Tin Džaferović u KCM-u: Music for Standing / Music for Kneeling
Tin Džaferović – sakralno i sekularno kroz glazbu
Svijet umjetnosti pun je pretvaranja. Lažna originalnost, lažne emocije okružuju nas sa svih strana pa je u takvom obilju teško razaznati gdje potražiti pravu stvar. Ili možda prava stvar ne postoji? „Možda je svijet umjetnosti samo jedno veliko pretvaranje, u kojem svi imamo svoje uloge, budući da mi u konačnici svemu tome ne znamo pravu cijenu“ – riječi su Rogera Scrutona, engleskog filozofa i pisca koje je zapisao u svojoj Estetici glazbe. Konzervativac Scruton puno je pisao o ukusu, odnosu cijene i vrijednosti u umjetnosti, iskustvu kiča i ljepote, ali i o razlici između prave umjetnosti kao ploda ljubavi te lažne umjetnosti kao ploda obmane.
Sve je to dio i nevjerojatnog smjera istraživanja glazbe, umjetnosti općenito i literature vezane uz pitanja sakralnosti u kontekstu sekularnog u svijetu jazz i improvizirane glazbe mladog kontrabasista i kompozitora Tina Džaferovića.
Rodom iz Slavonskog Broda, Tin je nakon završenog diplomskog studija kontrabasa u Grazu u klasi Mortena Ramsbøl trenutno na master studiju Privatnog sveučilišta za glazbu i umjetnost u Beču gdje nastavlja svoja, sada već višegodišnja istraživanja. Inspiracija su mu radovi i djela pisaca i umjetnika kao što su John Berger, već spomenuti Roger Scruton, ali i finski arhitekt Juhani Pallasmaa, slikari Kazimir Maljevič i Vasilij Kandinski te hrvatski umjetnici Matija Ferlin i Zlatko Kozina. S Ferlinom i Kozinom Džaferović je u osobnom kontaktu, a Kozina je čak koautor tekstova te slikar i ilustrator knjižice Džaferovićeva debitantskog albuma koji je upravo u pripremi.
Kako bi nastavio sa započetim istraživanjem, ali i snimio album, Tin se prijavio za prestižnu državnu Arbeitsstipendium koju svake godine raspisuje austrijsko ministarstvo i na kraju i dobio potporu za snimanje budućeg dvostrukog albuma naziva Music For Standing/Music For Kneeling.
Uživo u KCM-u
Iako već neko vrijeme žive u različitim gradovima, 11. je rujna s članovima svoga kvarteta (trubačem Nikolom Vukovićem, bubnjarom Sebastianom Baumgartnerom i gitaristom Piotrom Lipowiczem) s kojima se upoznao na studiju u Grazu, pripremljeni materijal prvo testirao pred zagrebačkom publikom u Kulturnom centru Mesnička, a onda su se povukli na trodnevno snimanje kod glazbenog producenta i tonmajstora Luke Čabe, za kojeg je čuo od hrvatskih i austrijskih jazzista te improvizatora.
Set je sadržavao sve pjesme s budućeg albuma, publika je odmah mogla steći dojam o kakvoj se zvučnoj priči radi
Kako su na koncertu odsvirali set u kojem su bile sve pjesme s budućeg albuma, publika je odmah mogla steći dojam o kakvoj se zvučnoj priči radi. Naime, na tragu onog pitanja odnosa cijene i vrijednosti nekog umjetničkog djela, Tin vrlo jasno glazbeno promišlja o odnosima svjetovnog te duhovnog pa tako onaj „standing“ dio gleda kao neku osnovu ljudske pojavnosti u društvu.
Sve kompozicije s te strane govore jasnim jezicima i stilovima pa se pojmovi prizemljenosti i utjelovljenosti u ljudskim konstruktima čuju kroz jasne, često dijatonske melodije, trijadama, akordima i jasnim ritmom, od vestern tema do kompliciranih apstraktnih melodija u kojima nema pauza za disanje, a koje su inspirirane Keith Jarrett European Quartetom, preko blues forme, čak i malo slobodne improvizacije.
Druga strana, Music for Kneeling, predstavlja drugu stranu realnosti i bavi se promišljanjem značenja riječi kao što su duša, religija ili duhovnost, a koje su u kontekstu zapadnjačke kulture, kako Tin ističe, postale „dirty words“, osim ako ne dolaze s Istoka. Tako su na prvoj strani odnosno u „standing“ dijelu istaknute jasne forme i konvencije glazbenih stilova te žanrova, dok su u „kneeling“ dijelu one, koliko je to god moguće, izostale. Dakle, slušatelj prolazi kroz sedam zvučnih zapisa koji su apstrahiraniji, nemaju uvijek jasan ritam ili veliku količinu akorda, a neki od odsjeka su velikim dijelom ili potpuno improvizirani.
Slušatelj prolazi kroz sedam zvučnih zapisa koji su apstrahiraniji, a neki od odsjeka su velikim dijelom ili potpuno improvizirani
Album je snimljen, a Tin ga planira izdati sljedeće godine digitalno, ali i uz knjižicu s popratnim tekstovima i ilustracijama Zlatka Kozine, jer mu je jako stalo da publika ima i haptički doživljaj nakon koncerta, odnosno da uz paralelno slušanje glazbe imaju neku vrstu objekta koji se može iznova otvoriti i prolistati. Taj će likovni moment, čini se, kao važan dio istraživanja promjene perspektive načina gledanja (i slušanja) umjetnosti pomoći da barem steknemo dojam o pravoj vrijednosti onog što je Tin Džaferović sa svojim kvartetom tako iskreno i pomno nama za doživljaj smislio.
