Putevima kompozicije i improvizacije iliti Zvjezdanovim putem

Poticaj autorskoj kreativnosti mladih glazbenika

Možda potaknuto pandemijskim okolnostima koje su nas natjerale da budemo aktivniji i shvatimo da moramo djelovati sada i ovdje u bilo kojem obliku, možda dostižući višedesetljetne tendencije u europskome obrazovnom krugu koje sposobnost ljudske kreativnosti stavljaju na prvo mjesto, možda pod utjecajem rasta informacijske dostupnosti, možda zbog nailaska nekih maštovitih, zainteresiranih, izvrsno glazbeno „potkovanih“ pojedinaca entuzijasta koji su voljni svoje vrijeme posvetiti drugim, a možda i iz nekih sasvim drugih razloga ili, pak, iz svih tih razloga pomalo, u zadnje vrijeme više se počelo pričati o poticanju autorske kreativnosti na razini uzrasta učenika srednjih glazbenih škola.

I to autorske kreativnosti u smislu sprege kompozicije i improvizacije jer je praksa vrlo jasno pokazala da ta dva vida ljudskoga glazbenog izražavanja vrlo prirodno i spontano supostoje od rane djetetove dobi.

… riječ je o intenziviranim akcijama u smjeru osvješćivanja mladih u području autorskoga glazbenoga stvaralaštva

Poticaji koji su se pojavili prvenstveno su usmjereni srednjoškolcima, budući da oni imaju potreban glazbeno-teorijski temelj na kojemu je lakše graditi nekakvu daljnju glazbeno-autorsku priču. U nekim glazbenim školama poput Elly Bašić u Zagrebu te glazbenim školama u Varaždinu i Osijeku (neka ne zamjeri tko ovom prilikom nije spomenut) postoji već kontinuirana praksa podučavanja u kompoziciji pa su se i neke druge počele ohrabrivati u tom smjeru (mogu posvjedočiti za Glazbenu školu Slavonski Brod). S druge strane, pojedine strukovne udruge uočile su svoju ulogu u tom procesu pa su počele poticati programe koji se bave ovim pitanjima. Dakle, nije riječ o novitetu, ali jest riječ o intenziviranim akcijama u smjeru osvješćivanja mladih u području autorskoga glazbenoga stvaralaštva.

Uvijek je potreban pojedinac entuzijast koji će pokrenuti stvari

U svakom slučaju uvijek jest potreban taj pojedinac entuzijast koji će pokrenuti stvari. Zašto? Jer naprosto želi bolji svijet oko sebe. Koliko god to, u prvi mah, naivno zvučalo, entuzijast o kojemu je riječ nije nimalo naivan, već, dapače, itekako svjestan ogromnoga potencijala koji se krije u mladim ljudima. Ali ne putem one floskule „na mladima svijet ostaje“ koja nam može dobro poslužiti da operemo ruke od vlastite odgovornosti u toj priči, već znajući da jedino nesebičnim davanjem, uloženim znanjem i poklonjenim vremenom može doprinijeti da ti mladi doista i preuzmu dio svijeta u svoje ruke.

I bi – Zvjezdan!

Zvjezdan Ružić, jazz glazbenik koji je u zadnje vrijeme privukao pažnju javnosti svojim projektom Pianotron, odlučio je svoja znanja, spoznaje i ideje podijeliti s ciljanom javnošću – učenicima srednjih škola i studentima akademija diljem Hrvatske. S obzirom na to da je, zbog nužnosti provođenja protuepidemijskih mjera, glazbenicima znatno bilo otežano djelovanje, mnogi od njih okrenuli su se digitalnim načinima rada koristeći blagodati internetske povezanosti, a što je Ministarstvo kulture i medija poduprlo putem raznih javnih poziva. No, Zvjezdan Ružić nije pasivno plasirao svoje proizvode na web, već je osmislio ciklus mini-predavanja, ciklus koji je jednostavno nazvao Na svome putu.

Poziv za sudjelovanjem upućen je svim obrazovnim ustanovama koje su imale mogućnost izbora hoće li se uključiti u projekt i na koji će način dijeliti videolekcije s učenicima. Prva sezona ciklusa Na svome putu sadržavala je deset epizoda koje su objavljivane svaki tjedan kroz ukupno deset tjedana u proljeće 2021. godine.

Očito su povratne informacije bile vrlo pozitivne jer je Ružić odlučio napraviti korak dalje. Proveo je drugu sezonu ciklusa s osam epizoda, ali u kraćem vremenskom periodu, po dvije tjedno krajem svibnja i početkom lipnja 2022. godine. Na različit je način pristupio konceptima dviju sezona.

Dok je prva bila vrlo intimnog karaktera, sazdana od kratkih crtica vezanih uz Ružićeva osobna iskustva na njegovom glazbenom putu i svaki put dopunjena glazbenom izvedbom jedne od skladbi namijenjenih Pianotronu, druga sezona bila je usmjerena konkretnim praktičnim savjetima potencijalnim mladim glazbenicima te ovoga puta dopunjena i notnim materijalima.

 „Ono gdje sloboda zapravo počinje je čuti dijete unutra u sebi, dušu kako pjeva, neke tonove i kakvi god da jesu, pokušati ih osloboditi van”, kaže Ružić u jednome od prvih videopredavanja. I to postaje provodna nit čitavoga projekta Na svome putu.

U kratkim porukama prve sezone predstavio je svoj instrumentarij, mellotron i način korištenja pedala, govorio je o traženju autentičnog izričaja, o tome kako upotrijebiti tehnologiju za nalaženje novoga zvuka i novih boja, o tome kako treba istraživati i razmišljati izvan okvira, usvojiti sva glazbena pravila, ali i ne biti rob toga znanja, upozorio je da treba živjeti i stvarati u vremenu u kojemu jesmo te da uvijek postoji prostora za nešto novo, kao i da se ne treba bojati kročiti tim putem jer „sve velike ideje imale su usamljena djetinjstva“. Treba imati hrabrosti „ostati na tračnicama svoga sna“, a Zvjezdan Ružić pravi je primjer takve hrabrosti i odlučnosti.

Dva akorda i malo mašte

U drugoj sezoni više se usredotočio na praktičan rad, odnosno davanje konkretnih uputa, savjeta i prijedloga vezanih uz tehnike improvizacije u jazz i blues izričajima. „Dovoljna su samo dva akorda i malo mašte“, naslovio je svoje prvo videopredavanje na kojemu je temeljio daljnju preciznu i postupnu razradu pojedinih glazbenih postupaka karakterističnih za jazz. Važno je istaknuti da su svih osam epizoda vrlo pregledne i jasne, fokusirane na jedan „problem“, ničim zasićene ni opterećene viškom informacija, doista pažljivo pedagoški osmišljene. Ružić je govorio o ritmizaciji i ritamskom čitanju notnog zapisa, isticao kako je važno pjevati uz sviranje da bi se oslobodio unutarnji glas, slušati glazbu te osobito slušati velikane jazza i učiti od njih, ali je i više puta naglasio prednosti zajedničkog sviranja pri čemu je pozivao mlade da okupe u školama sebi slične ljude te da, muzicirajući i improvizirajući zajedno, uče jedni uz druge.

Svih osam epizoda vrlo su pregledne i jasne, fokusirane na jedan „problem“, ničim zasićene ni opterećene viškom informacija, doista pažljivo pedagoški osmišljene

Posebno vrijedno bilo je nekoliko epizoda u kojima je Zvjezdan Ružić na konkretnim primjerima – skladbama Bag’s Groove i Cantaloupe Island – pokazao postupke učenja improviziranja u jazzu. Na primjeru Bag’s Groove to je značilo: početak s usvajanjem tonova blues ljestvice, potom usvajanje dvanaesttaktne blues forme, razvijanje akordičke progresije lijeve ruke, dodavanje melodije uz pjevanje (jer ono što ne možeš otpjevušiti nećeš moći ni odsvirati), igra s repetitivnim melodijskim obrascima i postepeno ulaženje u elemente improviziranja, zatim proširivanje jazz akorada primjenom njihovih obrata kao boja. Prema Ružiću, ritam, timing i groove temelj su jazza, a harmonije, boje i ljestvice temelj su svake improvizacije.

Tijekom ovih dvaju ciklusa Zvjezdan Ružić je vješto premjestio težište svojih predavanja, što se zgodno odrazilo i kroz sam naslov projekta. Drugom sezonom pokazao je svoje pedagoške kvalitete te sintagmu „na svome putu“, koja je u prvoj sezoni bila usredotočena na njegovu osobnu priču u svijetu glazbe, usmjerio na recipijente pružajući im alate za istraživanje njihova „svoga puta“. „Budite sebi najbolja publika i najveći kritičar“, zaključio je Ružić na završetku serijala, ali sudeći prema zadnjoj objavljenoj videolekciji, u pripremi je i nastavak, treća sezona koju će, vjerujem, mnogi s nestrpljenjem očekivati.

Glazba za one koji se za nju odlluče

Jazz je glazba za svakoga tko odluči vjerovati u nju, kaže Zvjezdan Ružić. No, tome treba dodati da je jazz glazba za svakoga tko ju je spreman kontinuirano razumijevati. A to je, pak, lakše i temeljitije ukoliko se gradi na pravim temeljima – na podlozi glazbenog obrazovanja. Dakle, ipak nije (niti treba biti) jazz za svakoga, bolje rečeno bilo koga, kao ni klasična glazba. I od toga ne treba bježati.

Kada ulazimo u pojam improvizacije, uz suštinski koncept spontanosti, nužnost razumijevanja podiže se na još višu razinu. Problem formalnoga obrazovanja je u tome što, nažalost, malo po malo ukalupljuje tu prirodno urođenu spontanost u načinu doživljavanja i izražavanja glazbe i umjetnosti općenito. Pa ako već od rane djetetove dobi ne njegujemo instinkt za stvaranje vlastite glazbe i ako ne potičemo razvoj prirođene želje za umjetničkim izražavanjem, dok dijete dođe do tinejdžerske dobi potrebno je ponovno raditi na oslobađanju i gradnji samopouzdanja.

Potrebni su nam obrazovani i sposobni pedagozi, poticajno i afirmativno okružje, ali i sinergija među različitim dionicima obrazovnog i uz obrazovanje vezanog sustava

Zato je izuzetno važno iznova ih ohrabrivati, reći im da ne moraju biti mali Mozarti, Beethoveni ili Chopini, a da bi izrazili svoj unutarnji svijet i ponuditi im alate pomoću kojih će moći izraziti sebe. Naravno, za to su potrebni obrazovani i sposobni pedagozi, poticajno i afirmativno okružje (kakvo je glazbena škola), ali i sinergija među različitim dionicima obrazovnog i uz obrazovanje vezanog sustava. Čini se puno, zar ne? Ali zapravo je stvar vrlo jednostavna.

Inkluzivne i poticajne pedagoške metode

Tu jednostavnost prepoznala je, još davno, glazbeno-obrazovna metoda znana kao funkcionalna muzička pedagogija. Nju danas (odnosno od svojih osnutaka kao ustanova) sustavno provode dvije glazbene škole u Hrvatskoj, Glazbeno učilište Elly Bašić u Zagrebu i Glazbena škola Slavonski Brod. U vrijeme kada ju je Elly Bašić sustavno formirala, morala ju je puno objašnjavati, tumačiti, nerijetko i braniti, a danas možemo svjedočiti tomu da njezine ideje o odgoju mlade osobe kroz prizmu kreativnoga umjetničkog izričaja izviru iz pora kompletnoga „novokurikulumskog“ zamaha koji zadnjih godina okupira naše društvo.

Polazeći od postavke da svako dijete ima jednako pravo na glazbeno (umjetničko) obrazovanje u skladu sa svojim sposobnostima, funkcionalna muzička pedagogija njeguje koncepte improvizacije tijekom čitave odgojno-obrazovne vertikale (od pripremnog predškolskog uzrasta, preko osnovne glazbene škole, do završetka srednjoškolskog obrazovanja) te u različitim obrazovnim segmentima (i u individualnoj i u skupnoj nastavi).

Improvizira se tijekom upjevavanja na solfeggiu, improvizira se na pojedinom satu instrumenta, improvizira se rješavajući polifonijski ili harmonijski zadatak. A improvizira se i na fakultativnoj nastavi predmeta Vježbe iz kompozicije u srednjoj glazbenoj školi. Za sve od navedenoga (a ima još primjera) postoji razlog kada će se, u kojim okolnostima i s kojim ishodima na umu primijeniti, s jasnim i argumentiranim uporištem u psihosocijalnom razvoju djeteta/učenika. A improvizacija je ta koja otvara i širi djetetove horizonte ka potencijalnom autorskom stvaralaštvu.

Kako doći do mogućnosti unaprjeđenja znanja na akademskoj razini, ako je ona u sebe zatvoren svijet?

Zanimljivo je primijetiti odakle dolaze ideje za poticanjem autorskog stvaralaštva kod mladeži – reći ću to ovako: ne iz miljea klasične glazbe. Što otvara novi problem – kako doći do mogućnosti unaprjeđenja znanja na akademskoj razini, ako je ona u sebe zatvoren svijet? Događa se da mladi koji imaju nešto za reći po tom putu odustanu, obeshrabreni, jer ne mogu ispuniti ulazna prevelika očekivanja akademske zajednice, jer nisu dovoljno „stari“, jer nisu dovoljno „suvremeni“, jer nisu polazili privatne poduke. A upravo akademska zajednica je ta koja bi im trebala otvoriti vrata, dati vjetar u leđa, štoviše – spustiti se unutar sustava na razinu srednjoškolskog obrazovanja i pripremiti teren za potencijalnu budućnost.

Onako kako je to Zvjezdan Ružić učinio.

Ili je, možda, ipak stvar u tom maštovitom i zainteresiranom pojedincu entuzijastu koji je voljan nesebično se dati, uložiti znanje i pokloniti svoje vrijeme drugima.