Đutko: Šišaj majstore!

Tri su godine prošle od objave Đutkovog debitantskog albuma, Slušaj mala!, simbolično objavljenog 14. veljače.

Tomislav mi je tada rekao kako je to album „za čišćenje od negativne energije“, potpuno i čvrsto prigrlivši tu njegovu namjenu i pobrinuvši se za to da na svojim narodnim veseljima i agro pop feštama izvuče ono najgore iz publike diljem regije. Čini se kako smo sada, tri godine kasnije, spremni za novo izdanje za koje nas je malo po malo pripremao sve vrijeme.

Drugi album naslova Šišaj majstore! bit će objavljen 2. ožujka 2023. godine pod krilom nezavisne izdavačke etikete više manje zauvijek, a mi smo dobili ekskluzivnu priliku preslušati ga prije njegove službene objave.

Iako smo otprilike polovicu pjesama barem u nekom obliku mogli čuti na jednom od koncerata Đutka i Plodova zemlje, album sastavljen od devet pjesama konačno je dobio svoje obličje i čini jednu zaokruženu cjelinu odlično opisujući ono što Đutko i Plodovi zemlje jesu.

Đutko

Album in medias res otvara naslovna „Šišaj majstore!“, a prožet je ličkim motivima, napjevima ličke narodne glazbe, bećarcima i zaraznom melodijom i ritmom kola, ali i elementima stare narodnjačke glazbe. Za razliku od debitantskog albuma ispunjenog mekim melodijama synth popa, Šišaj majstore! nudi nam nešto oštrije zvuke gitara, glasniji vokal u kombinaciji s mnoštvom pratećih dionica, bogatstvo instrumentalnih linija s naglašenom ritmičnošću i raznolikim instrumentima vođenim dominantnom violinom.

Postava se Plodova zemlje od njihovih početaka mijenjala, ali izgleda da je Irma Bulaja na violini i vokalu bila ona posljednja puzzla koja je čitavo vrijeme nedostajala. Uz nju su tu Laura Tandarić na bubnjevima i pratećim vokalima, Borna Jambrošić na basu i pratećim vokalima te Vlado Remeš na gitari i pratećim vokalima. Čini se kako će album svjetlo dana ugledati u pravo vrijeme, baš kada je Let 3 u čitavom svijetu popularizirao naše traktore, narodnjaci su ponegdje zabranjeni, a mi smo spremni za još i spremni na sve.

Tomislav možda nije izvorni Ličanin, ali zna da mu ta činjenica ne bi trebala stvarati nikakve prepreke u kreativnom izričaju, granice ne postoje. To možemo potkrijepiti i činjenicom da je za najpopularniji album ličke glazbe dosad snimljen zaslužan tamburaški sastav iz Đakova. Zato je Đutko jedinstvena inkarnacija ličke zvijeri koja čuči u ovom momku iz moslavačkog Volodera.

Đutko

Ovaj album posebnim čini upravo činjenica da je za tekstove zaslužan on sam, prilagođeni su našem vremenu i nisu zapravo narodni napjevi koji su usmenim putem prenošeni generacijama niti su dio folklora, on im je tek polazna točka, pomoću njih transformira ih u tekstove koji odgovaraju duhu našeg vremena. Vrativši se korijenima u svoje selo, a inspiriran Likom i njezinim običajima, ponajprije glazbom i kulturom, odnosno folklorom, Đutko je iznjedrio album Šišaj majstore!

Za snimanje, miks i master zaslužan je Josip Braco Kepe poznatiji kao Karabaja. Album je obilježila i velika suradnja sa Sašom Antićem, umjetničkog imena Alejuandro Buendija koji je ostavio svoj pečat na pjesmi „Nemoj sine nikud ići“ i pjesmu podigao na novu razinu, a među brojnim su glazbenim gostima na albumu i Klara Dolenčić (vokal), Sara Velić Horvat (prateći vokal), Ana Kovačić (saksofon), Leo Beslać i Marin Tandara (sintisajzer) te Marko First (gajde).

Album je najavljen singlom „Pobro jesi mi dobro?“. Uz nju, tu je pjesma koju je nebrojeno puta izveo live, a koja je inspirirana i jednom epizodom Dnevnjaka, „Lika to je ta spika!“. One u sebi nose esenciju estetike Đutka i Plodova zemlje, dozu zajebancije, dozu ironije, dozu tradicije i dozu rokenrola kao načina života.

Đutko – Šišaj majstore! (naslovnica albuma)

Servirano nam je djelo koje nas vodi u stare zadimljene kavane u kojima se ljubavne i sve ostale životne boli liječe ljutom rakijom, u idiličan lički zavičaj, u vremena kada je plesanje kola činilo važan dio društvenog života.

Naime, u ličkim su se selima i naseljima kola plesala redovno, bila su pokazatelj društvenog statusa i poretka, činile su jedan od najvažnijih društvenih običaja. Mnogi su običaji vezani uz kola počivali na narodnim predajama i praznovjerjima pa su se kola plesala i u službi apotropejskih postupaka za tjeranje zlih duhova, a narodnim su napjevima često izražavali sve ono što u svakodnevici nije smjelo biti izrečeno.

Plesom su u kolu djevojke pokazivale jesu li spremne za udaju, a momci su se u njih zaljubljivali i iskazivali im svoje simpatije. Poprimali su apsurdne razmjere pa bi u kolu sudjelovalo i stotinu ljudi, a trajali su i po nekoliko sati. Bili su jedinstvenom mjerom izdržljivosti i snage, muževnosti i ženstvenosti. Tim nas, uvjetno rečeno primitivnim, običajima vraća i Đutko, ali nas istovremeno vodi i u budućnost u kojoj će publika dobiti priliku zaplesati ovaj tradicionalni ples, čak dvama pjesmama – „Đutkovo kolo“ i „Disko kolo“.

Đutko

Tambure su zamijenile električne gitare i violina zbog čega je Đutkova reinterpretacija kola modernija i urbanija, ali svejedno nudi način za očuvanje ovog tradicijskog običaja. S jedne strane tu je „Đutkovo kolo“, nešto klasičnija verzija, a s druge strane, za sve zaklete alternativce i hipstere kao što Đutko sam pjeva: „mala moja, za tebe je disko kolo“, tu je turbo synth pop verzija „Disko kolo“ za čiju je posebnost zaslužan Leo Beslać na sintisajzeru te bolesno dobar bas koji će u koncertne prostore donijeti ovaj stilski prilagođen plesni običaj.

I vodi nas tako Đutko u budućnost kola, čuva tradiciju i širi je među mladima koji će se, kao što se već pokazalo na velikoj fešti na festivalu više manje zauvijek održanom u svibnju prošle godine u Pogonu Jedinstvo, uvijek rado uhvatiti u kolo i zaplesati.

A ponekad će to možda prerasti i u moshpit, mogućnosti su neograničene. Pjesma „Šta je tu je“ inspirirana je istoimenom pjesmom koju je u izvornoj verziji otpjevala Ljupka Dimitrovska još 1975. godine.

Đutko

Inspiriran refrenom i tematikom propale ljubavi, Đutko je u potpuno novom aranžmanu i svom unikatnom stilu snimio pjesmu kroz čiji tekst ovaj put progovara glas muškog protagonista koji se miri sa svojom sudbinom i prihvaća vlastitu krivnju. Osjećajno i zvukovno od ostatka albuma najviše odudara šesta pjesma (usudila bih se čak reći hitoidnog potencijala), „Nemoj sine nikud ići“, u čiju nas atmosferu uvodi tužni saksofon koji se kasnije isprepliće s divnim glasom Klare Dolenčić.

Inspirirana stihovima Klape Intrade i društvene pošasti zvane influenceri, u svojoj je srži ona ipak ironična balada nastala kombinacijom sarkazma i emocija, razrađena parodija nastala ozbiljnim i kvalitetnim pristupom obilježena fantastičnom suradnjom s Alejuandrom Buendijom.

Uz metaglazbenu kompoziciju „Nu mala misec“, tu je i zaključna „Dolazi nam kraj svijeta“,  u kojoj Đutko kao prorok i filozof zaključuje: „Dolazi nam  kraj svijeta/koga briga, koga smeta/ne mislim, dakle jesam/čovjek sam od krvi i mesa.“ S odmakom od sad boy estetike obučene u meki synth pop prvog albuma, Đutko kao moderni kolovođa ovaj nam se put ukazuje u nešto žešćem i sirovijem izdanju kakvo mu i priliči, s modernim pristupom nekim starijim žanrovima i stilovima koji se isprepliću s aktualnima.

Jasno je da će svoj puni potencijal album ispuniti tek dodavanjem performativne komponente, s ličkom kapom na glavi, uz ljude od krvi i mesa, litre popijene i prolivene rakije te pokoje kolo čemu se neizmjerno veselimo. Prvu ćemo takvu priliku imati već 14. travnja u zagrebačkom KSET-u gdje Đutko i Plodovi zemlje pripremaju posebnu promociju albuma. Šišaj!

Singl: „Pobro jesi mi dobro?“

Format: streaming

Izdavač: više manje zauvijek