Pjevačica, iskreno
Žanamari: „Pjesme pišem kad mi treba terapija“
Žanamari Perčić na hrvatskoj je glazbenoj sceni već dva desetljeća. Govori kako joj plan nikada nije bio da ‘opstane’ na estradi, već da jednostavno radi ono što voli jer glazba za nju nikad nije bila posao, već ljubav i terapija.
Kada je najviše inspirirana, koja njezina, ali i koja tuđa pjesma joj je obilježila život, moraju li se pjevači i pjevačice baviti i drugim stvarima da bi preživjeli i što je u životu još pokreće osim glazbe, saznajte u nastavku.
Glazbu si zadnjih nekoliko godina stavila po strani. Nove pjesme i spotove i dalje objavljuješ na YouTubeu, ali te rjeđe viđamo na glazbenim festivalima i velikim nastupima. Čime se baviš u posljednje vrijeme?
Glazba je moja ljubav i uvijek sam je tako tretirala. Nikad kao posao ili neko moranje, jer onda bih samoj sebi to pokvarila. Upravo zato napravim pjesmu i spot kad mi dođe, kad imam inspiraciju i želju, a isto tako pristajem i na nastupe koji su mi u startu gušt i veselje kad pomislim na njih.
Tako puno više volim akustične i intimnije nastupe. Obožavala sam i nastupe s bendom, s mojim J’Animalsima, ali, eto, život me odnio u smjeru preseljenja, braka, trudnoće, pa sam postala mama, pa je došla pandemija… I to su sve uvjeti u kojima je teško da bend opstane.
Oni su ostali u Zagrebu, i dalje smo u kontaktu i kad mi zatrebaju znamo zasvirati. Ma sigurna sam da će me opet zafurati faza da ih okupim i da rokamo kako spada, ali sve u svoje vrijeme.
Slušam svoje potrebe i unutarnji glas.
Ovu godinu sam posvetila svojemu mentalnom balansu i disciplini te svom zdravlju i tijelu. Ja moram baš voljeti ono što radim da bih to radila dobro i onda se potpuno dam u to. Zato sam toliko u fitnesu.
Obožavam to! Ljudi me pitaju kako možeš svaki dan trenirati? Zašto „pauza je nikad”? Zašto sam satima u teretani? Oni ne razumiju da sam se toliko kalibrirala na taj osjećaj mira i zadovoljstva koji mi donosi trening da ga moram uzeti svakodnevno kao obrok. To ne može svatko razumjeti.
View this post on Instagram
Osim što si smanjila broj koncerata, sve te rjeđe viđamo i na društvenim događanjima. Je li razlog tome preseljenje?
Vjerovala ili ne, ja sam zapravo jedna vrsta introverta. Volim komunicirati s ljudima za koje osjetim da su na mojoj frekvenciji i onda u toj komunikaciji uživam i potpuno se oslobodim.
Čak si dozvolim da budem i što se kaže too much, beskompromisno ja. Kad ti pored nekog nije neugodno pretjerati u bilo čemu, smijehu, zafrkanciji, pa čak i pokazivanju svojih strahova, anksioznosti i suza, i ta osoba je i dalje uz tebe, podržava te i voli upravo takvu… To su moji ljudi.
A nikada u životu nisam gorjela za tim da se pojavljujem na eventima. Po tom pitanju me spasilo što ne živim u Zagrebu. Zbilja volim otići samo na evente koji su mi znakoviti, tipa godišnji eventi nekih ženskih i celebrity magazina koje čitam od kad sam bila tinejdžerica, tipa Cosmopolitan Summer Party ili Story Hall Of Fame.
Također sam obožavala otići na Cro-à-Porter Viktora Drage, ali toga više nema i moram priznati da mi zafali ta faza kad je postojao.
Osim toga, jedino promocije albuma kolega zaista volim pogledati zbog dobre glazbe i, naravno, podrške, ali na ove sve ostale komercijalne evente idem isključivo ako s tim brendom ili organizacijom imam plaćenu suradnju.
Kažeš da glazbu stvaraš jedino kada si inspirirana. Kada si obično inspirirana?
Obično napišem pjesmu kad bi mi realno trebala terapija! (smijeh) Znači, redovito iskrcam svoje emotivno stanje u pjesmu kad sam u nekim emotivno kompliciranim razdobljima, onda to sve prenesem u kreativnost i kad iz svega toga proizađe nešto lijepo, kad se pretvori u glazbu i u spot…
A to je nešto što najviše volim i u čemu uživam, onda mi to pomogne i doslovno se izliječim. Drugim riječima, kad mi život da limune… Ja napravim pjesmu.
Nekada sama pišeš i glazbu i tekst za svoje pjesme, a nekada ulaziš u suradnje. Koliko se razlikuju ta dva načina stvaranja glazbe?
Što se suradnji tiče, najrecentnija mi je ova s Fayom na mojoj zadnjoj pjesmi “Dugo”, i definitivno jedna od najdražih i najposebnijih.
Zapisivala sam si neke misli i rečenice u bilješke, i onda kad se javio Fayo da napravimo pjesmu, sjetila sam se jednog Makijeva beata, poslala Fayi njega i čitavu stranicu mojih nasumičnih rečenica, čak nekih napisanih već u stihu i onda je on dodao svoje misli i složio baš jak tekst.
Osjetio je u tim mojim mislima baš neki dobar kut, poseban doživljaj kemije i nemoguće ljubavi koji je i njega inspirirao da doda baš snažne misli na čitavu priču.
I nastala je pjesma koju sam na kraju i sâma znala slušati na repeat, jer me tekst podsjeća na nešto jako što me čini živom.
Na koje suradnje i poslovne projekte proteklih nekoliko godina si posebno ponosna?
Što se glazbe tiče, zaista mi je ovu godinu uljepšala cijela priča oko pjesme “Dugo”.
Prvo suradnja s Fayom koji je izvanredan čovjek, umjetnik i tekstopisac, zatim pripreme za nastup na CMC festivalu s mojim curama iz Dance Crew Uniteda, a na kraju i sâm spot koji je bio moja vizija i vibe koji sam željela prenijeti ovom pjesmom.
Dva mjeseca sam išla na koreografiju u Split što je za mene u ovom kaosu isto bio zahvat, ali i ogroman gušt! Htjela sam jednom u životu ‘otplesati’ nastup, pa sam razbudila svoju unutarnju J. Lo i razvalile smo taj festival.
Zaista divno iskustvo. Osim toga, enormno značenje u životu mi ima i moje fitness putovanje. Puno odricanja i problema dolazi uz to kad čovjek krene raditi nešto za sebe i rasti kao osoba, ali toliko mi to znači da sam nezaustavljiva.
Kažeš da si oživjela svoju J. Lo za potrebe izvedbe pjesme “Dugo” na CMC-u festivalu. Koliko je zahtjevno u isto vrijeme pjevati i plesati, i koliko ti je trebalo da pohvataš koreografiju uz pjevanje? Naime, kad gledamo J. Lo ili Beyoncé na stageu, ili zapravo bilo koju divu, čini nam se da one to tako lako izvode, ali nije mala stvar istovremeno skakati po bini i paziti na tekst i paziti na glas da se sve otpjeva kako treba, zar ne?
Naravno da im je lako kad se većina takvih nastupa pjeva na playback. Eto, rekla sam to.
Festivali se pjevaju na playback, a kako je meni to suludo onda sam rekla – okej onda ću barem pošteno otplesati ovaj nastup na CMC-u jer jednostavno ova pjesma zaslužuje pravu energiju i moram dati sebe da je prenesem.
Tako da sam išla dva mjeseca na pripreme za koreografiju i to u Split kod mojih cura iz Dance Crew Uniteda, mojoj Željki koja je divna koreografkinja i plesačica. Da živim barem malo bliže Splitu išla bih i ovako bar dva puta tjedno na njezin sat plesa u štiklama.
Što se sâmog nastupa tiče, kad su plesni nastupi uz pjevanje moraš nositi onaj mikrofon na glavi ili ‘bubicu’ što apsolutno ne funkcionira. Znači, nakon dva mjeseca priprema ta bubica mi je pokvarila čitav doživljaj, tako da sam je nakon prvog refrena skinula s glave i bacila.
To se vidjelo prijenosu uživo i malo su mi to zamjerili producenti, ali žao mi je. Ne mogu lagati na pozornici i ne mogu lagati u životu.
Ako ću otvarati usta i davati energiju samo kroz ples i pogled u očima dok interpretiram svoju pjesmu, onda ne mogu držati mikrofon ispred sebe. To je za mene jednostavno laž i mislim da takvi nastupi koji idu na playback ne bi nikad trebali uključivati mikrofon jer čemu?
Čak i Justin Bieber, evo njega spominjem jer sam baš vidjela da je to napravio na koncertu… U masu trenutaka mu krene refren i on kao pjeva, ali mikrofon je dolje i on jednostavno pleše i samo malo mumlja taj tekst… Čemu glumiti?
Publika ga osjeti i podržava čak i u tom trenutku jer im ne laže. A dijelove koje je otpjevao uživo je doslovno sjeo i otpjevao i zvučao je wow. Dao im je i to… i ples i energiju. Ne fingirajući pritom ništa.
Moraju li se pjevači i pjevačice baviti i drugim poslovima kako bi što dulje opstali na tržištu?
Kako koji, sve ovisi o tome koliko se daš u nešto. I u glazbi ima više puteva koje možeš odabrati. Tipa ako odabereš svirati svadbe i radiš doslovno pjesme koje će ljudi htjeti na svom piru za prvi ples, onda se odrekni vikenda u životu, ali si poslovno riješen. Nemaš ni vremena ni potrebe za nešto drugo.
Ja sam se opredijelila za drugu varijantu. Raditi glazbu kad imam inspiraciju i jednostavno uživati u njoj. Nikad je nisam gledala kao posao. Radila sam u životu zaista razne poslove, od turizma do PR-a za edukativne seminare i slično. Obožavam dinamične poslove i nove izazove.
Trenutno zbilja radim s divnim brendovima i imam dugogodišnje suradnje za koje se trudim baš ekstra i jako sam fokusirana da svaki post bude moj apsolutni maksimum.
Za koju svoju pjesmu možeš reći da ti je baš obilježila i život i karijeru i tebe i sve? Zašto baš ta pjesma? I za koju tuđu pjesmu možeš reći da ti najbolja stvar svih vremena i da te obilježila?
Najdraže pjesme su mi one s albuma Druga vrsta. Moj prvi autorski album u životu i to rock album. Bio je uvod u moje najdraže glazbeno razdoblje kad sam okupila J’Animalse, i te svirke s njima ne može ništa u životu zamijeniti.
Prve dvije pjesme su bile “Nije napola” i “Kreten pomalo”. Znam da sam ih ‘napisala’ vozeći se u autu noću po Zagrebu. Stala sam svako malo i snimila si melodiju i tekst koji su mi se vrtjeli po glavi. Htjela sam izbaciti taj moment iz sebe i na kraju sam s tim pjesmama došla producentu Dejanu Oreškoviću.
On je poznat kao basist Zabranjenog pušenja, ali i producent hit pjesama kao što su “Oči su ti ocean”. Otpjevala sam mu ove pjesme i on me gledao u čudu rekavši: ‘Ja sam mislio da si ti pop pjevačica i totalno si me iznenadila, ali ovo je genijalno i ovo je iskreno, želim raditi s tobom!’. I s njim sam napravila te pjesme. On mi je bio čitav bend.
Tek sam tada s tim gotovim pjesmama našla bend, jer niti jedan rock instrumentalist ne bi vjerovao što želim napraviti da nisam pustila te gotove pjesme. Znaš onu da ljudi vjeruju u tebe tek kad uspiješ sam. Evo, ipak nisam bila sama.
U mene je vjerovao Dejan i on je jedan od ljudi koje najviše poštujem i volim u ovom poslu. On je vjerovao u mene prije nego što sam uspjela. A za usuditi se raditi rock album nakon karijere koju ti skroji jedan reality show i nekakav estradnjački menadžer, treba imati cojones veličine Mount Everesta. Sreća za mene da me ne zanimaju mišljenja drugih ljudi i idem tamo gdje me duša vodi.
Što se tiče tuđe pjesme koja me obilježila to je svakako ”Showbiz” grupe Muse jer se čitav život borim protiv bilo kakve vrste kontrole. Kontrola me guši, a kontrola je sveprisutna. Kontroliraju nas svi, od najbližih pa do totalnih anonimusa koji nam pokušavaju krojiti živote prema svojim kalupima skrojenima od njihovih vlastitih nesigurnosti i ispranih mozgova.
Matthew svaki put kad izvodi ovu pjesmu na pozornici razbije čitav stage i gitaru i zvučnike… To je njegov odgovor na sve to. Don’t make me dream your dreams!
Posljednjih nekoliko godina prometnula si se iz glazbene zvijezde u fitness influencericu i dizajnericu kupaćih kostima. Kako je došlo do toga? Je li to bio spontani prijelaz, ostvarenje dugo snivanog sna, promišljena poslovna odluka ili sve navedeno?
Evo, mislim da sam velik dio ovoga odgovorila već u prethodnim pitanjima, ali što se kupaćih kostima tiče, to je došlo zbilja spontano. Zapravo, jedan član mog benda je i grafički dizajner te se bavi i dizajnom sportske odjeće, pa mu je palo na pamet da zajedno napravimo liniju kupaćih kostima.
Bilo mi je stvarno zanimljivo to iskustvo. Zasad ga neću nastavljati jer mi stvarno oduzme previše vremena. Više biram opciju promoviranja nekih drugih brendova, koji mi se naravno svide i s kojima sklopim suradnju za promoviranje. Sâmo dizajniranje je fora i možda se odvažim opet kad budem imala više vremena.