ili stvaranje uvodne i završne himne te pričesne pjesme. Međutim, kad se male (novinarske) ruke slože, kako je davno u Himni zadrugara napisao Pitomačanin Drago Britvić, sve se može, sve se može. Pravoga suradnika u tom poslu Dragojević je kao televizijski novinar pronašao u starijem kolegi Boži Vodopiji, zaposlenom također u dubrovačkom HRT-ovu centru. Bio je to samo nastavak već provjerene suradnje, koja je prethodno rezultirala zajedničkim klapskim pobjedama na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu i u crnogorskom Perastu. Kad je misa bila napokon zaokružena, slijedile su mukotrpne klapske probe. Klapa Kaše je prije praizvedbe i snimanja vježbala, vjerovali ili ne, u kontinuitetu svakoga dana puna tri mjeseca!
„Njihov pristup probama bio je tako samoprijegoran, obojen neviđenim entuzijazmom, da je konačni uspjeh Mise svetoga Vlaha gotovo više uspjeh klape kao izvođača nego mene kao autora“, skromno će skladatelj i voditelj Vicko Dragojević.
Praizvedba, snimanje, izdavanje i promocija albuma neizbježno su se sudarili s pandemijskom krizom. Bolje reći s vremenom, kad su posustajali ne samo glazbenici nego i izdavači. No Dubrovčani su jednostavno ‘kliknuli’ s već spomenutom diskografskom kućom Geenger Records, koja prije toga nikad nije imala u svojem programu ni klapska ni sakralna izdanja. Opremu albuma odradila je Dubrovkinja Nora Mojaš s uspjelom nakanom da naslovna strana sugerira dugu povijest radosti svetkovine svetoga Vlaha pod dubrovačkim zidinama.
Zbog pandemijskih mjera polako se i oprezno slaže program predstavljanja albuma Misa svetoga Vlaha diljem Hrvatske. Bolje rečeno, posao koji je zbog koronakrize gotovo i zahtjevniji od stvaranja inspirativnog klapsko-sakralnog djela mladog dubrovačkog skladatelja i njegove odavno etablirane klape.

Izvor: Cantus 226