Munchmen, funk rockeri koji imaju potencijal za osjetni skok
Munchmen, mladi rock sastav, nastupio je u Melinu u sklopu projekta Dobar đir. Pobjednici prošlogodišnjeg HGF-a, najdugovječnijeg hrvatskog demo rock festivala, predstavili su svoj prvi EP Munchmen i mnoštvo neizdanih stvari koje će se naći na planiranom prvijencu. Pročitajte i kratki intervju u kojem su se Munchmen predstavili.
Izlaskom prvog singla “Minor Groove” za koji su snimili i kreativan spot, Munchmen su podigli nešto prašine na lokalnoj rock sceni. Istu prašinu pokušavaju održati u zraku boreći se za svoje mjesto na klupskim pozornicama. Posljednji takav pokušaj dogodio se na zatvorenoj terasi zagrebačkog Melina u subotu pred nekoliko desetaka prijatelja i srednjoškolskih fanova.
Ovi dečki i jedna cura definitivno grade svoju publiku koja ih vjerno prati na usponu. No, da bi došli do osjetnog skoka, Munchmen će trebati poraditi na usmjerenju i odlučnosti u zvuku.
Grupa je to pojedinaca među kojima se svakako krije mnogo talenta.
Frontmen Jan Karačić ima zavidnu glaščinu, gitarist Tin Takač djeluje kao da bi mogao kopati po ljestvicama i vješto solirati do sutra, Dan Devčić pošteno je savladao igru prstiju po debelim žicama basa i zaslužan je za cjelokupni groove kojim se bend ponosi, a bubnjar Luka Brkić solidno se snalazi u promjenama tempa i fillovima. Posebno se ističe klavijaturistica Emma Hadžić čija pratnja daje dodatni šmek i spašava funky stranu njihove glazbe.
Munchmen u Melinu / David Mandić
Kad sam ih upitao kako bi se žanrovski odredili, dali su mi uobičajeni odgovor mladih bendova, a to je da se ne žele svrstavati u neki određeni žanr, već što im se u datom trenutku svidi, to sviraju.
Prema riječima Dana Devčića, to je „fini gulaš s puno namirnica – zvukova i stilova“.
Ipak, radi se ponajviše o funk rocku koji nekad zaluta u psihodeliju, a nekad u grunge. Također je vidljivo da je dosta odsviranih pjesama na koncertu nastalo iz ljubavi prema zajedničkom jammanju, bilo to na probama ili na kućnim svirkama. Tako je nekako, svirajući na školskom igralištu, kako mi kaže Dan, i došlo do Munchmena. Još kad su gitarist Tin i on bili srednjoškolci.
Godinama su tražili vokala i bubnjara i na kraju se složili oko ostale dvojice.
U Melinu su stvarno dali sve od sebe. Sat i pol svirke nije mala stvar za demo bend.
Set su skrpali od četiri pjesme s nedavno izdanog EP-a, nekoliko vrlo zanimljivih obrada i pet ili šest neobjavljenih pjesama koje su više zvučale kao jedan dugačak jam session na probi nego nešto s glavom i repom. Nadam se da će prije izlaska prvijenca dobro razmisliti i odlučiti što uvrstiti. Bilo bi šteta da se silni potencijal svede na besciljno soliranje.
No, Munchmenova publika uživa u takvim eskapadama pa ne bi bilo loše ni da zadrže malo tog elementa, ali samo na svirkama uživo i krenu u smjeru domaćeg ‘jam banda’.
Stvari s EP-a uživo su zvučale sasvim dobro. Grandžerska laganica “Together“, kao i sanjiva “Get Me Home“ svijetle su točke. Harmoniziranje muških glasova vrlo lijepo ukrašava nježnost Eminog vokala, a pjesme odišu melankolijom i nostalgijom kalifornijskog zvuka Incubusa ili laganijih RHCP stvari.
Kontrast ovim stvarima druge su dvije s EP-a, “Minor Groove“ i “Sneaky Mofo“. Potonja je očigledno inspirirana Princeovom “Sexy M.F.“ pa ću joj dopustiti status svojevrsnog odavanja počasti pokojnoj funk i r’n’b zvijezdi. “Minor Groove“ mnogo je promišljenija i bolje strukturirana pjesma. Iako mislim da bi se trebali ostaviti ideje pokušaja repanja ili poraditi na istome, u ovoj pjesmi, na momente, podsjeća na Faith No More ili Fun Lovin’ Criminalse.
Pjevni refreni koji dođu nakon funky reperskog štiha puno bolje zvuče i publika ih dobro prihvaća.
Između pjesama vidjelo se tko je idejni začetnik i vođa Munchmena. Basist Dan vodio je glavnu riječ. Zbog previše mrmljanja u mikrofon između pjesama, nije svaki put bio jasan, ali trudio se animirati publiku. Naime, u Melinu nema prave pozornice pa su grupe u visini očiju publike.
Od obrada mogli smo čuti “Them Changes“ Thundercata, što je bilo pravo osvježenje, Bowiejevu “Let’s Dance“ i funk poslasticu “Cissy Strut“ The Metersa koju je, svojevremeno, Edo Maajka popularizirao semplirajući je u “To mora da je ljubav“.
Nakon 90-minutnog showa koji je predug za trenutni Munchmen i zagušljivi Melin, članovi benda srdačno su zahvalili i poklonili se malobrojnoj, ali itekako vjernoj publici.
View this post on Instagram
„Iako se nismo možda svi međusobno dobro čuli, snašli smo se i mislim da smo postigli jednu odličnu energiju. To nam je najvažnije. Ipak smo sad u fazi gdje nam je cilj isprobati što više domaćih pozornica i naučiti se prilagoditi mogućnostima“, objasnili su Ema i Dan nakon nastupa.
O domaćoj sceni imali su samo riječi hvale dok su izražavali želje da dijele pozornicu sa She Loves Pablo, Them Moose Rush i Fire In Cairo. Također su pohvalili Tidal Pull i pokret Supervala te naglasili veliku podršku od srednjoškolskih bendova.
„Trenutno smo usredotočeni na nove stvari. Jako smo nabrijani na snimanje prvog albuma. Želimo napraviti nešto ozbiljnije i kvalitetno. Također snimamo spot za “Get Me Home“ i planiramo ga izbacit’ na jesen. Ako je neki label zainteresiran, otvoreni smo za suradnju i pokušavamo nekako svirati na što više festivala.“, komentirali su o nadolazećim projektima.
