Kratki uvod u tradicijske božićne popijevke
Je li vam netko već čestitao Božić? Jeste li vi kome čestitali?
U neka druga vremena, prvi čestitari došli bi na vaša vrata već tijekom Adventa, bilo to na dan sv. Barbare (4. prosinca) ili sv. Lucije (13. prosinca), a potom bi se vratili na Badnjak. Na te dane i danas se sadi božićna pšenica, dok je Badnjak obilježen nizom drugih običaja.
Došli smo vam kolendati
Danas su možda najpoznatiji takvi čestitari kolendari, koji diljem Jadrana obilaze domove nakon Božića, želeći domaćinima obilje u nadolazećoj godini. Njihova kolenda (ili koleda) bila bi nagrađena darovima, a ako bi pak ostali uskraćeni za darove, koledari bi domaćine propisno pokudili. Svoje želje izražavaju u kratkim stihovima pjevanima jednoglasno ili dvoglasno, ponegdje uz izmjenu parova pjevača:
Nizanje stihova i malen opseg melodije dodatno pojačavaju dojam obreda koji se odvija pred slušateljem, što nije slučajnost. Naime, ophodni običaji – ne samo oni koji se odvijaju u vrijeme zimskog solsticija – imaju svoje pretkršćansko izvorište, a nakon pokrštavanja lokalno ih je stanovništvo jednostavno prilagodilo novim blagdanima.Takva prilagodba s vremenom je uz kolendare stvorila i položajce, betlemaše, kao i jurjaše, ladarice, kraljice itd.
Tako je pokrštavanje postupno utjecalo na stvaranje prigodnog repertoara tradicijskih pjesama. Pritom, promatrajući ‘pučku crkvenu pjesmu’, jasno se očituju razlike između kontinentalne i priobalne tradicije.
Narodi nam se i privrženost Mitteleuropi
Latinski kao liturgijski jezik ‘sjevera’ utjecao je na širenje srednjoeuropskih napjeva na naše prostore pa i danas božićne mise završavaju s Narodi nam se, najstarijom božićnom pjesmom sjeverne Hrvatske. Dok o dugom životu tog napjeva na našim prostorima svjedoče Pavlinska pjesmarica (1644.) ili Cithara octochorda (1701., 1723. i 1757.), Koraljka Kos ga je povezala s češkom varijantom teksta i napjeva, što dodatno potvrđuje pripadnost srednjoeuropskom krugu.
Uz Narodi nam se, možemo izdvojiti još desetak opće znanih pjesama slične povijesti, a koje su se, pogotovo tijekom devedesetih, izdvojile kao bitan dio hrvatskog (i još katoličkog) identiteta. Tada jasni uplivi drugih kultura nisu bili problematični, budući da su oni srednjoeuropski: idealan prilog tezi da novonastala država pripada Europi, a ne mrskom Balkanu.
Početkom 20. stoljeća, s druge strane, posebno se vodilo računa o izvornosti napjeva pa otkriće Franje Dugana starijeg da još jedan hrvatski napjev nije toliko hrvatski koliko bi se htjelo, nije dočekano s oduševljenjem.
Unatoč nedostatku dodatnih dokumenata koji bi potvrdili ovu teoriju, znamo da su prvi taktovi ove ranobarokne pastorale pronađeni u Velom Lošinju u rukopisnoj zbirci orguljaša Marka Letića iz 1830. godine, a Milan Rešetar zabilježio je da se u drugoj polovici 19. stoljeća na području Dubrovnika pjevala dobro nam poznata varijanta napjeva U se vrijeme godišta. Pretpostavka je da se napjev proširio iz jednog od ta dva grada.
Raznolikost lokalnih praksi
Međutim, u Cithari je zapisana druga varijanta melodije, a diljem obalne Hrvatske zabilježene su najrazličitije varijante koje se, uz uglavnom isti tekst (prilagođen lokalnom govoru), u mnogočemu oslanjaju na tradicijsku glazbu.
Iako božićnih popijevki nije bilo puno, njihova raznolikost bila je moguća zahvaljujući privilegiju dodijeljenom jadranskim biskupijama da se bogoslužje odvija na narodnom jeziku. U se vrijeme godišta tako je divan primjer raznolikosti lokalnih praksi.
Terenskim istraživanjem pučkog pjevanja ipak su se uspjeli zabilježiti i drugi napjevi, u kojima se jasno prepoznaju elementi lokalnih stilova pjevanja:
Boh se rodi – Lanišće, Istra
Brojni koncerti pučkog crkvenog pjevanja, koji se uglavnom održavaju u okviru većih smotri folklora, nastavljaju poticati lokalne pjevače na održavanje i istraživanje vlastitog repertoara:
Oj Betleme Betleme – Orubica
Istovremeno, kulturno-umjetnička društva redovno organiziraju božićne koncerte koji, po uzoru na Lado, nisu uobičajeni nizovi koreografiranog folklora, već se članovi društava transformiraju u zborove. Kako smo čuli i u ranijim primjerima, zabilježeni tradicijski napjevi publici se predstavljaju u ulaštenoj, aranžiranoj varijanti:
Uz nadu da će vas ovaj kratki pregled tradicijskih božićnih napjeva potaknuti na osvježenje vaših plejlisti, zaključujem tekst dobrim željama u maniri slavonskih položaja:
kucilo se, macilo se,
telilo se, ždribilo se,
plodilo se, rodilo se…
sve vam zdravo i čestito bilo!