Kanconijer u središtu 80. rođendana Zbora HRT-a

Svečani koncert obilježavanja 80. obljetnice Zbora Hrvatske radiotelevizije održan je u okviru ciklusa Kanconijer Hrvatske Radiotelevizije, u suradnji sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, a pod ravnanjem šefa dirigenta Zbora, Tomislava Fačinija.

Zbor HRT-a

Slavljenički, bez maski

Slavljenička je sezona Zbora HRT 2021./2022. protekla u neizvjesnosti pandemijske zbilje koja je utjecala na mnoge promjene i prilagodbe programa i njegove organizacije, ali je izborom repertoara i praizvedbama novih djela hrvatskih skladatelja u ciklusu Sfumato dala važan obol hrvatskoj glazbenoj sceni.

Središnji koncert jubilarne sezone održan je u okviru ciklusa Kanconijer gdje je Zbor HRT-a dobio adekvatan prostor i vrijeme za slavlje dostojno 80. rođendana, u punini slobodnog života ‘bez maski’. Suradnja sa Simfonijskim orkestrom HRT-a omogućila je programatski okvir monumentalnim vokalno-instrumentalnim djelima skladatelja i dirigenata koja su obilježila djelovanje Zbora HRT tijekom povijesti, ali i prezentirala izvođačke domete ovoga potentnog i svestranog ansambla koji suvereno izvodi djela od renesanse do suvremene glazbe, kako u a cappella formatu, tako i uz instrumentalnu pratnju.

Uoči koncerta, Hrvatska udruga orkestralnih i komornih umjetnika (HUOKU) dodijelila je Zboru povelju ‘povodom 80 godina kontinuiranog djelovanja kao i za sveukupan doprinos prezentiranju hrvatske glazbene umjetnosti te ostvarenim vrhunskim umjetničkim dosezima i rezultatima’.

Put kroz 80 godina Zbora

Odabir djela hrvatskih skladatelja Mladena Pozajića, Igora Kuljerića i Tomislava Fačinija bio je svojevrstan put u povijest ansambla, ali i nastojanje da se djelima hrvatske baštine omogući svježa interpretacija i novo tumačenje.

Tako je Prva rapsodija za mješoviti zbor Mladena Pozajića iz 1960. godine, koju je Zbor HRT-a ranije izveo u izvornoj a cappella inačici, doživjela praizvedbu u vokalno-orkestralnoj obradi Tomislava Fačinija koji je skladbu prvotno i otkrio te izvukao iz arhiva. Obrađivanjem je ova zanimljiva i zahtjevna vokalna partitura nacionalnoga glazbenog smjera revitalizirana na specifičan način, podcrtavajući skladateljev harmonijski kolorit i raskošnu melodiku inspiriranu folklorom.

Bogata instrumentacija za kojom je posegnuo Tomislav Fačini na mjestima je ‘preko mjere’ dekorirala zborsku dionicu gustog višeglasja, ali ukupno uspješno naglašavajući rapsodičnost partiture pisane u formi svojevrsne suite. Istaknute solo dionice izveli su solisti Zbora HRT, sopranistica Monika Cerovčec, altistica Nikolina Virgej Pintar, tenor Andro Bojanić i bas Tomislav Meštrić, dočaravajući specifičnim bojama glasova melodije pune melizama tipičnih za balkanski folklor i narodnu glazbu s lokaliteta Bosne i Hercegovine te južne Srbije.

Ovo uspješno i zaokruženo djelo nacionalnoga glazbenog smjera obradom za vokalno-instrumentalnu izvedbu dobilo je na vrijednosti, kao i mogućnost za novim životom na repertoaru Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a.

Kanconijer, u mnogome – vrhunac

Posebnost ove proslave svakako ide na račun izvedbe skladbe Kanconijer Igora Kuljerića koju su Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a 1983. godine praizveli u revidiranoj, drugoj verziji, a posljednji put 2001. godine, kada je izvedena varijanta ‘za glasove i glazbala’. Riječ je o skladbi koja je više puta prerađivana, ali je prvotno nastala 1978. kao prostorno-scenski događaj pod naslovom Leute moj te je praizvedena iste godine na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Ovo vrijedno djelo, prema riječima skladatelja i dugogodišnjeg umjetničkog ravnatelja Zbora HRT-a,  „nazivom ukazuje na preplitanje glazbe, pjevanja i recitiranja“ koje je zbog svoje je kompleksnosti, ali i stanja notne građe bilo rijetko izvođeno. Upravo stoga je izvedba djela (iz kopija skladateljeva rukopisa, uz znatne tehničko-produkcijske zahtjeve) u okviru 80. obljetnice Zbora HRT utoliko vrjednija.

Ovim se primjerom vrijedno podsjetiti kako je loše stanje i nesređenost notne građe često osnovni razlog nemogućnosti izvedbe glazbenih djela hrvatskih skladatelja, što je poziv stručnjacima i Ministarstvu kulture i medija RH za strateška promišljanja održivog načina financiranja i rada na očuvanju tog dijela hrvatske glazbene baštine.

Posebno uspješno su članovi Zbora i Orkestra HRT-a dočarali specifičnu atmosferu djela koju maštoviti Igor Kuljerić vješto postiže specifičnom instrumentacijom i uporabom solista i zbora uz recitirane stihove renesansnih i baroknih pjesnika – petrarkista. Glumci Jelena Miholjević i Maro Martinović vrlo su uvjerljivo i fino uklopljeno recitirali poeziju, kako je skladatelj naveo, „na razmeđima trubadurskoga pučko-pastoralnog zvukovnog narječja“.

Recitatori Kanconijera: Jelena Miholjević i Maro Martinović

Stihovi su to iz pera Hanibala Lucića i Ivana Bunića Lučića čiji je izbor iz zbirke Pjesni razlike Dinka Ranjine načinio jedan od bliskih Kuljerićevih suradnika, redatelj Božidar Violić. Vokalni solisti Tanja Ruždjak, Franko Klisović, Roko Radovan i Jurica Jurasić Kapun većinom su uspješno utjelovili ‘individualna, simbolička i metaforička bića’; vilu, nimfu, trubadura i satira, izvodeći vokalizacije i sekvence ‘na način glazbenog rituala’ uz aktivnu potporu zbora koji je, poput komentatora, različitim efektima podržavao dramatiku glazbene partiture uz izvrstan orkestar i glazbeno ozvučenje koje je bilo potrebno za ovu izvedbu.

Tanja Ruždjak, sopran, Franko Klisović, kontratenor, Roko Radovan, tenor i Jurica Jurasić Kapun, bariton

Neobični odabir(i)

Iako je, programski gledano, ovaj obljetnički koncert uz eventualno jedno manje djelo mogao biti zaokružen već u prvom dijelu koncerta, umjetnički ravnatelj i Zbor, uz podršku Simfoničara HRT-a, ambiciozno su odlučili izvesti Te Deum za soliste, zbor, orkestar i orgulje u C-duru Antona Brucknera kao i novo djelo Vocalys Tomislava Fačinija koji se kao dirigent htio u okviru obljetnice istaknuti i kao autor. Ova je kraća Fačinijeva skladba mišljena, kako sam navodi, kao „laganija igra i svojevrsni uvod“ u Te Deum.

Upravo je ta premisa oduzela djelu mogućnost razvoja i slojevitosti u formi, te je ostala na razini efekta kojima je skladatelj htio asocirati „na svakidašnji zajednički život, probe, vježbe i upjevavanja, pojedinačne i grupne karaktere pjevača i njihova zajedništva“.

Svečarski Te Deum Antona Brucknera izveden je s velikim entuzijazmom uz nešto manje uspješne solističke nastupe, raskošno odzvanjajući u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Ipak, gledajući programsku cjelinu, svojom je monumentalnošću i samodostatnošću Brucknerov nesuđeni finale 9. simfonije pripadao nekom drugom ‘prostoru’ i nekom drugom programu, s obzirom na to da je ovaj koncert – u umjetničkom smislu – svoj vrhunac doživio izvedbom Kuljerićeva Kanconijera.