Nadahnuta posveta Ruždjaku i doprinos važnome dijelu misije OGV
Tko još nije posjetio Osor, gradić bogate i dinamične povijesti, specifičan po mnogočemu, pa tako i po svojoj lokaciji na samom spoju Cresa i Lošinja, doista je mnogo propustio. Nekada važno religijsko, prometno i trgovačko središte, prema najnovijem popisu stanovništva broji tek 28 stanovnika u 17 kućanstava (prema povijesnim zapisima, u 18. stoljeću je u gradu živjelo nekoliko tisuća stanovnika).
U toj maloj otočkoj zajednici, u gradiću čiji kamen još nosi auru nekih pradavnih, ponosnih vremena, 1976. godine redatelj Daniel Marušić (prosječnom građaninu najpoznatiji možda kao redatelj legendarnog Našeg malog mista) imao je posebnu viziju i ostvario nešto što se tada činilo – a zapravo i danas zvuči nemogućim – utemeljio je Osorske glazbene večeri, festival klasične glazbe koji je od svojih početaka posvećen hrvatskom stvaralaštvu, kako baštini, tako i praizvedbama novih djela, kojih je do danas u okrilju osorskog festivala predstavljeno više od tri stotine.
Vizija i misija na djelu
Svoju misiju promicanja hrvatske glazbe festival ostvaruje i zahtjevom da svi strani glazbenici u svoje programe obavezno trebaju uvrstiti jedno djelo hrvatskog skladatelja. Važnost festivala za produkciju suvremene hrvatske glazbe Ministarstvo kulture 2011. godine nagradilo je uzdizanjem Osorskih glazbenih večeri na razinu nacionalnog festivala.
Specifičnost Osorskih glazbenih večeri (OGV) teško je prenijeti nekome tko ih nije posjetio, iskusio dinamičan život ovog, sada već gotovo polustoljetnog festivala. Osorske glazbene večeri festival su koji unatoč manjku prave, festivalske infrastrukture, manjku šire organizacijsko-produkcijske strukture, iz godine u godinu, zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca i magnetičnoj festivalskoj auri koju je postavio još Daniel Marušić, postavlja velik broj koncerata iznimne kvalitete, odabirući najbolje hrvatske glazbenike, ali i proslavljene inozemne pojedince i ansamble.
Foto: Sandro Tariba
Na sreću po festival, on u svojim redovima ima troje posebnih mladih ljudi čiji ga entuzijazam, rad i trud na poseban način podržavaju, a to su unuci Danijela Marušića – Iva, Lovro i Matko. Od planiranja i organizacije pa sve do prodaje ulaznica i tehničke realizacije festivala, a posebno u komunikaciji s domaćim stanovništvom, koje ih smatra ‘svojima’ (pa tako samo na njihovu molbu uskače u pomoć kada festivalu nešto zatreba), njihov je doprinos utkan u svaki djelić ovoga festivala i njegova uspjeha, a često raspolažu i jedinstvenim informacijama iz povijesti OGV-a.
U svojim redovima ima troje posebnih mladih ljudi čiji ga entuzijazam, rad i trud na poseban način podržavaju, a to su unuci Danijela Marušića
Sada već odrasli ljudi sa svojim različitim karijerama i životnim putovima, još uvijek se svakoga ljeta vraćaju u kuću svoga djeda u Osoru i stavljaju se na raspolaganje festivalu. Činilo mi se da zaslužuju da njihov doprinos negdje ostane javno zabilježen (a oni koji su ikad bili na festivalu su ga već itekako svjesni).
OGV je specifičan i po tome što, dok brojni drugi hrvatski festivali ulažu iznimne promidžbene i organizacijske napore u privlačenje publike, a često svoje rezultate ne ostvaruju, pred Osorskom se crkvom (bivšom katedralom) Uznesenja Blažene Djevice Marije, bez pretjeranih napora, prije svakoga koncerta okupi uistinu značajan broj zainteresirane publike (publike koja kupuje ulaznice!), a čiji značajan dio čine strani posjetitelji.
Foto: Sandro Tariba
47. Osorske glazbene večeri svečano su otvorene 16. srpnja nastupom Baselskog komornog orkestra i violinistice Bomsori Kim, i prava je šteta je da je tom prilikom napuštena tradicija hrvatskog autora u programima stranih ansambala. Slijedili su koncerti Kvarteta trombona Zagrebačke filharmonije te ansambla Bacchus Consort, specijaliziranog za glazbu renesanse i baroka, a kao četvrti u nizu festivalskih događanja u četvrtak, 21. srpnja održan je koncert kojem sam imala čast prisustvovati, a na kojem je nastupio gitarski trio Elogio (Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodrigues i Tomislav Vukšić) uz gošću, udaraljkašicu Ivanu Kuljerić Bilić.
Foto: Sandro Tariba
Hommage Ruždjaku
Središnji i najznačajniji dio njihova programa zauzele su skladbe Marka Ruždjaka, jedinstvenog i neprežaljenog, prerano preminulog hrvatskog skladatelja, od čije se smrti u veljači ove godine navršilo punih deset godina. Ovu tužnu obljetnicu Trio Elogio i Ivana Kuljerić Bilić na Osorskim glazbenim večerima obilježili su izvedbama triju njegovih skladbi: April is the Cruellest Month (1987.) za trio gitara, te skladbama Notturno (1994.) i Frottola (1998.) za trio gitara i udaraljke.
Foto: Sandro Tariba
Petrit Çeku otkrio je publici, prije izvedbe Ruždjakovih djela, da je triju Elogio skladba April is the Cruellest Month posebno značajna, s obzirom na to da je upravo ona prvo djelo koje su njih trojica zajedno izveli.
Foto: Sandro Tariba
Glazbenici su pružili nevjerojatno predanu izvedbu najviše umjetničke kvalitete, a bilo je podjednako zadivljujuće promatrati sinergiju članova trija, kao i sjajnu suradnju kada se trio proširio u kvartet pridruživanjem vrsne udaraljkašice Ivane Kuljerić Bilić.
Foto: Sandro Tariba
Njihova izvedba bila je baš onakva kakva je i glazba Marka Ruždjaka, nenametljiva, a iznimno sadržajna, jedinstveno poetična, samozatajna i čista, a s mnoštvom detalja, cjelina u kojoj sve ima svoje mjesto i razlog, a ničega nema previše ili samo radi efekta. Mislim da ljepši homage ovoj genijalnoj ličnosti našeg glazbenog doba ne bih mogla zamisliti.
Njihova izvedba bila je baš onakva kakva je i glazba Marka Ruždjaka, nenametljiva, a iznimno sadržajna, jedinstveno poetična, samozatajna i čista, a s mnoštvom detalja
Sve tri Ruždjakove skladbe nastale su na poticaj ili su posvećene Zagrebačkom gitarskom triju, jednom od najznačajnijih i najdugovječnijih hrvatskih ansambala, čiji je rad neplanirano i naglo okončan tužnim događajem, iznenadnom smrću njihova člana Gorana Listeša 2020. godine.
Foto: Sandro Tariba
U tom smislu bilo je još posebnije slušati novu sjajnu generaciju mladih gitarista (koji su se upoznali upravo kao studenti u klasi jednog od članova Zagrebačkog gitarskog trija – čuvenog gitarista i pedagoga Darka Petrinjaka), a koji će jednakim umjetničkim uvjerenjem i dosezima moći baštiniti izniman korpus hrvatske glazbe nastao za Zagrebački gitarski trio.
Foto: Sandro Tariba
Kao svojevrsni uvod u koncert, Trio Elogio predstavio je skladbu Hommage à Sorkočević Nikše Njirića, skladatelja koji bi ove godine proslavio 95. rođendan. Posvetu Luki Sorkočeviću u koju je vješto i šarmantno utkao motive njegovih simfonija, Nikša Njirić skladao je izvorno 1978. godine za komorni ansambl, a gitarska verzija nastala je 1999. godine na poticaj Dubrovačkoga gitarskog trija te je premijerno predstavljena u njihovoj izvedbi upravo u Osoru.
Melodičnost i bogatstvo lijepih zvukovnosti sadržane u ovoj skladbi dale su još jedan poticaj triju da iskaže svoju tankoćutnost, muzikalnost, a napose iznimnu usklađenost i glazbeno razumijevanje te međusobno osluškivanje svih članova koje stvara prozračnu, čistu i urednu cjelokupnu zvučnu sliku.
Foto: Sandro Tariba
Nakon stanke, slijedio je repertoar koji je nešto ustaljeniji na programima ovoga gitarskog trija. Naime, njihovo djelovanje obilježavaju mahom izvedbe skladbi koje nisu izvorno pisane za gitaru, već za druge sastave, a Elogio ih u vještim obradama (najčešće iz pera Petrita Çekua) predstavlja publici u novome zvučnom ruhu.
Foto: Sandro Tariba
Često posezanje za klavirskom literaturom nimalo ne čudi – da nije od djetinjstva svirao gitaru, Petrit bi bio pijanist (izjavio je jednom prilikom „od tinejdžerskih godina ja živim, dišem i maštam u svijetu pijanizma, a djelujem u svijetu gitare“), a njegova fascinacija Ivom Pogorelićem i njegovom pristupu glazbi dobro je poznata u glazbenim krugovima (Petrit će iskoristiti i priliku da svome velikom glazbenom uzoru okreće note na njegovom nastupu).
Za Osorske glazbene večeri trio Elogio odabrao je tri klavirska djela u Petritovoj obradi, dva preludija Sergeja Rahmanjinova iz opusa 24 (br. 4 u D-duru te br. 5 u g-molu) te Četiri impromptua, D. 899 Franza Schuberta.
Foto: Sandro Tariba
U nekim obradama gitarski zvuk kao da je osnažio glazbenu poruku i atmosferu, primjerice, u izvedbi Preludijua u D-duru (iznimno nadahnut glazbeni trenutak!), no u drugima je, iako umjetničke ljepote, nadahnuća i izražajnosti nije manjkalo, ipak ponegdje nedostajalo punoće, snage i zvona klavirskoga zvuka – ne mogu još dokučiti je li u pitanju tek navika moga slušateljskog uha i s njom povezana očekivanja.
Foto: Sandro Tariba
Osorske glazbene večeri nastavljaju se u nedjelju koncertom Trija Eusebius, a u srpanjskoj polovici festivala očekuju nas još nastupi pijanista Lovre Marušića, Trija Busch te posljednjih godina često prisutni ‘izleti’ u prostore izvan okvira ‘čiste’ klasike – ovaj put kroz nastupe ansambala Robyja Lakatosa i Tamare Obrovac.
Foto: Sandro Tariba
