[Preslušali smo prvi] Silente - IV
Lovac na čudesa, Neće rijeka zrakom teći, Malo magle, malo mjesečine i sada, jednostavno, IV.
A sve je počelo s “Tercom na tišinu”, za koju se sigurno može reći da je reprezentativni i prepoznatljiv simbol desetljeća hrvatske glazbe koje je već sada iza nas. Bio je to njihov prvi hit, prva pjesma s kojom se dubrovački bend Silente predstavio publici. Sve ostalo je povijest.
Danas su jedni od uistinu rijetkih glazbenika mlađe generacije u Hrvatskoj koji su veoma uspješni i radijski i terenski dok njihov uspjeh seže i u ostale krajeve regije.
Silente – IV (naslovnica albuma)
Četvrti studijski album IV rezultat je svojevrsnog povratka na glazbenu scenu nakon kraće pauze koja im je itekako dobro došla. Stoga mogu ponosno i kvalitetno otvoriti novo poglavlje glazbene karijere.
Pa, probajmo još jednom.
“Navečer se srca lome” bila je prva pjesma “nove faze”, nakon koje su uslijedile “Nikada ovako”, “Mene moje uši lažu” i “Poljubi me za kraj” po kojoj će domaća publika zasigurno pamtiti 2021. godinu. Tu je i nedavno predstavljena pjesma “Idi” koja je premijerno izvedena na Zagrebačkom festivalu.
Ljubav u savršenoj dozi – tajna novog albuma
Jer, kod grupe Silente uvijek ljubav dolazi uvijek u savršenoj dozi, što je tajna njihova uspjeha, ali i tajna novog studijskog albuma. Deset pjesama, deset poslastica u kojima će uživati svaki ljubitelj njihovog prepoznatljivog zvuka kojih je danas, nakon prošlogodišnjeg trijumfa najavnim singlovima, vjerujem još više. To će pokazati i dokazati nova koncertna sezona koja je pred njima, no prije svega, molim te, zapiši ovaj album u svoju playlistu na digitalnom servisu koji koristiš jer, nećeš požaliti.
Autorski otisak Tibora i Sanina Karamehmedovića još jednom je dobitna kombinacija, jer, ovo nisu pjesme koje osvajaju na prvo slušanje, naprotiv, sa svakim novim susretom slušatelj može otkriti različite slojeve stihova i glazbe, skrivene dragulje karakteristične za Silente, opet, veoma pitke i jednostavne gdje je već u prvom taktu uvodne “Gubitnik prve klase” jasna posebna sinergija benda koja je ključni i veoma šarmantan faktor X koji ih instantno izdvaja iz gomile.
Na violini Ivana Čuljak, također i članica Simfonijskog orkestra HRT-a, na mikrofonu Doris Kosović, na bubnjevima Ivuša Gojan i, naravno, na basu Sanin Karamehmedović, a na još jednom mikrofonu Tibor Karamehmedović. Dream team, moglo bi se reći, u kojem se specifična Tiborova umjetnička vizija glazbe i vokalne interpretacije izvrsno spaja sa Dorisinom vokalnom senzualnošću na koju se nadopunjuje nježna i profinjena violina.
Rijetki su pjesnici
Isprepleteni u Saninovim stihovima s kojima se mogu poistovjetiti mnogi, u životnim situacijama i lekcijama zbog kojih će se ove pjesme zasigurno glasno pjevati na svakom nastupu. “Pjesnici su praktički prekriženi”, rekao mi je nedavno u intervjuu Matija Cvek osvrnuvši se na trenutno najpopularnije pjesme među hrvatskom publikom na digitalnim streaming servisima.
No, ne bih se u potpunosti složila s njim. Činjenica jest da su iznimno rijetki među mlađom generacijom koja svojim putem hoda pod hrvatskim estradnim nebom, odnosno, popularnom glazbom, stoga su iznimno cijenjeni i važni, a dugovječnost im je garantirana.
Uz Matiju, jedan od ponajboljih pjesnika nove glazbene generacije zasigurno je Sanin Karamehmedović čiji je autorski otisak prepoznatljiv, pomalo vrckast, uvijek profinjen s blagom dozom buntovništva i realnosti, opipljivosti životnih situacija iz perspektive ljubavnih odnosa u kojima gotovo uvijek sagleda viđenja obje strane što dobiva dodatnu emotivnu dimenziju vokalnoj izvedbi Tibora i Doris.
Tibor, s druge strane, autor je glazbe kod kojeg je očit utjecaj regionalne rock glazbe prošlog milenija, dok je na novom albumu predstavio i djelo u country ruhu, pjesmu “Milijun malih laži”.
Osim provjerene autorske kvalitete i ostale komponente ovog albuma na zavidnoj su razini kvalitete – glazbeni producent albuma je Nikša Bratoš koji je s bendom i do sada radio na najvećim hitovima. Snimanje albuma potpisuju Nikša Bratoš i Domagoj Perišić, koji su ujedno zaslužni za miks, a uz potonjega master albuma potpisuje i Goran Martinac. Album je sniman u NB Studiju, kao i studiju Fazni pomak, te klubu Revelin Dubrovnik, a ton majstori su bili Domagoj Perišić i Sven Pavlović. Autor zanimljive naslovnice albuma je Denis Butorac.
Poljubac za kraj
Od dosad nepredstavljenih pjesama favoriti su balada “Podjela”, ritmična “Molim te, izbriši” (kao svojevrstan spin-off omiljene s debitantskog albuma “Molim te, zapiši”) te “Pitanje je ljubavi” dok se kao ultimativni glazbeni dragulj na albumu izdvaja pjesma “Idi” u kojoj je jasna autorska hrabrost koja izlazi iz okvira i upravo je ono što domaćoj glazbenoj sceni nedostaje u puno većim količinama.
I, jedan poljubac za kraj – Silente je neopisivo šarmantan, ali i kvalitetan bend. Sada siguran u svoj glazbeni smjer, zvuči kompaktno i u potpunosti samouvjereno. Stvara djela pop žanra koja su iskrena i jasna širim masama, opet s određenom umjetničkom vrijednošću i autentičnim otiskom zbog kojeg je već na prvi takt svake pjesme jasno da se radi o grupi Silente. Četvrti album donio je stabilnost, isto tako i veliki uspjeh, a svidjet će se svima onima koji su ih do sada pratili te proširiti publiku, zbog čega će u bliskoj budućnosti zasigurno puniti sve veće koncertne prostore diljem regije.
Jer, pitanje je ljubavi, a ljubav uvijek pobjeđuje.
