Uvjerljivost bez premca i popuštanja

Nakon koncerta otvorenja na kojem je nastupio niz izvrsnih mladih, ali etabliranih glazbenika okupljenih u projekt „Kian Soltani & Friends“, na Samoborskoj glazbenoj jeseni drugi koncert, u subotu, 24. rujna, održao je Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Tomislava Fačinija i uz gostovanje sjajnog hrvatskog tenora s međunarodnom karijerom – Krešimira Špicera.

Foto: SGJ

Špicer je jedan od onih hrvatskih glazbenika koje je već studij odveo u inozemstvo, a brojni profesionalni angažmani koji su uslijedili odmah po završetku studija i nizanje značajnih uspjeha na brojnim svjetskim festivalima i u opernim kućama sve su ga više udaljavali od domovine. Stoga se ovaj rođeni Brođanin rijetko pojavljivao na hrvatskim pozornicama (jedno od upamćenijih gostovanja bila je naslovna uloga u Monteverdijevu Orfeju 2008. godine u HNK u Zagrebu, njegov prvi nastup u zagrebačkoj operi, za koji je primio nagradu Vladimir Ruždjak), a svaka prilika da ga se čuje uživo pravi je užitak za publiku i struku.

Foto: SGJ

Program s kojim su se Špicer te simfoničari predstavili u Samoboru tjedan dana ranije izveli su i u Špicerovu rodnom Slavonskom Brodu, u crkvi Presvetoga Trojstva. Program je to sačinjen od opernih arija i uvertira koje sežu od razdoblja klasicizma pa sve do zrele romantike: od Haydna do Wagnera.

Krešimir Špicer publiku je pomilovao prije svega svojom nevjerojatnom muzikalnošću i izražajnošću

Krešimir Špicer samoborsku je publiku pomilovao prije svega svojom nevjerojatnom muzikalnošću i izražajnošću. U prvom dijelu koncerta, kada je pjevao recitativ i ariju Ordlanda iz opere Orlando Paladino Josepha Haydna te ariju Di questo bosco ombroso iz opere La grotta di Trofonio Antonia Salierija, oduševljavala je njegova perfektna kontrola glasa, zaista je bilo dojmljivo pratiti s koliko truda ovaj pjevač oblikuje i prilagođava svoj vokal, postižući pomnim doziranjem pojavnosti te otvorenosti vokala bogatstvo nijansi boje i izražajnosti.

Foto: SGJ

Suveren i dojmljiv bio je njegov Idomeneo (recitativ Eccoci salvi alfin te recitativ i arija Oh voi, di Marte e di Nettuno all’ire… Vedrommi intorno iz Mozartove opere Idomeneo), a vrhunac interpretativne ekspresivnosti postigao je u monologu Amfortas! Die Wunde! naslovnog junaka Wagnerova Parsifala, kojim je, u pomalo neočekivano mračnom tonu – zaključen koncert.  U svakom Špicerovu tonu osjetila se živost, napetost, događanje u skladu s ugođajem i radnjom, tekstom. Njegove sugestivne ekspresije kretale su se od ugodne blagosti pa sve do usijanosti, a uvjerljivosti koja je bez popuštanja plijenila pažnju publike svakako je pridonijela i snažna te jasna dikcija.

Simfonijski orkestar HRT-a na ovom je koncertu imao i bolje i lošije trenutke, a kvalitetnijoj zajedničkoj komunikaciji zasigurno nije pridonijela i prilično suha te neugodna akustika Kino dvorane Samobor.

Foto: SGJ

Te su se neusklađenosti posebno osjetile u „čistim“ orkestralnim brojevima, kojih je na programu bilo nekoliko (Haydn: uvertira operi L’incontro improvviso; Mozart: Uvertira operi Idomeneo, Weber: Valcer iz opere Strijelac vilenjak te Mendelssohnova orkestralna uvertira Hebridi). Bilo je, međutim, interesantno promatrati kako, kada bi Špicer pjevao uz njih, njegova muzikalnost i izvedbeni žar „povuku“ i orkestar da pruži još više, svira bolje te muzicira predanije, primjerice u izvedbi arije Nein, länger trag’ ich nicht die Quälen iz opere Strijelac vilenjak Carla Marie von Webera.

Foto: SGJ

Samoborska publika nije bila brojna, ali je bila angažirana i glasna. Krešimira Špicera tako su ne samo na kraju koncerta, već nakon svakog njegova nastupa nagradili glasnim pljeskom te ga i po nekoliko puta vraćali na pozornicu, često njegov naklon prateći uzvicima pohvale.

Foto: SGJ

U trenutku objavljivanja ovoga teksta, Samoborska glazbena jesen zaključila je dva važna i natjecateljska poglavlja svojega programa: proglašeni su pobjednici skladateljskog natjecanja New Note (srpski skladatelj Jug Marković, čiju je pobjedničku skladbu Pet tragova izveo Zbor HRT-a) te natjecanja za mlade izvođače Ferdo Livadić (glavna nagrada Ferdo Livadić pripala je sopranistici Josipi Bilić, a nagrada Grada Samobora i HDS-a za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja otišla je u ruke violinista Mateja Mijalića), o čemu ćete detaljnije čitati na portalu Glazba.hr.

Skladatelj Jug Marković, pobjednik natjecanja New Note / Foto: SGJ

Koncertni program nastavio se prvim od dvaju koncerata sada već ustaljene i publici drage samoborske družine, komornog ansambla koji čine violinist Borivoj Martinić Jerčić i Gernot Süssmuth, violist Aleksandar Milošev, violončelistica Jelena Očić te pijanistica Martina Filjak. Ovi potentni glazbenici za program svog koncerta odabrali su Gudački trio Alfreda Schnittkea te Treći klavirski kvartet Johannesa Brahmsa, a ako niste stigli na njihovu izvedbu, u nedjelju vas čekaju s drugim programom – Beethovenovim Gudačkim triom te Šostakovičevim Klavirskim kvintetom.