Tibor Karamehmedović: "Ne osjećam dužnost prema nikome"
Tibor Karamehmedović, autor, vokal i gitarist grupe Silente, priprema nadolazeći solo album Požalit se nekom
Nakon tri godine rada na materijalu, Tibor Karamehmedović objavljuje drugi samostalni album sa osam pjesama ljubavne rock’n’roll tematike, a bit će objavljen za LAA. Prva prilika da čujemo kako album zvuči uživo bit će na promociji u zagrebačkom klubu Sax 11. ožujka. Pet pjesama već je objavljeno posljednjih mjeseci, a nedavno je u radijski eter sletjela i najnovija “Bonvivani”.
Lako je sakriti se iza kompleksnih ideja, ali Tiborova se briljantnost očituje u izuzetnim pop kompozicijama, blago ciničnim tekstovima, glazbom u svom najboljem izdanju. On je primjer snažne glazbene dovitljivosti i izražaja i time itekako zauzima vlastiti teren. Nikada protivan riskiranju i istraživanju dalekosežnijih terena, s novim pjesama odlazi dalje no ikad. Tibor, napet kao strojnica, svojim pristupom reinvenciji gdje se pop susreće s eksperimentiranjem, ponovno izaziva obožavatelje.
Pripremajući se za ovaj intervju, čula sam jednu Sančovu izjavu gdje kaže kako si za vrijeme koncerta uvijek u nekom posebnom raspoloženju i da zaboravljaš na dogovore prije izlaska na pozornicu. Što se događa jednom kad pjesma krene?
To je moja želja i slobodna volja da se potpuno prepustim glazbi i energiji u sobi. Mislim da je zabavnije od koreografije ili pamtiti pozdrave jer sam došao tu izvoditi pjesme, a ne zabavljati ekipu. Slažem se – netko se tako zabavlja, ali razumiješ što želim reći. Stvarno uživam u glazbi toliko da ne želim misliti o ničemu drugom.
Kroz posljednjih nekoliko Silenteovih spotova zamijetila sam kako posebnu pažnju pridajete stilu i estetici, a to se vidi i u tvojim samostalnim radovima. Tko dolazi s idejama o izgledu benda ili to odlučuje svatko sam za sebe?
Žao mi je što od starta nismo to radili nego tek deset godina nakon. Nisam znao da će mi se imidž kreirati i kad ga nemam, pa sam se tek sad počeo posvećivati tome više. Moja žena je obožavateljica mode pa mi ona daje lude ideje.
Postoji nešto u poznavanju svoje uloge u stvaranju kemije na pozornici. Zbroj svih dijelova je uvijek veći od jednog, individualnog dijela. Tibore, kao frontmen vjerojatno puno utječeš na to kakvi ćete biti na pozornici. U danima kad se ne osjećaš najbolje, kad imaš niži nivo energije, kako se nosiš s time da će publika osjetiti da nisi na pravoj razini? Je li biti u skladu sa svojim osjećajima više dužnost prema sebi ili tada treba prevagnuti dužnost prema publici?
Ne osjećam dužnost prema nikome, nosim svoje emocije na rukavu. Prije šest godina sam osjetio da sam nikakav, slab i bezvoljan – na pozornici i privatno – pa sam odlučio maknuti se na neko vrijeme dok taj posao ne budem obavljao dobro. To je nekakva samokritika i osobni standard. I što sam za to dobio? To se izvana doživjelo kao snobizam ili lijenost. Nitko me nije branio tada pa računam da neću ni ja nikog sada. Puno publike je tu zbog pjesama jer se poistovjeti i suosjeća, nemam ih što lagati. Mislim da je bolje da ni ja ni publika ne razmišljamo o svojim dužnostima, već da se prepustimo srcu.
Koliko često si dopustite da kao bend kakav ste bili na početku, prije cijele medijske priče i eksplozije u eteru, vojske fanova, imate trenutke bez ikakvih pritisaka i očekivanja?
Veći su naši unutarnji pritisci i sumnje nego ikoji komentar, hejt, očekivanja. Da samo znaš koliko grozne stvari mogu reć’ sam sebi – ni tebe ne bi smetalo da te netko pljuje na nekom blesavom YouTubeu.
Debitantski solo album I na kopnu i na moru objavio si 2019. godine, a u posljednja dva mjeseca objavio si pet pjesama koje će se naći na tvojemu novom solističkom albumu. Vani to nije ništa neobično, ali na našim prostorima nekako i dalje vrijedi nepisano pravilo da postoji vremenski razmak od barem tri mjeseca između singlova. Ti ideš protiv tih pravila i objavljuješ nove pjesme svakih nekoliko tjedana. Zbog čega je to tako i kakav ti je plan do objave novog albuma?
Svašta je u svijetu normalno. Da imaš više bendova i karijera u isto vrijeme je česta stvar, a ja se opet moram opravdavati, objašnjavati i dokazivati kako takve stvari nisu rezultati svađe i afere. Jer led je led, a red je red. A i nemam puno vremena promovirati ovaj album dok Silente opet ne počne raditi.
Dobra stvar koja prati popularnost glazbe definitivno je ono kad se jednom možeš uzdržavati od svojega kreativnog rada. Međutim, ljudi rijetko pričaju o slavi i njenim posljedicama. Kada si prvi put osjetio da te ljudi prepoznaju i stvara li ti slava probleme?
Pa život je dosadan kada uđeš u kafić i čuješ da šapuću tvoje ime kao da ih se ne čuje, ali nisam ja poznat lik baš, pa što ću ja znati o tome. Anonimnost je zlatni standard, ali ima i gorih stvari od upiranja prstom na ulici.
U posljednje vrijeme sve su češći clickbait tabloidski naslovi. Stvara li to tebi i tvojoj obitelji neku anksioznost, posebno sada kada si postao otac?
Moja koža je deblja od toga jer ljudi zaboravljaju i najljepše i najružnije. Život je jedan, živi ga, Fikreta.
Jednom kad smo toliko usredotočeni na ono što radimo, mislim da se svi mučimo ako vidimo da to ne dolazi do ljudi na način na koji bismo željeli. Kolika imaš očekivanja od sebe i od svojeg rada?
Velika, želim da cijeli svijet čuje ovaj album jer mislim da je najbolji na svijetu. To se neće dogoditi, a niti ću se ja zbog toga nervirati. Jedan lijepi udobni srednje jaki zaborav će nas sve prekriti nedugo nakon što nas ne bude, ionako.
Izvlače li usporedbe tebe s drugima najbolje od tebe? Kako otključavaš ono esencijalno u sebi, ono što te čini prepoznatljivim i jedinstvenim?
Ne znam iskreno, haha, ne znam ni što znači to, a kamoli imam li to u sebi.
Nedavno si mi natuknuo u razgovoru kako se osjećaš puno slobodnije kada stvaraš glazbu za sebe jer nije toliko ljudi uključeno u proces donošenja odluka. Dok inače dobivaš Sančove tekstove kada pišeš za Silente, koje su te teme okupirale kada si pisao pjesme za svoj novi album?
Pa ove o kojima pišem, nije dug album pa možete poslušati dok se vozite na posao ili u školu. Pjesme više govore o meni nego što mogu ja o njima.
Imaš li milijun glasovnih bilješki na svom mobitelu ili glazbu stvaraš baš ciljano ispred svog laptopa?
Diktafon na mobitelu me spašava, ali svakako radim jako puno pa tih ideja nekad nađem zapisane i ispod kauča.
Što mora glazbenik žrtvovati da bi došao i ostao na posebnom nivou kvalitete?
Sebe.