Divanhana - merak u Lisinskom
Nekako je u tradiciji naše najveće koncertne dvorane da publika sevdiše zajedno s najvećim imenima sevdaha, bilo na njihovim solističkim koncertima ili redovito na Sevdahu u Lisinskom, stoga nije neobičan prizor da se na takvim koncertima neumorno pjeva tijekom cijele večeri. Ipak, čini se da kriza uzima danak pa dvorana već neko vrijeme nije rasprodana na koncertima koji inače privlače publiku zainteresiranu za najrazličitije pristupe tradicijskoj glazbi. Poluprazna dvorana nije ni najmanje omela protagoniste iz Divanhane da večer pretvori u merak.
Divanhana se u utorak po treći put predstavila zagrebačkoj publici, ovaj put promovirajući Zavrzlamu, koja je u svakom smislu kruna dosadašnjeg djelovanja benda. Album koji su prepoznali brojni europski i međunarodni radijski urednici – izdvojen od strane žirija World Music Charts Europe kao najbolji album prve polovine 2022. – domaćoj je kritici prošao ispod radara, iako se s kontinuiranim zanimanjem prati što rade uzdanice novog sevdaha.
Sam album zaista je prava zavrzlama u koju su se, među najpoznatije ili gotovo zaboravljene sevdalinke, upetljale i pokoja kafanska pjesma i lijep broj pjesama koje je napisala Divanhana. Iza „napisala Divanhana“ sakrio se Neven Tunjić, spiritus movens i pijanist benda, kojemu pripada veći dio zasluga za glazbu i tekst. U tim, novim pjesmama očituje se sva raskoš Divanhanina glazbenoga izraza.
Njega podjednako zanimaju suvremene forme („Na kušlatu se mahrama vihori“ – uz pohvalu Nedžadu Mušoviću na harmonici!) kao i one stare pa Divanhana stvori „Lolu“, koji ima potencijal da kao sevdalinka zaživi mimo benda. Negdje na pola puta između njih nalazi se i „Zova“, lirska sevdah-minijatura pretvorena u nježnu baladu, a na koncertu je postala dirljiva posveta „onima koji više nisu s nama“.
Između pjesama s novog albuma i dobro poznatih sevdalinki, sjajno su se uklopila divanjenja mladog glumca Elmira Krivalića, ali i iznenađenje večeri: dosad neobjavljena pjesma „Rodila se tuga“ uglazbljenje je stihova fra Ivana Kramara, tragično preminulog prije svega nekoliko tjedana. Tako se zavrzlama prenijela i na duhovnu razinu slušatelja, seleći ih svakom sljedećom pjesmom u najrazličitije sfere emotivne palete.
Zavrzlama se prenijela i na duhovnu razinu slušatelja, seleći ih svakom sljedećom pjesmom u najrazličitije sfere emotivne palete
Iako se redovno ističe emotivni predznak sevdalinke, ona sama po sebi može i ne mora imati takav učinak na slušatelja. Vrhunski interpreti će znati kako to postići, a Divanhana ga je nanovo pronašla u glasu Selme Droce. Pritom joj je povjeren i vrlo nezahvalan zadatak da parira ili nadmaši talent Šejle Grgić, glasa Divanhane na Zavrzlami, koja se od benda oprostila ovoga ljeta. Sudeći po koncertu, Selma Droce prava je vokalistica za taj posao i možemo se samo veseliti njezinim budućim interpretacijama.
S jednakim zanimanjem pratit ćemo i daljnji put Divanhane. Osim što su autorskim pjesmama otvorili dodatnu nišu svoga kreativnog duha, čar njihove glazbe krije se i u dopadljivim aranžmanima koji posuđuju od svuda pomalo i s pravom mjerom. Zato u njihovim budućim nastojanjima više ne bi trebalo biti potrebe da se skromno (ali i pomalo hoch) predstavljaju kao nekadašnji studenti muzičke akademije okupljeni u bend.
Osim što su autorskim pjesmama otvorili dodatnu nišu svoga kreativnog duha, čar njihove glazbe krije se i u dopadljivim aranžmanima koji posuđuju od svuda pomalo i s pravom mjerom
Naime, posebna je magija ona koja nastane kada su muzičari iskreni pred publikom. Kada osim glazbe između njih i publike ne stoji ništa drugo. Nema maske, nema spektakla da ju umotaju u papir i uvaljaju u šljokice. Nema ni hinjene intime, a svejedno duše publike i pozornice „u sevdahu gore i ljube“, kako je stajalo u pozivnici.
Zavrzlama je to koja se ne raspliće lako, čiji je čvor gušći što mu se više približavate, sve dok se i sami ne zapletete. Dva sata poslije, odlazeći iz mjesta „gdje sve je muzika“ nježno ste prizemljeni natrag u betonsku stvarnost, osjećajući da je nazočiti takvoj magiji privilegija.