Split kao mjesto susreta europskih filmskih skladatelja i dodjele nagrada Camille

Nagrada Camille u Hrvatskoj

Europski je film oduvijek bio u sjeni američkog, a u istoj poziciji su i europski filmski skladatelji, autori filmskih pjesama, i njihovi tekstopisci.  Zato je Europski savez skladatelja i tekstopisaca (European Composer & Songwriter Alliance, ECSA) 2014. godine utemeljio nagradu Camille, nazvanu prema prvom skladatelju cjelovite originalne filmske partiture, slavnom Camilleu Saint-Saënsu. Nagrade su u početku dodjeljivane u okviru Berlinskog filmskog festivala, Berlinalea, no vremenom počelo se razmišljati o tomu da se mjesto ceremonije dodjele promijeni te da se ona svake godine održi u nekom drugom europskom gradu. Tako je 2018. godine, zahvaljujući entuzijazmu organizatora International Sound and Film Music Festivala (ISFMF), Ozrena K. Glasera, nagrada Camille dodijeljena u Puli.

Ozren K. Glaser, Dodjela nagrade Camille 2018. godine / Foto: ECSA

U sljedećim godinama je, kao što znamo, pandemija snažno utjecala na odvijanje svih događanja koja su okupljala veliki broj ljudi, tako i na dodjelu nagrada Camille. Normalizacijom epidemiološke situacije, odlučeno je da se ove, 2022. godine – nakon raznih prijedloga, koji su uključivali mnoge važne europske gradove pa i Pariz – nagrade Camille dodijele uživo i to ponovno u Hrvatskoj, u Splitu. Time je Hrvatsko društvo skladatelja, koje je član ECSA-e od njezinog osnutka, postalo suorganizatorom i – uz grad Split – domaćinom  zbivanja.

Foto: Saša Stojanović Sapa (HDS)

Topla dobrodošlica

Dodjela nagrada za filmsku glazbu Camille ove je godine održana u Splitu, 27. rujna 2022., u okviru generalne skupštine ECSA-e koja se odvijala tijekom 26. i 27. rujna; među brojnim popratnim zbivanjima vezanim uz filmsku glazbu čija je tematika bila u prvom planu, odvijali su se sastanci, paneli i koncerti, a važno je bilo i uspostavljanje kontakata između europskih, američkih te domaćih skladatelja, tekstopisaca, producenata i glazbenih pisaca. Gosti su u Splitu bili toplo dočekani: na prijemu 26. rujna u Hrvatskom domu pozdravili su ih tajnik HDS-a Antun Tomislav Šaban, predsjednica ECSA-e Helienne Lindvall, predsjednik HDS-a Mladen Tarbuk te gradonačelnik grada Splita Ivica Puljak.

Važno je bilo i uspostavljanje kontakata između europskih, američkih te domaćih skladatelja, tekstopisaca, producenata i glazbenih pisaca

Iako se ovako, na papiru, čini da se radilo o suhoparnim govorima, nije bilo tako: uvodni dio ceremonije otvorenja ECSA-ine generalne skupštine, kao i početak druženja filmskih i drugih skladatelja, tekstopisaca, novinara i muzikologa iz cijelog svijeta koje je bilo uvertira u dodjelu nagrada Camille, odvijalo se u opuštenoj i poticajnoj atmosferi.

Foto: Saša Stojanović Sapa (HDS)

Svi su, zapravo, s nestrpljenjem očekivali prvi koncert čiji program nije, međutim, bio sastavljen na temu filmske glazbe, nego s idejom da se uglednim gostima predstavi hrvatska glazba, posebice ona splitska i dalmatinska. Koncert je zato donio zanimljiv presjek glazbenih zbivanja u Hrvatskoj, a počeo je nastupom gradskog zbora Brodosplit pod ravnanjem Vlade Sunka. Zbor je izveo niz djela, od tradicijskog i klapskog pjevanja, do skladbi uglednih hrvatskih skladatelja poput Borisa Papandopula, Ljube Stipišića Delmate, Vlada Sunka i Jakova Gotovca (među prekrasno izvedenim zborskim kompozicijama, za uho mi je najviše zapela Sunkova skladba Još ne biše zora zarudila, koja na moderan način obrađuje elemente starog tradicijskog ojkanja).

Foto: Saša Stojanović Sapa (HDS)

U središnjem dijelu programa nastupili su prvaci opere HNK Split (sopranistica Antonija Teskera i bas Mato Akrap uz klavirsku pratnju Zorana Velića) izvodeći ulomke iz opereta Ive Tijardovića Mala Floramye i Splitski akvarel.

Foto: Saša Stojanović Sapa (HDS)

Naposljetku, u trećem dijelu koncertne šetnje kroz hrvatsku/splitsku glazbu, ansambl za suvremenu glazbu S/UMAS izveo je maštovite kompozicije novijeg datuma čiji su autori bili saksofonist i član S/UMAS ansambla Deni Pjanić, zatim glazbeni voditelj S/UMAS ansambla, Gordan Tudor te skladateljica Margareta Ferek-Petrić. Vjerujem da su okupljeni ugledni stranci u publici koncert doživjeli kao iznimno zanimljiv, iako na momente njima možda neobičan.

Foto: Saša Stojanović Sapa (HDS)

Okrugli stol o stanju u filmskoj glazbi u Hrvatskoj

Glavni dio zbivanja vezanih uz dodjelu nagrada Camille ipak se odvio tijekom 27. rujna. Jutro je započelo radnim sastankom male novooformljene skupine predstavnika hrvatske filmske, televizijske, kazališne i druge primijenjene glazbe, koje će nastaviti djelovati unutar Hrvatskog društva skladatelja. Sastanak je moderirao predsjednik HDS-a, skladatelj Mladen Tarbuk, a nazočili su mu skladatelji Dalibor Grubačević, Damir Martinović Mrle i Ozren K. Glaser, kao i muzikologinja i filmologinja (autorica ovog teksta) dr. sc. Irena Paulus.

Pomoć i potporu ponudila je ekipa iz odjela za komunikacije HDS-a: savjetnik za komunikacije HDS ZAMP-a Milan Majerović-Stilinović i voditeljica Odjela za komunikacije HDS-a Mirna Gott, a bila je tu, kao svojevrsna moralna podrška, i direktorica tvrtke Cantus, Mirjana Matić. Održan u ugodnoj atmosferi splitskog restorana Bajamonti, doslovce za okruglim stolom kojeg se ne bi posramio ni sam kralj Arthur, sastanak je imao važnost osnivačke sjednice nove filmsko-glazbene sekcije pri HDS-u. Na njemu su bili izneseni brojni problemi i izazovi s kojima se suočavaju skladatelji, muzikolozi, organizatori, pedagozi te mladi ljudi koji se danas u Hrvatskoj žele baviti filmskom i drugom primijenjenom glazbom.

Izneseni su brojni problemi i izazovi s kojima se suočavaju skladatelji, muzikolozi, organizatori, pedagozi te mladi ljudi koji se danas u Hrvatskoj žele baviti filmskom i drugom primijenjenom glazbom

Zaključeno je odmah da srž problema leži u edukaciji budućih filmskih skladatelja (posebice zbog nepovezanosti zagrebačke Akademije dramske umjetnosti i zagrebačke Muzičke akademije), što dalje ima za posljedicu česte nesporazume na relaciji skladatelj-redatelj-producent; posljedica toga je i loš startni status filmske glazbe kod filmaša, uz istovremeno neodgovorno i nonšalantno ponašanje redatelja te producenata prema filmskim skladateljima i njihovim djelima poput odbacivanja dogovorenih i napisanih partitura ili otvorenog manjka interesa za objavljivanje albuma filmske glazbe kod aktualnih hrvatskih izdavača. Sveukupno, zaključeno je, u Hrvatskoj za filmsku glazbu postoji samo marginalni interes medija.

U Hrvatskoj za filmsku glazbu postoji samo marginalni interes medija

Međutim, nisu samo izneseni problemi, nego i primjeri dobre prakse, kao što je suradnja mnogih redatelja i skladatelja na kazališnim predstavama. Istaknuta je, između ostaloga, važnost Međunarodnog festivala filmske glazbe i zvuka (ISFMF), kao i organizacijske sposobnosti njegovog direktora i osnivača Ozrena K. Glasera koji u Hrvatsku dovodi mnoga svjetska imena filmske glazbe. Zato je predloženo da taj festival postane partner u organizaciji i provedbi budućih edukativnih radionica te predavanja koji bi bili jedna od platformi za dizanje svijesti o važnosti filmske glazbe na različitim razinama.

Naglašeno je da je važno povezivati se s udrugama u filmskoj branši, kao i s filmskim festivalima, primjerice Pulskim, Motovunskim i Međunarodnim festivalom filmske glazbe i zvuka. Festivali, kao i nagrada Porin, mogli bi biti dobri partneri za komunikaciju te za edukacije na temu primijenjene glazbe, koja bi na taj način postala vidljivija javnosti. U tom smislu, predloženo je da se kroz seriju članaka i koluni intenzivnije obrađuje tematika filmske glazbe te da se na taj način ona približi publici.

S koncerta SO HRT Hrvatska filmska glazba

Došlo se i do ideje da je potrebno utjecati na proširenje kategorija pri dodjelama filmskih i kazališnih nagrada, primjerice da se među nagrade Hrvatskog glumišta ili među nagrade Dana hrvatskog filma i druge slične nagrade uvede nagrada za filmsku/kazališnu/primijenjenu glazbu koja bi bila stalna (a ne opcionalna ili povremena) kategorija.

Composer Talks: paneli na temu filmske glazbe

Tijekom poslijepodneva 27. rujna 2022. u Hrvatskom su domu održana dva zanimljiva panela zajedničkog nadnaslova Composer Talks, uz koje su se sudionici festivala mogli pobliže upoznati s razmišljanjima filmskih i televizijskih skladatelja, redatelja te producenata. Prvi panel, nazvan ComposerLife, dinamično je moderirao britanski filmski skladatelj i producent Chris Smith, uz sudjelovanje svestrane skladateljice Miriam Cutler, poznate ponajprije po glazbi za dokumentarne filmove. U razgovoru su sudjelovala i dva skladatelja nominirana za nagradu Camille, Johan Söderqvist iz Švedske i Dominik Scherrer iz Švicarske. Govorilo se, kako je sam naslov najavio, o zanimljivim pojedinostima iz života filmskih skladatelja – kako su se počeli baviti baš tim poslom, kako su se u njemu zadržali i s kojim su se izazovima tijekom karijere susreli.

Foto: Saša Stojanović Sapa (HDS)

Drugi je panel, naslova ComposerStrife, moderirao novoizabrani potpredsjednik ECSA-e, inače filmski skladatelj iz Danske, Jesper Hansen. Njegovi su sugovornici bili: članica žirija za dodjelu nagrada Camille, urugvajsko-francuska skladateljica iznimno raznolikog opusa, Florencia Di Concilio, te tri skladatelja nominirana za nagradu Camille: španjolski filmski kompozitor Iván Martínez Lacámara te talijanski dvojac Michele Braga i Gabriele Mainetti.

Mainetti se u ovoj postavi pokazao iznimno zanimljivim sugovornikom, jer je on, osim što je skladatelj i redatelj, glumac i filmski producent,  a to je cijeloj raspravi dalo protutežu u vidu pogleda i razmišljanja „druge strane“. Skladatelji su tijekom panela iznosili svoje stavove, a upoznali su prisutne i s nekim problemima, od onih standardnih, poput neprestane borbe s rokovima, do onih za kojih se u javnosti ne zna, poput ugovora s kompanijom Netflix koji im često ne idu na ruku.

Dodjela nagrada Camille

Vrhunac tog dana, 27. rujna, bila je dodjela nagrada Camille, koja se odvila iste večeri, također u Hrvatskom domu. Hrvatski je dom tom prilikom doslovno zasjao od domaće i strane elite – teško je nabrojati sve koji su prošetali „crvenim tepihom“ i zadržali se na uvodnom koktelu, ali navedimo samo neke, poput domaćih skladatelja Alfija Kabilja, Tončija Huljića, Antuna Tomislava Šabana, Damira Martinovića Mrleta, Branimira Mihaljevića, Mladena Tarbuka, Dalibora Grubačević, kao i brojnih stranih uzvanika, poput Helienne Lindvall,  Bernarda Grimaldija,  Miriam Cutler,  Romana Karioloua, Manela Santistebana, Gorke Oteize, Luisa Ivarsa, Chrisa Smitha itd.

Sam događaj organizirala je ECSA, uz potporu programa Kreativna Europa Europske unije, a u suradnji s Europskom agencijom za filmske skladatelje OTICONS, Instituta FAME’s (koji je Europski institut za orkestralne izvedbe) te njihovog orkestra (FAME’s orchestra) koji je specijaliziran za izvedbe i snimanja filmske te televizijske glazbe.

Samo usmjerenje na filmsku i televizijsku glazbu orkestra FAME’s znači da se radi o vrhunskim izvođačima koji se odlično i brzo snalaze u notnom tekstu; zato je – one koji nisu bili upoznati s konceptom Instituta FAME’s – možda malo iznenadila činjenica da u orkestru uglavnom sviraju vrlo mladi, a ne iskusni stariji glazbenici.

Međutim, dirigent orkestra FAME’s, britanski maestro Timothy Redmond, u uvodnom je dijelu zbivanja objasnio kako se radi o biranim, iznimno talentiranim mladim glazbenicima koji kroz svoje orkestralno muziciranje u FAME Institutu uče posebnosti produkcijskog i snimateljskog procesa filmske glazbe. Pojedinci koji su se ranije tog dana umjesto panela o filmskoj glazbi odlučili poslušati generalnu probu koja se odvijala u isto vrijeme, već su najavljivali da orkestar svira „dobro“, „odlično“ i „sjajno“.

Fames – European Orchestral Performing Institute

Međutim, moram priznati da nisam bila spremna na zvuk koji je zapljusnuo dvoranu kada je orkestar energično, potpuno posvećeno i apsolutno besprijekorno najavio – nizom biranih glazbenih komada iz nominiranih filmova – prvi krug izbora; čime je započela dodjela nagrada u prvoj od tri kategorije – za Najbolji dokumentarni film. Nominirani su bili: Nainita Desai za glazbu dokumentarnog filma The Reason I Jump, Lisa Nordström za glazbu dokumentarnog filma Children of the Enemy  i Flemming Nordkrog za dokumentarni film Little Galaxies.

Fames – European Orchestral Performing Institute

And the Camille goes to…

Ceremoniju je u tom trenutku već skladno i uigrano vodio raspoložen duo iskusnih voditelja koji bi svaki sličan događaj mogao samo poželjeti. Bili su to Jana Haluza i Milan Majerović-Stilinović. Nagradu za najbolju glazbu u dokumentarnom filmu dodijelio je španjolski skladatelj i član Upravnog odbora nagrade Camille, Luis Ivars, koji se malo našalio tražeći ime dobitnika nagrade u mobitelu i praveći se da je upravo, eto, nestalo signala. No ime prvog dobitnika nagrade Camille te večeri saznali smo netom potom: bila je to britanska skladateljica Nainita Desai za glazbu dokumentarnog filma The Reason I Jump; ona nije bila u mogućnosti doći u Split, ali se javila putem internetske veze, održavši dirnut govor s čašom vina u ruci.

Foto: Saša Stanojević

Kad je najavljen novi blok nominiranih u kategoriji za najbolju glazbu u originalnoj seriji i kad je orkestar FAME pod dirigentskim vodstvom maestra Redmonda odsvirao glazbu iz pete sezone televizijske serije La Casa de Papel (poznate i pod američkim naslovom Money Heist) Manela Santistebana i Ivána Martíneza Lacámare, glazbu iz televizijske serije Vienna Blood Romana Karioloua te glazbu iz serije The Serpent Dominika Scherrera – na pamet mi je palo da je ovogodišnjem žiriju doista bilo vrlo, vrlo teško odlučiti kome će nagradu dodijeliti. Glazba svakog skladatelja bila je stvarno vrhunska (a isto je tako, kod predstavljanja, bila nevjerojatno dobro svirana), a k tome je svaka bila posebna na svoj način.

Glazba svakog skladatelja bila je stvarno vrhunska, a isto je tako kod predstavljanja bila nevjerojatno dobro svirana

Izgleda da su organizatori eventa preduhitrili moje misli, jer su na pozornicu stupile članice žirija, skladateljice Miriam Cutler i  Florencia Di Concilio, koje su objasnile da se pri donošenju odluke – koju su prikladno nazvale nemogućom misijom – tražio jedinstveni pristup, slojevi kojima se glazba ističe, ali da je o pobjedniku isto tako odlučivao ukus članova žirija. U svakom slučaju, žiri je imao doista nezahvalan zadatak.

Glazbe nominiranih daleko nadmašivale imaginaciju producenata koji su ih zaposlili

Zato je – prije nego je pročitao ime nagrađenog za najbolju glazbu u televizijskoj seriji – britanski skladatelj i producent, član Upravnog odbora nagrada Camille, Chris Smith, ustvrdio kako su svi nominirani zapravo već pobjednici, jer su morali proći vrlo strog i rigorozan proces kako bi uopće mogli biti nominirani. Svaki nominirani autor glazbe je već, prema Smithu, pobjednik, jer su glazbe nominiranih daleko nadmašivale imaginaciju producenata koji su ih zaposlili.

Naposljetku, Smith je objavio dobitnike nagrade Camille u kategoriji glazbe za najbolju seriju – bili su to Manel Santisteban i Iván Martínez Lacámara, autori glazbe popularne televizijske serije Casa de Papel. Nakon dirnutih govora, prisutni su mogli još jednom čuti njihovu glazbu, onu istu koju je tako energično i prekrasno svirao orkestar FAME – ali ovaj put na filmskom platnu, kako bi se, uz njezin neprijeporan koncertni potencijal, doživjela i funkcionalnost te glazbe u samoj seriji.

Manel Santisteban i Iván Martínez Lacámara

Nominirani za nagradu Camille u najcjenjenijoj kategoriji, onoj za igrani film, bili su: Michele Braga i Gabriele Mainetti za film Freaks Out, Jenny Rossander za film Venuseffekten te Johan Söderqvist za film Utvandrarna (The Emigrants). Nakon najave nominiranih u kategoriji nagrade za najbolji igrani film, orkestar FAME odsvirao je i glazbu iz filmova Freaks Out i The Emigrants, a zanimljivo je bilo čuti autoricu glazbe filma Venuseffekten, Jenny Rossander iz Danske, koja je otpjevala pjesmu iz filma koju je sama napisala, prateći se na glasoviru.

Foto: Saša Stojanović

Nakon trenutaka napetosti, saznali smo i dobitnika nagrade Camille u kategoriji Najbolja filmska glazba. Nju je dobio švedski skladatelj Johan Söderqvist, a uručio ju je član Upravnog odbora nagrada Camille, francuski skladatelj Bernard Grimaldi. Grimaldi je naglasio kako Söderqvist, kao i ostali nagrađeni, zapravo nisu dobitnici nego su laureati, povlačeći time analogiju između filmske glazbe i pjesništva.

Camille za životno djelo Alfija Kabilja

No pravim laureatom, a prema tome i pjesnikom filmske glazbe, može se smatrati Alfi Kabiljo koji je dobio nagradu Camille za životno djelo.

Nagradu mu je uručio tajnik Hrvatskog društva skladatelja, Antun Tomislav Šaban, poprativši je toplim riječima. Malo je reći da je Kabiljo bio dirnut; jer jasno je koliko ovakva nagrada, koju je prije dvije godine dobio slavni Ennio Morricone, znači kompozitoru jednog tako bogatog i živopisnog, a nadasve iznimno kvalitetnog glazbenog opusa.

Nikad ta glazba nije bila svirana toliko dinamično i s toliko elana, kao što ju je izvodio orkestar FAME

Nakon uručenja nagrade za životno djelo, orkestar FAME se pod ravnanjem maestra Redmonda ponovno bacio u akciju, ovaj put izvodeći djela Alfija Kabilja. I sad – moram to ovdje napisati, jer doista sam izvedbe skladbi Alfija Kabilja čula mnogo puta u životu – nikad ta glazba nije bila svirana toliko dinamično i s toliko elana, kao što ju je izvodio orkestar FAME. Skladatelj nije mogao biti sretniji, a i publika je bila na nogama, pozdravljajući i Alfija Kabilja i njegovu filmsku glazbu. Oduševljenje je još dugo odzvanjalo Hrvatskim domom u Splitu, a protagonisti dodjele nagrada Camille ostali su se družiti i nakon svečanog događaja, neki dugo u noć.

Alfi Kabiljo prima Nagradu Camille za životno djelo