Simbioza Kultur Shocka i vjerne publike
„Ne znam, stvarno…“ – ovako se polovicom koncerta oglasio Srđan Jevđević, ponovivši istu rečenicu nekoliko puta, svaki put jednako dirnut i s onom toplinom sarajevske neposrednosti koju ni godine života u Seattleu ne mogu isprati. Sve do tog trenutka Gino gotovo nije ni pričao s publikom, barem ne riječima. Nije bilo ni potrebe, Kultur Shock i publika rekli su si sve što su imali za reći: vruća atmosfera održala se tijekom cijelog koncerta, što zahvaljujući vrhunskom bendu, što zbog publike koja ga je pratila u stopu.
Zagrebački koncert koji se ove srijede održao u Vintage Industrial Baru dijelom je turneje kojom Kultur Shock s covid-zakašnjenjem slavi velikih 25 (odnosno 26) godina rada. Iza njih je trinaest albuma, od kojih je devet objavljeno u vlastitoj produkciji, preko 1500 održanih koncerata i razvoj prepoznatljivoga glazbenog izraza koji je udario temelje gypsy punku, iako im ni takva žanrovska etiketa ne pristaje. Fusion punka, rocka, metala, sevdaha – i još koječega – u glazbi Kultur Shocka i dalje uspješno izmiče nama bliskim etno i world music etiketama, što ne znači da domaći etno nema ništa za naučiti od Jevđevića i ostatka benda. Ali držimo se koncerta.
Za razliku od Rijeke, koja je dan prije iščekivala koncert na otvorenom pa je zbog kiše bio otkazan, zagrebačka publika koja je ispunila klub nije morala brinuti o vremenskoj prognozi. Doimalo se kao da je upravo taj faktor nastupa u zatvorenom prostoru doprinio atmosferi te se autorici ovih redaka činilo da je cijelo događanje poprimilo intimnu dimenziju, pomalo i neočekivanu za tako ‘nabrijan’ koncert.
Energičan i impresivan nastup svih članova benda, pogotovo Amy Denio i nove članice Eleni Govetas koje su se istaknule i vokalnom izvedbom, rokersku i milenijalsku publiku je rasplesao koliko god joj je prostor dopuštao. Obljetnički koncert, sudeći po izvedenim pjesmama, bio je zamišljen retrospektivno, osvrćući se tako na najveće hitove benda poput pjesama Zumbul i Sarajevo. Nisu izostali ni brojevi s posljednjeg albuma D.R.E.A.M., Superevil je pokazao da je album aktualan i u novonastalome globalnom kontekstu.
Baš je ta politička i društvena angažiranost pjesama jedan od ključeva uspjeha Kultur Shocka. Fino tkanje različitih žanrova obojeno je promišljanjem problematike okruženja u kojemu bend djeluje, a tako nastali majstorski stihovi – kako se moglo čuti na primjeru pjesme Superevil – daju se nanovo tumačiti i oživjeti. I tu se cijeli koncert, pa i turneja, izdižu s razine dobro odrađenog nastupa u greatest hits varijanti na aktivizam svoje vrste.
Nakon sat i pol takve komunikacije s pozornice, završni Ginov poklič „smrt fašizmu“ – spremno dočekan sa „sloboda narodu“ iz publike – doimao se kao zajednički izdah s koncerta i udah u neko drugo sutra. Za poželjeti je samo da Rijeka (kojoj se ukazala nova prilika 18. srpnja) i Sinj (23. srpnja) također ostanu bogatiji za ovakvo iskustvo.
Na samom kraju, treba se osvrnuti i na organizaciju koncerta koja je bila besprijekorna, osim u segmentu prodaje ulaznica. Prema prvotnoj najavi koncerta, ulaznice su se mogle nabaviti fizički u prostorima Vintagea ili Dirty Old Shopa, koji je nudio i online prodaju. Međutim, bez ikakve najave ili službenog objašnjenja, prodaja na internetskim stranicama Dirty Old Shopa obustavljena je tri dana prije koncerta.
Pokušavši i sama doći do ulaznica, u telefonskom razgovoru doznala sam da je razlog obustave taj što tu i tamo netko naruči dostavu ulaznica poštom pa, naručene u zadnji čas, ne bi bile dostavljene na vrijeme. Objašnjenje je to ravno odgovoru sa šaltera javne službe, stoga ostaje za nadati se da će internetska trgovina, kad sve pandemije prođu, a tehnološki napredak bude samorazumljiv, jednog dana služiti svrsi.