Bullet For My Valentine u Tvornici – žestina, vrućina i povratak u prošlost
Samo nas dvije godine dijele od dvadesete obljetnice izlaska pjesme “All These Things I Hate” koja je metalcore bend iz velškog Bridgenda lansirao skoro pa na sam vrh svjetske metal scene.
Bilo je to zlatno doba melodičnog metala, MySpacea i čudnih platformi za digitalno preuzimanje glazbe (i pokojeg kompjuterskog virusa gratis). Djela benda Bullet For My Valentine tako su se jednostavno proširila među tinejdžerima diljem svijeta kojima su upravo njihovi stihovi bili utjeha za sve emotivne probleme koje to životno doba nosi.ž
Matt Tuck bio je svojevrsna ikona, osvajatelj ženskih srca, nedostižan ideal o kojem su mnoge sanjale gledajući poster na zidu svoje sobe. Uslijedila je još popularnija pjesma “Tears Don’t Fall”, koja je osigurala planetarni uspjeh njihova debitantskog albuma The Poison.
Album je obilježio generaciju milenijalaca na temelju čijeg sentimenta još dan-danas ovaj bend može prilično uspješno zasvirati u svakom kutku svijeta. Nikada, doduše, nisu došli na A-listu metalnih velikana, dva desetljeća kasnije nisu uspjeli nadmašiti uspjeh debitantskog izdanja, no ipak uživaju kultni status i uvijek su rado viđeni gosti, posebice u Zagrebu, gdje su sinoć nastupili po drugi put.
Tvornica kulture bila je, očekivano, rasprodana, a interes dodatno začinio još jedan bend miljenik lokalne publike, ukrajinski Jinjer.
Večer je otvorila ekipa iz Kalifornije, grupa Atreyu, koja je također svoje zlatne dane imala na početku novog milenija kada je ovaj žanr bio ekvivalent današnjem hip hopu.
No, sve su oči bile uprte u Jinjer, najmlađi bend te večeri, svojevrsnu internetsku senzaciju, prvenstveno zahvaljujući jedinstvenoj i impresivnoj pjevačici Tatiani. I premda u ovom bendu trenutno nije niti jedan originalan član, oni su svjetsku popularnost stekli upravo u trenutnoj formaciji te im je ovo drugo predstavljanje pred zagrebačkom publikom.
Prije tri su godine rasprodali KSET u rekordnom roku, zbog čega se koncert premjestio u Tvornicu kulture koja je također bila dupkom puna. Riječi hvale za taj nastup mogu se čuti i dan-danas, a broj njihovih obožavatelja sinoć je bio skoro pa podjednak s glavnim zvijezdama večeri.
Tatiana je uistinu nevjerojatna, bilo da je riječ o izuzetnim vokalnim sposobnostima zbog kojih se u trenutku transformira iz kvalitetnog, mekanog i nježnog pop vokala u snažan i kontroliran growl. Kada se na to doda fluorescentni rozi body usklađen s eyelinerom iste boje i fizičkih svojstava, uz upečatljivu karizmu i snažan stage presence, dobitna je kombinacija zbog koje je upravo ona danas jedna od najpoznatijih ženskih lica na svjetskoj metal sceni.
Publika je pažljivo upijala svaku odsviranu notu i dala podršku bendu koji će i sljedeći put sigurno do posljednjeg mjesta ispuniti Tvornicu kulture. Izveli su devet pjesama, od kojih je najveće ushićenje, očekivano, dobila zanimljiva skladba “Pisces” kojom su ostavile publiku željnu još progresivnih i žestokih dionica kojima je uistinu teško odoljeti.
No bilo je vrijeme za zvijezde večeri čija je produkcija jedva stala na relativno malu pozornicu Tvornice kulture. Puno razina iznad prethodnog ukazanja u klubu Boogaloo 2019. godine, bubnjevi su bili na povišenom, ispod kojih je niz pojačala koji su služili kao dio svjetlosnih efekata na koje je stavljen poseban naglasak.
Reflektori su zauzeli skoro polovicu pozornice, a svaka je pjesma „svjetlosno“ razrađena do posljednje note, što je dalo dodatnu moć bendu kojeg je publika nestrpljivo počela dozivati na pozornicu prije samog početka. Publika se i glasno raspjevala uz poznate “Chop Suey” i “Walk” legendi ovog žanra System of a Down, odnosno Pantera.
Bulleti su pozdravljeni gromoglasnim ovacijama, dok su zvukovi gitara i bubnjeva tresli dvoranu od samog početka. A od samog početka benda tu su gitarist i vokalist Matt Tuck i gitarist Michael Paget, dok su basist i vokalist Jamie Mathias i bubnjar Jason Bowld, relativno novi članovi koji su se izvrsno uklopili u viziju nove ere benda.
Jasonovo bubnjarsko umijeće daje čvrstu i samouvjerenu bazu ostalim članovima benda, istovremeno vodeći i usmjeravajući tijek energije tijekom cijelog koncerta. Jamie, s druge strane, unosi mladenačku svježinu u bend, spašavajući ga od potencijalne statičnosti jer je „zamor materijala“ itekako vidljiv na licima frontmena Matta Tucka i gitarista Michaela Pageta.
Posebice je jasan zamor u glasu ovog miljenika generacije, koji je sinoć zvučao izuzetno plitko i umorno, boreći se s vlastitim vokalom koji je daleko od punog sjaja. Jamie je tu priskočio u pomoć, pa čak i u prvom versu legendarnog “All These Things I Hate”, što je za stare fanove bilo svojevrsno razočaranje, ali što je tu je.
Bilo je jasno da je ovo još jedan koncert u nizu njihove velike turneje, no odradili su ga maksimalno profesionalno i korektno. Vrijeme je uistinu ostavilo trag na ovom bendu, no i dalje je dobro uživo čuti pjesme poput “4 Words (To Choke Upon)”, “Scream Aim Fire”, “The Last Fight” ili “Suffocating Under Words Of Sorrow”.
Prava je priča počela na bisu, onakva kakva se očekivala od samog početka koncerta, i to s moćnom “Your Betrayal” čiji nabrijani ritam ruši sve pred sobom. Uslijedila je najskuplja, “Tears Don’t Fall”, akustičnim introm koji je s Tuckom otpjevala nostalgična publika da bi na samom kraju zakucali s “Waking The Demon” i napokon probudili sve demone prošlosti koji su s velikim nestrpljenjem iščekivali ovaj trenutak da iščeznu na podiju Tvornice kulture. Bilo je tu i mosh pitova, no ipak nemjerljivih s onima Dine Blunta koji je na istom mjestu postavio ipak (pre)visoku ljestvicu.
Bio je to lijep povratak u dane kada je distorzija bila kralj, svima je virtualni prijatelj bio Tom, a sijedih vlasi kose nije bilo. Bilo je dobro dok je trajalo, a svakako je lijepo u Tvornici doživjeti produkciju svjetske klase u kojoj se pazi na svaki detalj nastupa.
Pozornici ne može prići ni lokalni zaštitar kojeg je, iznenađenog, član tehničke ekipe Bulleta instantno deložirao s pozornice. Zanimljiva večer koju bi bilo zanimljivo ponoviti. A prilika se pruža 21. lipnja kada će na istom mjestu grmjeti legendarni švedski melodični death metalci Arch Enemy, predvođen izvrsnom Alissom White-Gluz.