Marijan Ban, "autor koji piše na škrge", dobio svoju pjesmaricu

Marijan Ban je dobio pjesmaricu (objavio ju je Cantus) koja donosi notne zapise 30 njegovih najvećih hitova, kao i dva CD-a koji prate tiskani dio izdanja.

U predgovoru novog izdanja Bojan Mušćet slikovito naziva Bana „autorom koji piše na škrge“, a u toj je sintagmi vrhunski objedinio njegov nonšalantni pristup glazbi, pjesmi i životu te činjenicu da je riječ o autoru kojeg je apsolutno nužno spominjati u svakoj rečenici koja sadrži riječi „pjesma“ i „more“.

„Ako bismo u suvremenoj hrvatskoj zvukovnici, onako na prvu loptu, trebali odabrati pjesme s okusom mora, s okusom soli, da se poslužim znamenitim Arsenovim prepjevom, onda bi to nepogrešivo bile skladbe Marijana Bana“, piše Mušćet.

Iako on to nije po stavu, Ban je po odjeku svojih pjesama jedan od naših najvećih hitmejkera. Njegove su pjesme već desetljećima nezaobilazna literatura za svako dobro druženje uz gitaru, zbog čega će ovo izdanje sigurno biti lektira brojnim početnicima, ali i profesionalcima koji se izražavaju kroz taj instrument.

Marijan Ban, zbirka pjesama

Izdanje donosi note pjesama i već spomenuta dva CD-a, a dodatno je obogaćeno i fotografijama iz raznih etapa Banove karijere. Osim njegovih i portreta Daleke obale, posebno se ističu spontane fotografije s drugim (dalmatinskim) legendama: Oliverom Dragojevićem, Dinom i Borisom Dvornikom, Nenom Belanom.

Među odabranim pjesmama su četiri kultne stvari koje je Ban imenovao po ženama – “Gordana”, “Marica”, “Roza” i “Tonka” – kao i, primjerice, “Četrnaest palmi”, “Ležimo na travi”, “Morska vila”, “Ruzinavi brod”, “Ti nisi tu” te druge ode Jadranu, Hrvatskoj, melankoliji, ljudima koji su dotaknuli autorov život.

„U bendu koji je osnovao 1985. pa sve do kraja inicijalnog djelovanja petnaestak godina kasnije, Ban će ponajviše biti prepoznat kao vokalni solist rašpastoga glasovnog izričaja, izvođač skladbi koje su neki put bez glave i repa, s čudnim stihovima i rimama koje ponekad zvuče kao rečenice iz novinskih izvještaja“, kaže o Banu Mušćet, koji je u predgovoru kratko, ali koncizno secirao Banovu karijeru i značaj za scenu generalno.

Ali i njegov odlazak s bine.

„Tiho je sišao s pozornice vrativši se moru i uživanju u nijemom druženju. Pustio je svoje pjesme da se same kotrljaju, od mora do mora“, piše Mušćet.