Primavera Sound Barcelona 2022. – Hrpetina bendova, hrpetina ljudi i hrpetina najbolje energije!
Primavera Sound jedan je od najvećih europskih glazbenih festivala i službeno najveći na Mediteranu, a ove godine organizatori su ga očito odlučili učiniti još većim i pustiti previše ljudi da se gužva na prostoru Parca del Forum u Barceloni. Barem je takav osjećaj bio prvoga dana festivala, 2. lipnja.
O Primaveri slušam već godinama kao o jednom od najboljih festivala, i to od svih ljudi koje poznajem, a da su bili na njemu. Nakon dvije godine čekanja i nekoliko razočaranja, moram priznati da se uglavnom s njima slažem, no s nekoliko odstupanja.
Sama činjenica da je Primavera u Barceloni bila je dovoljna za euforiju oko putovanja, ali bome i line-up samoga festivala. Iako je nekoliko headlinera otpalo, uključujući i The Strokes – koji su jedan od najvećih razloga zbog kojih sam i išla u Barcelonu – nakon jedno deset minuta durenja svi smo jednostavno prihvatili to kao jedan od rizika zbog koronavirusa i nastavili dalje. Jako šteta što se The Strokes nisu ukazali na toj pozornici, no i bez njih je festival zasjao punim sjajem.
Ulaz na sam festival prošao je bez greške, a prije nego smo ušli na Forum postalo je jasno da bez čekanja od barem sat vremena nećemo ni do vode, piva, a kamoli nečeg trećeg. Horda ljudi koja je ulazila na festival strpljivo je čekala na svakom šanku, a redovi su bili bolesno dugački. Osjećaj Primavere i toliko ljudi toga prvog dana bio je čak i malo previše nakon dvogodišnje pandemije te, zapravo, jako malo festivala i koncerata uopće u dosadašnjem razdoblju. Moram priznati da nisam očekivala takvo nešto, ali kada shvatiš gdje je točno koja pozornica, kako stoji raspored onoga što želiš vidjeti na festivalu i na kojem šanku najlakše možeš do piva, životi su odmah bili lakši.
Sharon Van Etten bila je prva na rasporedu nakon ulaska na festival, a svoje najveće hitove odradila je pred tisućama ljudi koji su se nagurali ispred pozornice Binance. Malo njezinih hitova, preko Dinosaur Jr.-a na Cupra pozornici, pa sve do Charli XCX na glavnoj pozornici festivala, prvi dan je pokazao malu nespremnost organizatora, no veliku volju i želju posjetitelja te izvođača koji su jedva dočekali stati pred publiku, ali i pozornicu, u obrnutom slučaju. Najveće iznenađenje večeri – mada realno i nije iznenađenje već jednostavno prvi put da je gledam uživo – bila je Charli XCX.
Nakon toliko godina ganjanja da je napokon ulovim, nekoliko sjajnih albuma te proboja u pop/rock/electro scenu do samih visina, Charli je nastupom pokazala da je tu da i ostane. Njezin scenski nastup i energija definitivno se isplate pogledati u velikim arenama, a od koreografije do samoga pjevanja istaknula se kao jedna od najboljih prilika za pogledati prvoga dana Primavere. Nakon nje, glavnu pozornicu su preuzeli Tame Impala i Pavement.
Tame Impala, nakon španjolskih pozornica, stižu i pred domaću publiku u kolovozu ove godine u Puli, a jedan od trenutno najvećih bendova na svijetu, ako ćemo gledati njihov žanr, istaknuo se bez problema, i to u moru hrpetine sjajnih izvođača. Koncert su odradili bez greške, da bi na kraju izveli i obradu pjesme “Last Nite” The Strokesa, što je, s obzirom na činjenicu da su istoga dana Strokes otkazali svoj nastup, zapravo bio prst u oko na neki način. Odmah su počele glasine da se na pozornici bendu pridružio Julian Casablancas, no trač je ostao samo to – trač. Ponovno okupljeni Pavement donio je dozu nostalgije u Barcelonu, a nakon sati i sati skakanja na brojnim pozornicama festivala, poslije nastupa grupe Black Midi, bilo je vrijeme za završavanje prvog dana.
Drugoga dana Primavere odmah je postalo jasno da su organizatori shvatili sve promašaje od dana ranije te je bilo vidno lakše dolaziti do pića, hrane i svega ostaloga. Kad se navikneš na sve to, sam proboj kroz gomilu ljudi puno je lakši, pogotovo ako imaš jasan cilj u smislu koga želiš poslušati, ništa nećeš ni promašiti.
Od Wet Leg na početku, pa do Caribou na kraju drugoga dana, Primavera je uspjela pokrpati rupu nastalu izostankom The Strokesa bez da su išta zapravo puno napravili. Doduše, dodali su Mogwai, ali drugi dan je sam po sebi bio bolji ulov u smislu bendova i rasporeda na pozornicama. Fontaines D.C. su izrasli u veliki bend, Beck je pokazao da je njegova skupina hitova sve veća i bolja, a scenski nastup – uz nekoliko sporijih pjesama – savršeno se uklopio u cijelu atmosferu drugoga dana. Odmah nakon njega, The National su prekrcali prostor pred glavnom pozornicom te su odradili set svojih najvećih hitova koje su svi redom pjevali uz njih, a posebno iznenađenje krilo se na Cupra pozornici nakon njihova nastupa.
Španjolska pop zvijezda Rigoberta Bandini, koju sam osobno počela slušati zbog njihovih serija na Netflixu, priredila je pravi spektakl tisućama ljudi koji su je došli poslušati. Iako je ove godine bila na španjolskoj inačici Dore – no nije dospjela do Eurosonga – čini se da je osvojila široku publiku koja je uglas s njom pjevala redom sve pjesme. Rigoberta mi je osobno bila jedna od najnapetijih izvođačica ovogodišnje Primavere i bome je obranila svoj naslov u tom smislu. Nakon Caribou i King Gizzard and the Lizard Wizard te odustajanja od Mogwaija zaključio se i drugi dan ovoga predivnog festivala.
Najveće zvijezde zaključile su prvi vikend Primavere prije nego što se slavlje uoči drugoga vikenda prebacilo na nekoliko klubova po Barceloni. Nastup Gorillaza je od prvih taktova umalo graničio s katastrofom zbog količine ljudi koja se ondje okupila, no nakon što se Damon Albarn pojavio na pozornici i odradio dobro nam znane hitove te nekoliko pjesama s novijih albuma, bilo je jasno da je publika dovoljno svjesna da se na taj prostor više ni igla nije mogla baciti te incidenata nije bilo. Prije njih, srca publike osvojili su sjajni Nick Cave & The Bad Seeds, Jorja Smith te njemački eksperimentalci Einstürzende Neubauten.
Od početka do kraja festivala jedini zaključak je bio da se bitno dobro zabaviti, no nebitno koliko koje ćete bendove vidjeti. Uz takav program, toliku količinu ljudi te skakanje od pozornice do pozornice, dojam je da se niti jedan koncert na miru ne može pogledati od početka do kraja ako želiš sve vidjeti, a jednostavno nije moguće sve vidjeti. Probiranje po bendovima te lomljenje živaca oko toga što ima veći prioritet je barem meni donio sjajan provod jer uz toliko predobrih bendova zaista nije bitno koga si propustio, a koga ne.
Nakon prva tri dana Primavera se uz ogromne redove nastavila i koncertima u gradu, no većinu njih nismo pogledali upravo zbog gužve. Svi koji su imali ulaznicu za prvi vikend mogli su pogledati sve ponuđeno po Barceloni, no poanta je bila ‘tko prvi – njegovo’. Jedinu situaciju koju smo iskoristili bila je nastup The Magnetic Fieldsa. Ovaj sjajni kantautor svoje je najveće hitove donio u sklopu programa Primavera a la Ciutat, što se pokazalo puno boljom opcijom od nastupa na samome festivalu. Večer prije povratka u Zagreb sjajno je zaokružio prvi vikend jednog od najvećih festivala u Europi, za koji svima toplo preporučujem da ga posjete ako budu imali priliku.
Unatoč gužvama, borbom za pivo te očigledno prodaji previše ulaznica, Primavera je u stilu proslavila svoje 20. izdanje te je najavila nove lokacije i iznenađenja za sljedeću godinu. Pored Barcelone, festival će se održati i u Madridu, a o čemu je točno riječ saznat ćemo, očito, nakon što službeno završi drugi dio festivala.