Dead Can Dance u Lisinskom: Lisa s onoga svijeta
Dead Can Dance je održao prvi hrvatski nastup u rasprodanoj zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisnski pokazavši izvanserijske vokalne mogućnosti Lise Gerrard, ali i sjajan vokalni manirizam Brendana Perryja te vrlo dobro usklađen band u prostoru koji im najbolje odgovara
Na svome prvom hrvatskom nastupu koji je gotovo bio rasprodan čim je najavljen, Dead Can Dance je priuštio publici svu magiju koja krasi njihove koncerte, od veličanstvenoga glasa Lise Gerrard preko precizno uobličene svirke koja kao da nastaje u studiju pod prekaljenom producentskom palicom do zavodljive kombinacije tradicijske glazbe od Irske preko bliskog Istoka do Indije i zvuka art rocka osamdesetih. Premda je nastup ukupno trajao tek nešto više od sat i po, toliko je bio zvukovno bogat da posjetitelji sigurno nisu otišli nezadovoljni.
Sedmočlani tour-band predvođen Lisom Gerrard i Brendanom Perryjem kao jedinim stalnim članovima koristio je široki set instrumenata, od gonga do buzukija, prilagođavajući ih pojedinim ulascima na određena etno-područja, da bi se već u sljedećoj pjesmi vraćao u alternativno post-punk zvukovlje. U prvom slučaju vokalnu samoupravu imala je Lisa Gerrard, a u drugom Brendan Perry, vokal kojeg nikoga nije ostavio ravnodušnim, unatoč glasovnoj supremaciji bandovske partnerice. On je, inače, prije 12 godina imao solo-nastup u zagrebačkoj Močvari. Dojmljivo je bilo i u pjesmama kojima su završili koncert i bis (“Host of Seraphium” i “Severance”), kad su ostali članovi banda pokazali kako vokalno mogu biti savršeni suigrači udarnog dvojca.
Izvrsni Lisa Gerrard i Brendan Perry / Foto: Bojan Mušćet
Nastup je počeo demonstracijom vokalne sile, Lisa Gerrard trijumfalno je otpjevala skladbu “Yulunga (Spirit Dance)” što je bio uvod u začudnu mješavinu stilova i ambijentalnog pristupa. Svaka je pjesma izazvala veliki pljesak publike u Lisinskom uz povremene ovacije, na primjer, nakon izvedbi pjesama “Cantara” i “Opium”. Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski pravo je mjesto za organizaciju ovog koncerta, jer Dead Can Dance ima profiliranu i poliranu produkciju koja zahtijeva upravo čvrsto definirani koncertni ambijent. S obzirom na popunjenost dvorane, sigurno je kako bi i u većem prostoru band mogao rasprodati nastup, no u tom slučaju on bi morao uključivati žamor, a toga ovdje nije bilo.
Škotska glazbenica Astrid Williamson imala je korektan uvodni nastup uz pratnju akustične gitare i sintesajzera da bismo je vidjeli poslije na istoj poziciji u sklopu banda. Ona je surađivala s Lisom Gerrard na albumu Twilight Kingdom, a u svijetu pop-glazbe poznata je po suradnji s duom Electronic (Johnny Marr i Bernard Sumner) na albumu Twisted Tenderness gdje je pjevala prateće vokale.
Hrvatskoj publici predstavila se i s više od nekoliko kurtoaznih rečenica na hrvatskom i upitala: “Je li dobar moj hrvatski?” što je, dakako, izmamilo simpatije publike. Za razliku od nje, članovi Dead Can Dancea nisu bili baš rječiti. Tek nekoliko zahvala na kraju nastupa i bisa. Zapravo, više nego koncert, njihov se nastup može okarakterizirati glazbenom predstavom. Besprijekornom glazbenom predstavom.
