Potpisi budnosti, upozorenja i potpore

Hrvatski dom Split

Proteklih se dana u javnosti dijeli peticija za održanje inicijalne misije i namjene dvorane Hrvatski dom u Splitu, koju potpisuje lijepi broj najistaknutijih hrvatskih glazbenika koji su bili i nekom vrstom umjetničkih pokrovitelja te pokretača ideje o koncertnoj sezoni prikladnoj za takvu dvoranu, a koju splitska kultura svakako zaslužuje.

Ovim istupom koji je podržalo nekoliko stotina ljudi, ne želi se utjecati na rezultate natječaja za izbor ravnatelja, stoji u tekstu peticije, već prije svega:

 – „ukazati na nepobitne rezultate gospodina Kaporela i njegovih suradnika kroz izuzetno profesionalno organizirane koncerte na kojima smo sudjelovali kao umjetnici

– izraziti nadu da će se zadržati postojeća namjena Hrvatskog doma kao koncertnog prostora i vrhunska produkcija koncertnih događanja, kao što smo imali prilike doživjeti u protekle dvije godine”

Ujedno je to i pismo podrške tamošnjem vodstvu koje je jasan, artikuliran i umjetnički relevantan program ciklusa unutar koncertne sezone stavio na noge i omogućio egzistenciju i djelovanje dvorane (kojom se i službeni Grad Split hvalio od samog otvorenja), dajući tako vjetra u leđa idejama, željama i viziji koja ih je sve pokrenula te dovela na danas zavidan položaj jednog od najživljih glazbenih žarišta u zemlji.

Neodobravanjem njihova programskog izvješća za proteklu godinu i izostankom povjerenja službenog Splita u poslovno i programsko vodstvo dvorane, predvođeno Marinom Kaporelom, zaustavlja se ovaj kreativni zalet i stavlja upitnik na kriterije na temelju kojih su odluke donesene, kao i na budući smjer kojim će nastaviti splitsko glazbeno središte.

Hrvatski dom Split

Krive upravljačke politike, nestručnost i ravnodušnost

Nije nepoznanica da su se kultura i umjetnost, a u tom kontekstu osobito glazba, usred politiziranja, relativiziranja i nedostatka stručnog kadra (ili sluha za njihovo mišljenje i potrebe) na odlučujućim mjestima našli u nezavidnom položaju te su izvukli deblji kraj, ne samo u Splitu.

Upravo je objava o studentskoj glazbenoj suradnji sa splitskim saksofonistima bila posljednja na društvenim mrežama nekadašnjega Muzičkog salona Studentskog centra u Zagrebu, legendarnog mjesta (fizičkog i programskog) gdje su nicale brojne suradnje, međunarodni festivali, autorska produkcija i mnoštvo edukativnih programa usmjerenih ka usmjeravanju, ohrabrivanju i oblikovanju glazbeničkih i umjetničkih horizonata studentskih i drugih umjetničkih krugova koji su djelovanjem i kvalitetom rada tamošnjeg tima Kulture promjene bili ohrabreni stvarati i davati puno, primajući (da ne bi bilo zabune) financijski malo.

Ipak, političke su odluke i, još štetnije, šutnja na ključnim mjestima učinile svoje, istisnule propulzivno promišljanje glazbe i kulture u prostorima pod programskom ingerencijom Studentskog centra glavnog hrvatskog sveučilišnog središta te danas nema ni spomena umjetničkih projekata iz područja glazbe i zvuka na stranicama sczg-a.

Foto © Muzički salon SC, 2018.

Kultura kao društveno pitanje

Alarmirajući jedni druge na važne aktivnosti i akcije vezane uz podržavanje i održavanje kvalitetnih programa i projekata u kulturi, trebamo se prisjetiti kako je riječ o vrijednostima i važnosti za cijelo društvo. Naslanjajući se na ove inicijative i upozorenja kolega glazbenike, prilika je podsjetiti se što je na tu temu imao reći, u vrijeme citiranog razgovora tek odabrani šef-dirigent Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, Pascal Rophé:

„Mislim da je možda naš posao da razgovaramo s političarima i drugim dionicima i kažemo: ‘Ljudi, slušajte, što želite za svoju djecu? Što želite za sljedeću generaciju? (…)
Ovo je odluka koju kreatori politika moraju preuzeti na sebe. (…) Možda smo mi ljudi ti koji ih možemo suočiti s njihovom odgovornošću. Ako se svjesno odluče za drugu opciju, onda smo mrtvi kao društvo, a orkestri (opere, kazališta i muzeji) su svakako mrtvi. Ali prvo moraju preuzeti tu odgovornosti i odluku na sebe.

Međutim, treba prvo imati snažan umjetnički projekt, kvalitetan rad i jak obrazovni program koji se odnosi na kulturu, što je jako važno. To je budućnost i odgovor na sva osnovna pitanja. (…)“

Foto: Hrvatski dom Split

Europski problem?

Prostor za glazbu, a posebno za suvremenu glazbu, kontinuirano se sužava na različitim poljima javnog financiranja, odlučivanja, tematiziranja i produciranja. Slučaj je to i u drugim zemljama Europske unije, gdje se uglavnom potiho zatire mogućnost razvoja ili uopće kontinuiranog rada na razvijanju umjetničkih ideja, produciranju kvalitetnih i promišljenih glazbenih programa te njegovoj diseminaciji.

Tako je nedavno u Portugalu pokrenuta javna peticija kojom se apelira na tamošnje Ministarstvo kulture da ponovno razmotri donesene odluke koje idu ka ukidanju financiranja jednome od najvažnijih ansambala za suvremenu glazbu u Portugalu, ansamblu Sond’Ar-te Electric.

Od svoga osnutka, 2007. godine, taj je ansambl posvetio velik dio svoga rada izvedbi djela skladatelja suvremene glazbe iz Portugala i raznih dijelova svijeta te autorima različitih generacija. Godinu za godinom, konstantno je osiguravao i (pra)izvodio brojne narudžbe novih djela i novu glazbu suvremenih skladatelja. Unatoč tome, za njihov je nastavak rada još jednom bila neophodna – peticija. Kolege iz Portugala možete potpisom podržati ovdje.

Foto © Sond’Ar-te Electric Ensemble

U Austriji je nedavno drastično smanjen prostor koji u eteru (ali i onaj fizički) ima klasična, suvremena i jazz glazba, pa su kolege s Austrijskog radija preseljeni iz adekvatnih prostora (u zgradi koja je bila izgrađena za tu namjenu) u zajednički radni prostor u predgrađu grada.

Sati posvećeni suvremenoj i jazz glazbi u prostoru javnog medija srozani su novim planom na minimum, što je potaknulo najistaknutiji austrijski ansambl za suvremenu glazbu, Klangforum Wien, na (re)akciju te su pokrenuli peticiju podrške i uspjeli priskrbiti ovoj temi značaj i pozornost kod onih koji o tome odlučuju, ne dopuštajući da mogućnost takvoga scenarija, pogubna za glazbu i kulturu, postane realnošću. Peticija je zasad prikupila nešto više od 35 tisuća potpisa te je dostupna ovdje.

Festival suvremene glazbe ORF-a musikprotokoll / Foto © ORF Martin Gross, 2022.

O izostanku programiranja glazbe hrvatskih autorica i autora, kao i suvremenog stvaralaštva na brojnim programima javno financiranih ustanova i festivala dalo bi se govoriti, uzimajući u obzir niz drugih problematika i okolnosti, no zadržimo li se na šutnji zajednice s jedne te pozivima nekolicine na budnost i reakciju s druge strane, peticiju poput ove splitske, još jednu poveznicu u nizu u svojim pretincima pošte i na zidovima društvenih mreža, možda ne bi trebalo olako odmaknuti kursorom.