26
stu
Recenzija

B's FUNstallation: Hold On

B's Funstallation

Hold On

share

Grupa B’s FUNstallation okupljena oko trubača Zvonimira Bajevića nalazi se u prividnoj faktografskoj kontradiktornosti. S jedne strane i ne bez razloga, prateći promo materijal albuma ističe da se radi o „šest glazbenika mlađe hrvatske jazz generacije“. S druge je strane njihov impozantan spisak suradnji (Elvis Stanić Group, Jazz Me Do Quintet, Satellite Quartet, Tamara Obrovac Transhistria Ensemble, Jazz Orkestar HRT-a, HGM Jazz orkestar Zagreb, The Problems, Vedran Ružić sekstet, Lasse Lindgren Big Constellation, The Bonebomb, Big band RTV Slovenija…), kao i činjenica da je Bajević (i ne samo on) već dobrano u četrdesetim te da naveliko sarađuje i s glazbenicima pop scene.

Ako uzmemo u obzir da se „džezerska mladost“ računa drugačije nego u pop i rock kulturi, jasno da se radi o prekaljenim, veoma iskusnim glazbenicima u najrazličitijim mogućim kontekstima suvremenog i tradicionalnog jazza. Ovo je ujedno treće diskografsko izdanje benda u desetak godina rada, što dodatno sugerira da se radi o uigranoj formaciji, usprkos povremenim personalnim promjenama tijekom prve dekade postojanja.

Album Hold On pokazna je vježba sviračke zrelosti i zaokruženog, jasnog i preciznog aranžerskog konteksta, unutar široke sfere utjecaja u domeni suvremenog jazza

Album Hold On utoliko je pokazna vježba sviračke zrelosti i zaokruženog, jasnog i preciznog aranžerskog konteksta, unutar široke sfere utjecaja u domeni suvremenog jazza. Trubač Zvonimir Bajević ističe kao fundamentalne karakteristike izraza benda „melodiju, harmonije, ugođaj i užitak zajedničkog sviranja“, a dodatno se osvrće i na neobično i nenormalno vrijeme koje smo svi preživjeli, želju za okretanjem i povratkom sebi. B’s FUNstallation se nominalno odriče referencijalnosti, odnosno eksplicitnog stilskog nadovezivanja na određene jazz tradicije, pravce i rukavce.

Pa ipak, prvi taktovi uvodne „Awakening“ će ljubitelje ECM etikete neodoljivo podsjetiti na senzibilitet norveškog trubača Mathiasa Eicka i njegov izrazit fokus na lijepe i pitke osnovne teme, koje se neosjetno i fluidno prepliću s podjednako melodičnim improvizacijama. Ovaj asocijativni okvir manje je značajan zbog (moguće) veze s konkretnim imenom s prestižne skandinavske scene, koliko sa stvaralačkim principom. Muzika je kao cjelina iznad virtuoziteta, a jazz kao muzika nije nedostupan, već je topao, ljudski, usmjeren na emociju i već spomenuti duh zajedništva. K unutra.

Muzika je kao cjelina iznad virtuoziteta, a jazz kao muzika nije nedostupan, već je topao, ljudski, usmjeren na emociju i duh zajedništva

U narednoj „Jugo“ uočavamo kako se uzbudljiva, „klasična“ jazz improvizacija rađa tek iz pažljivo postavljenog tematskog i ritmičkog okvira, fine međuigre trube i Rhodesa (Luka Žužić) s dalekim odbljescima Milesovog „Bitches Brew“, ili povijesno bližeg, razigranog neo-fussiona Gorana Kajfeša. Kroz postupnu dinamičku gradaciju stiže ekstatični solo Davora Doležala na električnoj gitari, čiji će sličan doprinos s puno reverba obogatiti i nadahnutu kompoziciju „Polaris“.

Ove tri kompozicije ujedno čine i uvjerljiviju polovicu albuma. To ne znači da se bogzna što ima zamjeriti kompoziciji „Nostalgic“ koja odiše toplinom akustične gitare i Rhodesa, ili „Lament from Friends“ gdje Zvonimir Bajević i Mario Bočić na saksofonu demonstriraju vještinu improvizacije unutar ograničenog dinamičkog opsega, zadržavajući kod slušatelja tenziju „iščekivanja“ tijekom dobrih devet minuta trajanja. Tek naslovna, završna „Hold on“, razriješava bend aranžerske utegnutosti i ustupa mjesto ležernijem funk-jazzu pa biste je mogli zamisliti kao koncertni crowd-pleaser na bis i bez očiglednijih kompozitorskih pretenzija.

B’s FUNstallation se svojom glazbom na albumu Hold On pozicioniraju kao kvalitetan jazz mainstream za 21. stoljeće, koji se odmiče od bop i fusion tradicije ka njihovim suvremenijim ritmičkim i aranžerskim modifikacijama

B’s FUNstallation se svojom glazbom na albumu Hold On pozicioniraju kao kvalitetan jazz mainstream za 21. stoljeće, koji se odmiče od bop i fusion tradicije ka njihovim suvremenijim ritmičkim i aranžerskim modifikacijama. Time osvajaju prostor na kojem mogu kvalitetno komunicirati kako s jazz „znalcima“, tako i sa širom publikom zainteresiranom za kvalitetno odsviranu glazbu, kojoj ne nedostaje emocija.

foto: Ivan Mihaljević

B’s FUNstallation čine: Zvonimir Bajević (truba, krilnica), Mario Bočić (tenor-saksofon), Luka Žužić (klavijature), Davor Doležal (gitara) ; Goran Rukavina (kontrabas, bas-gitara) te Borko Rupena (bubnjevi, udaraljke).

Moglo bi Vas zanimati