Glazbeno središte: Dubrovnik
Najjužniji hrvatski grad krije malu, ali vrijednu scenu koja posljednjih godina na prvi pogled broji sve manje aktivnih bendova i solo izvođača. Ujedno se količina službenih diskografskih izdanja itekako povećava. Iako zarobljeni u “Bermudskom trokutu” između granica s Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom, lokalni izvođači uvijek su pronalazili način kako svoju glazbu što bolje promovirati pred publikom u ostatku države i šire.
Pop bendovi
Bilo bi nemoguće započeti ovaj tekst o dubrovačkim izvođačima bez da se prvo istakne Silente. Bend predvođen braćom Tiborom i Saninom Karamehmedovićem kroz posljednje je destljeće na regionalnoj pop rock sceni napravio veliki boom i prije svega pobrao simpatije publike koja im je vjerna te prati svaki novi korak u njihovoj karijeri. Trenutno promoviraju nove pjesme koje će se naći na četvrtom studijskom albumu, a ljetna turneja će obuhvatiti niz gradova. Grupa iza sebe ima izdanja Lovac na čudesa (2013.), Neće rijeka zrakom teći (2015.) i Malo magle, malo mjesečine (2018.).
Nakon kratke pauze koja se dogodila prije nekoliko godina, Silente se na scenu vratio još snažniji, a dokaz tome su posljednji singlovi “Navečer se srca lome”, “Mene moje uši lažu”, “Nikada ovako”, “Poljubi me za kraj” te najnoviji “Idi”. Sve ove pjesme su bile na ljestvicama najizvođenijih u RH, a treba spomenuti i nagradu Zlatnog studija Jutarnjeg lista za pjesmu godine, nagradu Cesarica za rock-hit godine, dvostruku nominaciju za Porina, i Top.hr nagradu za grupu godine.
Dubrovačke klape
Dubrovnik je uvijek imao jaku klapsku scenu koja je nadilazila okvire Grada, a ime koje se u zadnjih 15 godina ističe u mnoštvu je klapa Kaše. Dobili su ime po lukobranu kod stare gradske luke, a simbolizira klapu kao lukobran višeglasnog pjevanja dubrovačkog kraja. Nastupaju iz godine u godinu na brojnim festivalima diljem Hrvatske i inozemstva te redovito osvajaju odličja, među kojima prednjače višestruke pobjede na najprestižnijem klapskom festivalu u Omišu.
Posljednji album Misa svetoga Vlaha bio je 2022. godine nominiran za diskografsku nagradu Porin u kategoriji Najbolji album klapske glazbe. Skladateljsko je djelo Vicka Dragojevića, voditelja i člana klape, koji je na njemu, stavak po stavak, radio nekoliko godina, koristeći ponajviše liturgijske tekstove. To je ujedno četvrti album klape Kaše.
Tijekom 2013. godine objavili su prvi nosač zvuka Rego, a već 2014. godine i drugi album Tragom Republike. Treći album Tezoro iz 2019. je također bio nominiran za Porina i to 2020. u kategoriji Najbolji album pop-folklorne glazbe. Članovi benda u tretnuku pisanja ovog teksta nalaze se u kanadskoj pokrajini Ontario. Do kraja bi godine trebali hrvatsku tradicionalnu klapsku pjesmu predstaviti i na Dalekom Istoku.
Domaći jazz
Proteklih tjedana ljubitelje jazza razveselila je vijest o izdanju Dream Aviary – drugom studijskom album skladatelja Ivana Bonačića. On je studirao saksofon na Jazz – akademiji u Grazu i u tom periodu osnovao kvartet koji uz neke promjene postoji te stvara i danas.
Na novom albumu Dream Aviary Bonačić potvrđuje autorski pečat i dosljednost konceptu koji je započeo s prvim albumom Kraken iz 2017. (Geenger Records). Autor promišlja o prostoru imaginacije i vremenima teških kušnji koje posljednjih godina svi prolazimo. Izgradio je vlastiti glazbeni svijet, a ovaj materijal nadialazi standardne jazze okvire i mogao bi se svidjeti puno širem spektru publike. Ivan Bonačić je karijeru započeo kao dio sastava Valetudo, a s njima je također snimio nekoliko albuma.
Ekvator iz 2007. godine obilježio je ljeto, ljetne zabave i festivale, a Valetudo su dobili titulu live atrakcije koja je u narednim godinama oduševljavala publiku na In Musicu, Mars Festivalu i nizu samostalnih nastupa. 2011. objavili su album Samo jednom se ljubi sve je ostalo majka, a potom i Pasaporat 2020. godine. Za sebe kažu kako sviraju mediteran – pop, a uskoro im se bliži okrugla dvadeseta obljetnica postojanja sastava!
U nepromijenjenom sastavu su posljednjih osam godina, a ovaj rasplesani i uvijek nasmijani bend čine vokali Srđan i Nina Obad, Lucijan Aleksić na basu, Alan Polzer na bubnjevima, Toni Butigan na klavijaturama, Nikša Selmani na gitari i Željko Barač na saksofonu. Barač je također poznat i kao Žac the Sax te surađuje s nagrađivanom jazz vokalisticom Majom Grgić na solo materijalima.
Jazz bubnjar Alan Polzer osim Valetuda jedan je od začetnika hip hop kolektiva Otpisani Klan, a pod tim nazivom krije se još mnoštvo drugih koji su kroz godine publici mogli doći do ušiju u raznim inkarnacijama: Otpisanimator, NjaZ, Mr.Gud, Animator, Lan Solo, Diktalog, Bing Frisbi, Yan Prawda, Washin dela So, Verdura i Cirkusum.
Zanimljiva je činjenica kako su Otpisani nastali negdje na početku novog milenija, ali do danas nisu objavili službeni studijski album. To bi se do kraja 2022. godine trebalo promijeniti i kako stvari stoje objaviti album na kojemu su započeli snimanja pred sami početak pandemije i prvi lockdown. Članovi benda produkciju materijala povjerili su Roku Lopatiču iz slovenskog studija Štala, a on je ujedno i član kultnog sastava Laibach. Jedan od velikih prijatelja i zagovornika Otpisanih je i Alejuandro Buendija a.k.a. Saša Antić iz TBF-a, koji od samih početaka podupire njihov rad i ističe kvalitetu.
Gitarist Otpisanih je Adem Gušić, a ovaj samozatajni glazbenik je ujedno mastermind iza “najstrože čuvane” lo-fi tajne koja do slušatelja ipak dolazi i uvijek iznova oduševljava. Riječ je o Izae koji su na regionalnoj sceni odavno stekli kultni status u mikro krugovima. Spoj minimalističke svirke i poetike koja osvaja na prvu postali su žanr za sebe, a trio uz Gušića zaokružuje vokalistica Jadranka Katić i bassist Dejan Seferović.
Rock i alt-rock
Bend je prvotno putem Bandcampa samostalno objavio pet albuma, a tek na šestom izdanju Snivatelj snima upisali su diskografski debi 2016. godine s LP-jem za Noisy Night Records (na nagovor prijatelja Matije Habijaneca/The Marshmallow Notebooks). Uslijedio je LP Kvamb iz 2019. godine za Geenger Records, a u međuvremenu je Izae upisao brojne suradnje i nastupe s kolegama iz svijeta glazbe i s kazališne scene (Šumovi protiv valova, ciklus “Plan za bijeg” u produkciji Multimedijalne kolibe i Art radionice Lazareti, glazba za predstavu “Orfej sluša radio” u produkciji Kazališta Marina Držića u režiji Pavlice Bajsić Brazzoduro,..).
Potpisnik ovih redova imao je čast producirati album Kvamb i EP Nikog za volanom / Splavi, a sve to je plod dugogodišnjeg zajedničkog rada i stvaralaštva u glazbi i kazalištu. S time na pameti potrebno je spomenuti osobni projekt / bend Embassy 516 koji iza sebe ima albume Surveillance of the Environment iz 2012. i Correlation iz 2018. godine. Upravo je u tijeku snimanje novog studijskog materijala na kojemu ujedno rade gitarist Tomislav Kličan i bubnjar Ivica Glunčić!
Početkom proljeća 2022. u eteru se zavrtio singl “The Ape“ novog benda Ape Revolution Bell. Iako na prvi pogled ime zvuči novo, riječ je o četvorici prekaljenih glazbenika koji su publici poznati iz prethodnog rada u rock sastavima Gruhak i Feredon. Srđan Petric (vokal), Ivan Jakić (gitara), Roberto Di Liddo (bas) i već spomenuti bubnjar Ivica Glunčić zaputili su se u jeku pandemije na drugi kraj svijeta i snimili album s producentom Bobbyem Croftom na Floridi, USA. Promotivne aktivnosti su tek započele, a slušateljima preporučamo da budno paze na odličan bend koji u svom zvuku spaja classic rock u kombinaciji s funkom i stoner rockom po uzoru na Queens of The Stone Age ili Red Hot Chili Peppers.
Nove nade dubrovačke scene
U presjeku aktualne scene u Dubrovniku, potrebno je spomenuti najmlađe izvođače čije vrijeme zasigurno tek dolazi. Bend Nianse priprema svoj prvi album koji bi trebao izaći do ljeta, a već su ‘izbacili’ dvije pjesme koje se mogu pronaći na YouTubeu – “Glasne trube” i “Starac“. Ne svrstavaju se u određeni žanr, a samo ime benda govori koliko su raznovrsni i otvoreni u svom stvaralašvu.
Još jedan zanimljiv glazbeni projekt je audiovizualni sastav SFT koji autorskim pristupom proteklih godina doprinosi razvoju dubrovačke alternativne i elektronske scene. Svi članovi su ujedno angažirani i u kazališnom svijetu, a ostvarili su niz uloga u predstavama studentskog Teatra Lero, Kazališta Marina Držića te na Dubrovačkim ljetnim igrama. U svojoj glazbi spajaju elemente trip hopa, minimalizma te zadiru u podučje avangarde koja se također snažno naslanja na vizualni izričaj. U travnju 2022. samostalno su objavili dva split EP-ja pod nazivom Cigla iz svemira, Is It a Mouse? koji publika može također čuti na njihovom YouTube kanalu.
Punk
Dubrovnik je nekad imao mnoštvo metal i punk bendova koji su aktivno djelovali, ali proteklih desetak godina sve je manje i manje žestoke svirke u gradu. Vrijedi ipak istaknuti bendove Last Caress i Shizofrenia koji djeluju već preko dvadeset godina i ostaju dosljedni svome zvuku.
Potonji su 2017. oduševili trash/death albumom Legacy Of A Divided Mind koji su samostalno objavili, a punkeri Last Caress su posljednje izdanje imenovali Nikad više. Oba albuma mogu se pronaći na većini streaming servisa za preslušavanje. Snage žestokog metala pokazao je i bend Zimogroz koji je 2020. objavio album Old Mystic Lore za Geenger Records i nakon toga nažalost u jeku pandemije naglo prestao s radom.
Za sami kraj, od solo izvođača, u relativno bliskom razmaku albume su objavili Ivana Butigan (Konačno iz 2018.) i Antonio Bratoš (Normalno iz 2020.). Oba izdanja izdala je SIPA Music, a također ovi glazbenici dio su kolektiva Opičena poljoprivredna glazba (OPG), koju čini grupa prijatelja, amaterskih i profesionalnih glazbenika iz Dubrovnika i Konavala te sviraju od 2013. godine.
Koncertni prostori
Koncertni prostori u Dubrovniku su bolna točka, kako na institucionaliziranoj razini. Ovdje se često javno ističe problem Dubrovačkog simfonijskog orkestra te potrebe profesionalne koncertne dvorane, a pogotovo na nezavisnoj sceni koja vapi za manjim klubovima i alternativnim prostorima. Lazareti i klub Orlando mjesta su koja su početkom milenija skoro cijelo desetljeće bili poprište mnogobrojnih koncertnih i drugih događanja, a usporedno se razvijala bendovska scena.
Nažalost, proteklih 10 godina udruga mladih Orlando, koja upravlja prostorom kluba Orlando (u nekadašnjoj Staroj bolnici, a današnjeg kampusa Sveučilišta u Dubrovniku), je imala velikih dugovanja prema ZAMP-u, koja su netom prije pandemije virusa COVID-19 zatvorena i omogućen je temelj da se javne aktivnosti ponovno počnu nesmetano odvijati.
Lazareti kao koncertni prostor su posljednja tri desetljeća na ‘dvije fronte’ – jedna je u sklopu Art radionice Lazareti, a druga u Klubu Lazareti. ARL je u svome radu od osnutka 1988. u fokus stavljala suvremenu umjetnost, aktivno djelovanje, književnost i dramu, performativne i plesne umjetnosti, fotografiju, umjetničke instalacije, rezidencijalno stvaralaštvo, izdavaštvo…
Klubovi i barovi s glazbenim sadržajem
Programi se nesmetano odvijaju u dva susjedna prostora. No specifičnost akustike u velikim ‘lađama’ ovog velikog kompleksa na Pločama u Dubrovniku, čini skoro pa nemoguće organizirati kvalitetne bandovske koncerte i omogućiti nastupe. Iz tog razloga ARL većinom ugošćava kantautore, jazz glazbenike, eksperimentalne autore i manje sastave koji mogu nastupati u velikoj centralnoj dvorani ili manjoj Galeriji Otok. Posljednjih godina godišnjise koncertni program oblikuje u koprodukciji s Audiovizualnim centrom Dubrovnik, a pokrenuli su i mali dvodnevni Festival vinila. Njemu se pridružila i udruga Dubrovnik 33/45, koja je upravo osnovana od strane zaljubljenika u gramofone i ploče.
Unazad tri do četiri godine oživio je Gruž, točnije prostor Tvornice ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda. Nova urbana četvrt krenula je tiho i skromno, a trenutačno je dom mnogobrojnih udruga, samostalnih umjetnika i privatnika. Nedaleko se nalazi Love Bar koji također u ljetnim mjesecima zablista, a terasa ispred kafića postaje idealna pozornica za bandove i DJ-eve. Najnovije pojačanje u nizu objekata u i oko prostora TUP-a je Klub Dubina koji je odgađao otvaranje zbog pandemije, a upravo tijekom travnja 2022. je započeo s aktivnostima i programima.
Festivali nikad nisu zaživjeli u Dubrovniku
Festivali u Dubrovniku nisu nikad u potpunosti zaživjeli, a možda najbliže tome su na korak došli udruga Ambient Croatia na Orsuli te grupacija Valamar koja je na Babinome Kuku prije pandemije imala kontinuirani program. Obje lokacije su zamrle proteklih godina i za nadati je kako će se u nekom trenutku programi početi odvijati na sličnoj razini. Tu je još mini festival Puntižela u Mlinima na desetak minuta od Dubrovnika, te se tijekom lipnja jednom godišnje održava uz odličnu atmosferu i vjernu publiku.
Problem koji jednim dijelom koči razvoj festivalske scene u Dubrovniku su visoke cijene smještaja u sezoni pa jedina mogućnost kada bi veći broj posjetitelja mogao okupirati hotelske i privatne kapacitete je u zimskom periodu.
Sve ove navedene poteškoće i manjak koncertnih prostora za svirku uživo su djelomično zakočili razvoj scene, tako većinom i dalje ponajviše stvaraju te redovite probe održavaju bendovi kojima je prosjek 35+ godina. Nova generacija s druge strane prepoznaje moderne formate izražavanja te ih brzo prihvaća, pa i u tome leži jedan dio možebitne ‘inertnosti’. Novi izvođači nemaju toliku potrebu i glad izaći pred publiku uživo, već se materijali odašilju u digitalnu sferu.
Unatoč tome za grad s malo preko 40 000 tisuća stanovnika, Dubrovnik i dubrovački autori ipak djeluju u velikom broju i aktivni su te prepoznati na državnoj i regionalnoj sceni. Povratkom turista i otvaranjem starih i novih objekata, za nadati se kako će u godinama pred nama stasati nove talentirane generacije i da će grad moći ugostiti mnogobrojne domaće i strane glazbenike na turnejama.