16
pro
2022
Vijesti

Enrico Dindo i Pascal Rophé zajedno uz Simfonijski orkestar HRT-a

Majstori u Majstorskom

Enrico Dindo, Pascal Rophé

foto: Jasenko Rasol / HRT

share

Simfonijski orkestar HRT-a sinoć je, 15. prosinca 2022., imao posebnu koncertnu večer: udružili su se sadašnji šef dirigent, maestro Pascal Rophé i donedavni, Enrico Dindo, koji je ovaj put nastupio kao solist na violončelu. U njegovoj smo izvedbi čuli Koncert za violončelo i orkestar u e-molu, op. 35 Edwarda Elgara. Drugi dio sinoćnjeg, četvrtog po redu ovosezonskog koncerta u Majstorskom ciklusu, ispunila je Faust-simfonija Franza Liszta u kojoj su se Simfonijskom orkestru HRT-a i maestru Rophéu na pozornici Dvorane Lisinski pridružili tenor Maximilian Vogler i muški dio Zbora HRT-a.

foto: Jasenko Rasol / HRT

„Jako sam počašćen da mogu raditi s maestrom Dindom. Profitirao sam time što sam njegov nasljednik i što mogu s orkestrom krenuti novim putom. Jako cijenim ono što je on odradio prije mene, lijepo je s njim raditi, izvanredan je violončelist i sjajan glazbenik, nemamo problema s egom, ali kao glazbenici raspravljamo među sobom. Pozicija šefa dirigenta nije pozicija autoriteta. Autoritet je tu jedino glazba“, rekao je Pascal Rophé o suradnji s Enricom Dindom koji je šest godina, do 2021., bio šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a. Uoči ponovnog nastupa s orkestrom podijelio je svoje emocije:

„Jako se lijepo vratiti se i muzicirati u ovoj dvorani gdje sam ostvario toliko koncerata, i muzicirati s toliko prijatelja, toliko glazbenika u kojima prepoznajem radost, osmjehe – nalazim tu obitelj. Stoga sam jako zadovoljan. Posebna je emocija dijeliti podij s novim šefom dirigentom  – užitak je velik. To je specifična situacija, ne događa se često. Osjećam da je atmosfera puna radosti i emocija. To je dobro za glazbu i za zajedničko muziciranje“.

Enrico Dindo / foto: Jasenko Rasol / HRT

Njegov oproštajni nastup od mjesta šefa dirigenta Simfonijskog orkestra HRT-a upriličen je na kraju sezone 2020/2021 Majstorskog ciklusa, kada je kao dirigent predvodio izvedbu Elgarovog Koncerta za violončelo i orkestar sa solistom Asierom Poloom. Sada se predstavio i kao solist u tom glasovitom djelu koje je 1960-ih, čak četrdesetak godina nakon nastanka, proslavila violončelistica Jacqueline du Pré, te je od tada dio najtraženijeg violončelističkog repertoara.

Enrico Dindo / foto: Jasenko Rasol / HRT

„Htio sam ga izvesti  baš zato što je osjećaj kada radite djelo kao dirigent i onda kao solist doista poseban. Također, to je Koncert s kojim sam se pomalo kasno zbližio, nije poput onih koncerata koje sam češće svirao, naprotiv, rjeđe sam ga svirao“, rekao je. Svoj je nastup ‘začinio’ dodatkom – Preludijem iz Prve suite za solo violončelo J. S. Bacha, uz dugotrajno odobravanje publike.

Enrico Dindo / foto: Jasenko Rasol / HRT

„Djelo je jako lijepo strukturirano, nije to klasični solistički koncert, cijelo vrijeme je to dijalog solista i orkestra, vrlo ljudski koncert“, dojmovi su maestra Rophéa o Elgarovom Koncertu. Za drugi dio sinoćnjeg susreta, maestro Rophé izabrao je djelo kojim nastavlja put odabran na početku ove, njegove prve sezone, sa Simfonijskim orkestrom HRT-a – opsežnu Faust-simfoniju, koju je sam autor, Franz Liszt opisao kao „uzvišeni dramatski ep“.

foto: Jasenko Rasol / HRT

„Lisztova Faust-simfonija je u nepravedno zanemareno djelo, nedovoljno je poznato. Nedugo prije nje nastale su Beethovenova Deveta simfonije i Berliozova Fantastična simfonija, a poslije nastaje Mahlerova Prva simfonija. To je vrijeme kada se simfonija proširuje, postaje dulja, veća, ima veću formu. Kao i u slučaju Berlioza na počeku sezone, ovo je dijalog sa književnošću, sa Goetheom.

To je priča o Faustu koji je nadahnuo tolike skladatelje kroz povijest. Zbor se pridružuje na samome kraju, to je moment koji je Liszt naknadno dopisao i smatrao ga nužnim. Kao i Mahler na kraju svoje Druge simfonije ili Berlioz u Faustovom prokletstvu, imamo trenutke u kojima skladatelj traži dodatni, ljudski element“, pojasnio je maestro Rophé u razgovoru s voditeljicom Janom Haluzom, tijekom snimanja za skorašnje emitiranje koncerta na Trećem programu Hrvatske televizije.

foto: Jasenko Rasol / HRT

Bio je to poseban trenutak na kraju koncerta, kada su se velikom sastavu Simfonijskog orkestra HRT-a pridružili njemački tenor Maximilian Vogler i muški dio Zbora HRT-a te u završnici izveli Chorus mysticus  – Lisztovo uglazbljenje stihova iz Goetheova Fausta.

foto: Jasenko Rasol / HRT

Koncert se mogao pratiti u izravnom prijenosu na Trećem programu Hrvatskoga radija. Snimka je dostupna na platformi HRTi i u Slušaonici Hrvatskoga radija.

 

– Glazba HRT-a

Moglo bi Vas zanimati