Rana glazba i gričke bakanalije
Ovog je tjedna 41. izdanje glazbenog festivala Večeri na Griču stiglo do svoga predzadnjeg koncerta. Održan u ponedjeljak, 18. srpnja, koncert je ugostio mađarski ansambl Bacchus Consort, specijaliziran za izvođenje renesansne i ranobarokne glazbe. Već samo ime ansambla daje naslutiti kako njegovi glazbenici žele naglasiti onu opušteniju, pomalo raskalašenu i svakako zabavniju stranu izvedbe, dočaravajući jednu primamljivu viziju kako su glazbena muziciranja možda mogla izgledati u doba Matijaša Korvina, Karla V. i Elizabete I., lišene momenta koncertne uštogljenosti i bolesti perfekcionizma. Ti mađarski glazbenici radije odabiru otvoren pristup sklon improvizaciji, kako nastupu, tako i izuzetno zanimljivim aranžmanima odabranog programa.
Riječ je, zapravo, o prilično mladom ansamblu koji je 2014. osnovao tada devetnaestogodišnji Artúr Schallinger-Foidl, orguljaš i čembalist koji redovito poseže za violom da gambom i baroknom gitarom. U proteklih je osam godina oko sebe okupio redom odlične glazbenike sličnih interesa. Uz njega su dvije sposobne barokne violinistice sigurnog tona (Csenga Orgován i Zsófia Bréda) te vrsna blok flautistica (Andrea Molnár), a instrumentalnu jezgru čine još jedan odličan svirač viole da gambe i violonea (Zsolt Szabó) i jedan vrstan udaraljkaš (Balázs Laczkó-Pető). Stalni je član i sopranistica (Judit Andrejszki) tankoga, mekog i svježeg tona te pohvalnog smisla za glazbenu interpretaciju.
U trenucima kad umjetnički voditelj ansambla ostavlja čembalo i uzima violu da gambu ili gitaru, ona uz ulogu sopranistice preuzima i ulogu čembalistice. S novim su programom zaposlili i tenora (Péter Mészáros), zaokruživši svoje malo, no prilično dojmljivo društvo.
Foto: Večeri na Griču
Njihov je nastup pravo osvježenje za koncerte rane glazbe na koje se nerijetko uputimo s grčem na licu, očekujući ustaljene izvedbene izazove. „Priča kaže da izvođači rane glazbe jednu polovicu svog života provedu ugađajući svoje instrumente, dok drugu polovicu sviraju falš“, šalom je spomenutim očekivanjima doskočila sopranistica Bacchus Consorta. Svojom su izvedbom ipak zaobišli stereotipe predstavljajući ansambl spremnih glazbenika, sigurnih u notni predložak, koji naglasak stavlja na samu interpretaciju glazbenih djela. Upravo je u tome tajna njihova vedrog i rasterećenog nastupa, oslobođenog konstantne brige oko krivih nota.
Usto, koncert u atriju Galerije Klovićevih dvora predstavio je ne samo odličnu suradnju, već i čvrsto prijateljstvo glazbenika Bacchus Consorta čije je očito zabavljanje na pozornici i neprestana igra s glazbenim materijalom otvorila pitanje koliko su tek zabavne i opuštene njihove probe. Svoj su užitak muziciranja prenijeli i na publiku koja je u prvim redovima u nekoliko navrata, sve onako sjedeći, čak i zaplesala.
Foto: Večeri na Griču
Ove se godine Bacchus Consort uputio na glazbeno putovanje oko svijeta, posežući za renesansnim i ranobaroknim glazbenim zapisima iz Italije, Francuske, Britanije, Pirinejskog poluotoka, Panonske nizine i Novog svijeta. Kratke i dojmljive skladbe u njihovu su aranžmanu zablistale, predstavljajući pravu glazbenu raskoš nekadašnje Europe, ali i dijelova Amerike pod utjecajem misionarstva.
Dok su Italiju predstavile vesele plesne skladbe G. Mainerija, S. Landija i C. Monnteverdija, Francusku su orisale tužne ljubavne pjesme. Pirinejski poluotok gorio je tipičnom južnjačkom strašću s mističnim, egzotičnim zvukom dviju pjesama iz Cancionero de Uppsala i Cancionero de Palacio.
Iz Britanije je odabrana nezaobilazna tradicijska pjesma Greensleeves i Downlandova Come again, a treba spomenuti i pohvalan aranžman u plesovima Childgrove i Newcastle.
Iz Mađarske su odabrani različiti zanimljivi plesovi iz kodeksa Vietórisz i Kájoni. Europski je glazbeni bazen osvježio Novi svijet čiji su transkulturnu sintezu predstavile dvije skladbe iz kodeksa Martínez Compañón, od kojih jedna odzvanja afričku glazbenu tradiciju te jednu misionarsku glazbenu tvorevinu nastalu u isusovačkoj redukciji Canichana Indijanaca u bolivijskom San Pedru.
Foto: Večeri na Griču
Cijelu je večer zaokružio glazbeni dodatak za koji je odabran madrigal O rosetta, che rosetta Tomasa Cecchinija. Baccus Consort ispratile su glasne ovacije, dugi pljesak i široki osmjesi publike.
