Glazbene šetnje Zagrebom
Lagan hod bez određena cilja, radi odmora i razonode. Poboljšava zdravlje uma, tijela i duše.
„Prvu šetnju Gornjim gradom napravila sam negdje 2002. godine, bez posebne pripreme, na molbu kolegice iz Beča koja je sa svojim kolegama došla na par dana u Zagreb. Tada sam imala ciklus emisija na Trećem programu Hrvatskog radija i došla sam na ideju da napravim radijske šetnje najstarijim dijelovima Zagreba. Emisije su imale dobar odjek; Ennio Stipčević, kao tadašnji urednik u Školskoj knjizi, ponudio mi je da emisije pretvorim u knjigu. Pa sam rukopis knjige najprije pretvorila u doktorat naziva Glazbena topografija Zagreba.
Kratko nakon obrane doktorske radnje bio je moj rođendan i željela sam ga posebno proslaviti, pa sam za obitelj i prijatelje napravila prvu pravu šetnju Gornjim gradom, u rujnu 2011. godine.
U isto vrijeme je grupa mladih pri Goethe institutu, tzv. Goethe Guerilla organizirala edukativne šetnje Zagrebom, pa su me zamolili da za širu javnost napravim glazbenu šetnju Gornjim gradom. Interes je bio toliki da sam u vlastitoj organizaciji počela povremeno voditi besplatne šetnje Gornjim gradom uglavnom za prijatelje, znance, kolege, a 2013. sam uvela i glazbenu šetnju Mirogojem. Glazbena šetnja Zelenom potkovom ima čudnu sudbinu: 2014. je bila kao ‘probna’, za odabrani krug, a onda je prošli mjesec ušla na velika vrata, u sklopu akcije Jane’s Walk, s gotovo osamdeset šetača.
Od 2020. godine glazbene šetnje Gornjim gradom i Mirogojem organizira Hrvatski glazbeni zavod, uz financijsku potporu Turističke zajednice grada Zagreba.
Od Ministarstva turizma sam 2015. dobila službeni status počasnoga turističkog vodiča specijaliziranog za glazbenu povijest Zagreba.“
Muzik-paviljon na Zrinjevcu, Zagrebu je 1890. darovao imućni trgovac Eduard Prister
Nada’s Walk
Na ovom putu od spontane ideje do zanimljivoga višeslojnog proizvoda muzikologinja Nada Bezić ipak je Glazbene šetnje Zagrebom objavila u tiskanom formatu. Nakon Londona, Berlina, Praga i niza drugih europskih gradova koji su prepoznali svoju glazbenu baštinu, i Zagreb je dobio specijalizirani vodič, koji je u kratkom roku odjeknuo kao vrlo traženi naslov, jednako kao što su popularne i šetnje koje ona vodi uživo.
Jane’s Walk koju autorica specifičnih glazbenih šetnji spominje pokret je koji je nastao u Torontu 2006. godine nakon smrti tada devedesetogodišnje Jane Jacobs, urbanistice i aktivistice koja je, kažu poznavatelji, gradovima prilazila na posve nov i do tad nepoznat način – gledala je na njih kao na socijalne sredine. Poticala je ljude da se bolje upoznaju s okolinom u kojoj žive i isticala je ljepotu i potencijal bogatstva životnih gradskih pejzaža.
Akcija koju su te 2006. godine pokrenuli njezini kolege i prijatelji bilo je odavanje počasti sugrađanki, ali je brzinom svjetlosti postala globalni hit i danas više od tristo svjetskih gradova ima svoje Jane’s Walk – besplatne lokalno organizirane šetnje za koje se ljudi okupljaju radi zajedničkog istraživanja, razgovora i uživanja u svojim kvartovima.
Na tragu takvih pristupa, a nekoliko godina prije inicijative iz Toronta, Nada Bezić je prepoznala interes najprije svojih domaćih i inozemnih kolega, a zatim šireg kruga znanaca i ostalih sugrađana i danas su njezine glazbene šetnje Zagrebom uživo izuzetno ugodno i zabavno iskustvo, za koje se interes širi sve više.
Spomen-ploča Milki Trnini ima sigurno najpoetičniji tekst od svih glazbeničkih spomen-ploča u Zagrebu i jedna je od onih pevisoko postavljenih pa ju prolaznici često i ne vide.
Istraživački rad i edukativna razonoda
Knjiga nastala iz šetnji, šetnje proizašle iz knjige, a sve zapravo na jednom temelju – pasioniranom dugogodišnjem istraživanju glazbene povijesti njezina drugog (nakon rodnog Zadra) grada. Ako je tko imao strpljenja i ljubavi pregledati sve što se skriva u najzabačenijim policama i ladicama nekog službenog ili privatnog arhiva, onda je to definitivno Nada Bezić. Detektivski pristup koji ona ima proizlazi iz urođene znatiželje i fascinacije prošlim vremenima, a ‘oko za detalje’ upotpunjuje konačni šarm kojim je cijela Nadina priča oko glazbenih šetnji Zagrebom obavijena.
Ozbiljan istraživački rad začinjen je mnogim anegdotama i feljtonistički intoniranim pripovjednim crticama. Autorici je stalo do svakoga kome ona priča priču, pripovijedanje je njezin veliki adut, a znanstvenik u njoj osigurava da su sve priče itekako potkrijepljene.
Fantastična edukativna razonoda zagarantirana je svakom šetaču, čitatelju ili slušatelju tih nadasve zanimljivih priča koje skrivaju lokacije smještene u uži centar Zagreba, prema kojima su i formirane glavne šetnje – Gornji grad i Radićeva ulica, Kaptol i Nova ves, Ilica od Britanskog trga do Trga bana J. Jelačića, Zelena potkova i malo dalji Mirogoj, kao najposebnija šetnja od svih.
Mirogojska šetnja naravno ide i pored groba velikog Lovre pl. Matačića
Novinski članci koji su izašli netom nakon predstavljanja knjige Glazbene šetnje Zagrebom, u siječnju 2017. godine, mahom su počinjali s teaserima – pitanjima poput: što je to bilo ‘Kvak’ i okupljalo zagrebačke umjetnike i intelektualce 1879.; znate li u kojoj je zagrebačkoj dvorani muzicirao Franz Liszt 1846.; tko se bacio s drugog kata Hrvatskog narodnog kazališta na Badnjak 1930.; kako su se zvali prvi stalno nastanjeni zagrebački glazbenici 1368.; koliko Zagreb ima glazbenih ulica, spomenika, grobova; s kojeg balkona je Milka Trnina mahala tisućama obožavatelja, gdje se kriju spomenici Blagoju Bersi i Davidu Bowieju; tko je bio prvi ‘stanovnik’ Mirogoja, gdje mu je grob i koja je veza između smrti toga zagrebačkog učitelja mačevanja i praizvedbe opere Nikola Šubić Zrinjski?
Zagrebački učitelj mačevanja, prvi stanovnik Mirogoja
Prostori u kojima je živjela glazba
U šetnjama se prolazi pored najrazličitijih prostora u kojima je glazba ‘živjela’ – bilo da se izvodila ili su se davale poduke iz glazbe, prolazi se pored kuća u kojima su stanovali poznati glazbenici, pored njihovih spomenika i spomen ploča, a prolazi se i pored njihovih posljednjih počivališta na Mirogoju.
Sve postaje još zanimljivije kada Nada Bezić ispriča kako je tekla, primjerice, priča oko postavljanja ploče koja je toliko visoko da nijedan prolaznik ne može pročitati što na njoj piše ili je uopće vidjeti, kako je krivi odabir boje uklesanih slova i podloge na jednoj ploči razlog potpuno nečitljivom tekstu, kako je određena kuća značajna po tome jer je važna spomen-ploča u njezinom podrumu i dvadesetak godina čeka bojanje fasade da se vrati na pročelje.
Mesnička 15, prva adresa u šetnji Gornjim gradom – dom Rudolfa i Margite Matz – gostoljubljivog glazbeničkog para, poznatog kao Maceki
Pokazivanja adresa pored kojih se šeta u principu su kraća zaustavljanja u kojima autorica vrlo sažeto i sadržajno ispriča važnost lokacije, a onda je oboji svojim, kako ona sama kaže, nemilosrdnim komentarima, krimić-pričom ili rečenicom koja počne „A trač ide ovako…“. Svaka šetnja traje devedeset minuta i sve je točno isplanirano i odmjereno.
Autorica vrlo sažeto i sadržajno ispriča važnost lokacije, a onda je oboji svojim, kako ona sama kaže, nemilosrdnim komentarima, krimić-pričom ili rečenicom koja počne „A trač ide ovako…“
Mnogo toga što šetači saznaju u šetnji ih zabavi, ali i iznenadi. Iznenadi ih, primjerice, dvorište na Markovu trgu u kojem je bio Radio Zagreb, a sada su Zagrebački solisti. Iznenadi ih činjenica da na eminentnom mjestu, starom kazalištu, postoji spomen-ploča na kojoj su već cijelo stoljeće dvije pogreške, pogotovo kriva godina praizvedbe Lisinskijeve opere Ljubav i zloba.
Nada Bezić kaže da joj je najdraže kada vidi da rezultati njezina istraživanja dopiru do ljudi, kada se grupa međusobno nepoznatih ljudi tijekom šetnje zbliži i stvori neko zajedništvo i kada vidi da je postigla da im postane stalo do toga da se sačuva glazbena baština i povijest. Šetač postaje svjestan nevjerojatne živosti prošlih vremena koja su utjecala i na današnju atmosferu grada, podsjeća se koliko je njegov grad duboko zanimljiv ili ga možda tek upoznaje kroz sasvim specifičnu, nesvakidašnju prizmu.
Glazbene šetnje (u kojem god obliku bile) okupljaju sve više šetača, dobra recenzija se širi, u punom su zaletu i tek su korak do postajanja pravog pravcatog brenda kojemu se, između ostalog, smiješi i proširivanje na druge gradove Hrvatske.
Izazov čitatelju ovog teksta – pronaći ovu ploču – u Ilici je, na potezu od Britanskog trga do Jelačićevog trga
Glazbene šetnje u punom su zaletu i tek su korak do postajanja pravog pravcatog brenda kojemu se, između ostalog, smiješi i proširivanje na druge gradove Hrvatske.
