Zdenka Kovačiček na Dan žena: nepopustljivo prema tlačiteljima
Nakon Noćnog marša, dio se sudionica slio u Peti kupe gdje je prema rasporedu počinjao koncert Neposlušne Dive. I sam sam komentirao kako Zdenka Kovačiček, koja se i sama stalno šali na račun svojih godina, mora početi na vrijeme jer je žena u godinama. O, kako li mi je samo zavezala gubicu! Stotinu i četrdeset minuta neumornog nastupa čija se poruka svodi na poticajan citat:
„Prepusti se životu i postat ćeš više nego što si ikad sanjala i ne popuštaj nikome“
Nekako su nam ovakvom Zdenku opisivali mediji kroz naša odrastanja i godine, a ona sama svojim glazbenim pojavljivanjima potvrđivala svoju nepopustljivost. Crvena Zdenkica s crvenim karanfilima i dva pera u šeširu odala je u Petom kupeu počast velikankama prije sebe u borbi za one nakon nje, parirajući tako Janis Joplin čije pjesme obrađuje dostojanstveno nakon serviranja svog bogatog repertoara. No od Janis ne prigrljuje samo stihove, nego i stavove beskompromisnosti, kao žena rođena tri godine kasnije od američke kantautorice. Zdenka je od tinejdžerskih dana bila jugoslavenski hippie, a duh generacije Djece cvijeća i dalje titra u njoj, za sva vremena.
Zdenka Kovačiček na Dan žena / Foto: Običan mobitel Igora Jurilja
Zdenka neustrašivo provocira konvencije i lažno ćudoređe još od vremena dok je Janis bila živa, a kad je i sama objavila svoj prvi singl “Žuta ruža”. Sugestivnost stihova prve pjesme održat će se i sljedećih pet desetljeća u njezinom opusu kojim draška hinjenu čednost; fenomen koji nije iščezao sve do danas. Potvrda tome je i spomenuti Noćni marš u kojem su žene na Osmi mart morale marširati za jednakost, ravnopravnost, uvažavanje i sigurnost bivanja žena. I to, ironije li, u godini kada otkrivamo novi nastanjiv planet u relativnoj blizini našeg Sunčeva sustava, kada umjetna inteligencija već sama može sintetizirati cjelovita glazbena izdanja, kada uz pomoć tehnologije od Zemlje možemo preusmjeriti asteroide u nečije tuđe dvorište… U godini kada muškarci uz dopuštenje rukovodećih kleče i cvile zbog gubitka kakve nametnute nadmoći nad ženama u nadi da će ih kao mumije zamotati, ali dovoljno labavo da im kuhaju žgance.
Živuća legenda koja je obilježila glazbenu povijest svojom autonomijom u radu i estetici i prije sedam godina je istupala i pjevala nasuprot strujama podređivača koji su od „hodanja“ 2016. pali „na koljena“ 2023.
Zdenka Kovačiček na Dan žena / Foto: Običan mobitel Igora Jurilja
Mama Funky se tako u optimističnoj i vedroj noti u crvenoj opravi s cvijetom kao simbolom nježnosti i ljepote opire muškim pravilima i postavlja svoja Greenhouse Blues Bandu – uvsiranoj bandi respektabilnih frajera koji znaju kako milovati instrumente na način koji odgovara njihovoj dominantnoj ženi. Sa svojim se dečkima iz benda ophodi kao domina, ali bez podčinjavanja i podređivanja; oni ju prate i slušaju, ali dinamika im je prije svega treperava, titrava i lepršava.
Greenhouse Blueseri su sinergično prašili na pozornici, uživajući u međusobnim nadopunama i nadogradnjama. I ne mogu ne spomenuti ovu ritmičnu gospodu: Lovro Šicel (električna gitara), dovitljivi i simpatični Jurica Hotko (klavijature, vokali), Kristian Orešić (bubanj), Matko Benčić (bas gitara), Marin Ferketin (trombon), Mario Bočić (tenor saksofon), Antonio Geček (truba) i Zvonimir Bajević (također truba).
Najvirtuozniji instrumenti Zdenika sastava su potonje trube Zvonimira Bajevića i Antonija Gečeka, nekadašnjih članova Jazz orkestra HRT-a. Bajević je ime koje ujedno znamo kao producenta nedavnog (u dvije kategorije za Porina nominiranog) izdanja Big Band Bjelovara koji je zimus ostvario zapaženiju suradnju s Matijom Cvekom na albumu Izbirljivo i namjerno – momka za kojeg je i sama Zdenka rekla da mu je ona bila prva. U duetu, jel.
Bajevićev je, usput budi rečeno, projekt B’s FUNstellation također nominiran za Porina u kategoriji Najboljeg jazz albuma s izdanjem Hold On koje uskoro predstavlja i na koncertu u sklopu JazzHR-a.
Zdenka Kovačiček na Dan žena / Foto: Običan mobitel Igora Jurilja
Krstare zajedno zlatnim žanrovima od jazza, bluesa, soula do rocka kao temeljima većine onih koje danas slušamo u šarenim varijacijama. Zdenka na momente neodoljivo zvuči kao „plastic soul“ Davida Bowieja u Soul Trainu funky estetike i ekstremno samouvjerene performativnosti. Zbog toga sam maštao pred pozornicom o pitanju je li moguće da je došlo do neke glazbene romanse između njih dvoje sredinom sedamdesetih…
Podsjetila me i u mnogočemu junakinja pozornice na nedavni koncert i stand up Jimmyja Stanića koji je u pozamašnoj dobi perverzni, ali ukusni šaljivdžija, šašavac koji će dirnuti u područja koja još uvijek zovemo zločestima. Stanić je paralelno sa Zdenkom na Dan žena nastupao u Velikoj gorici. Aluzije na seks u intermezzima protkale su tako, kao i kod Stanića, i Zdenkin nastup od stotinu i četrdeset minuta čime je nasmijavala svoju publiku, a koja si unatoč svoj progresivnosti i emancipaciji u odnosu na njezinu mladost i dalje takvo što ne smije dopustiti u javnoj komunikaciji.
Zdenka Kovačiček na Dan žena / Foto: Običan mobitel Igora Jurilja
U 65 godina karijere bila je zvijezdom Jugoslavije, Sovjetskog saveza, pozornice teatra i feminizma, ali ne ikakvim priučenim programom, nego neustrašivim zdravim razumom zbog čega danas može biti uzor scenskom djelovanju svim aktericama čije impulse, što životne što kreativne, mjere i usmjeravaju zločesti dečki.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
