Feminnem i Alejuandro Buendija o pjesmi “Trending”

Pjesma “Trending” spojila je dva različita glazbena svijeta, grupu Feminnem i Alejuandra Buendiju, sasvim slučajno: „Pjesma je nastala spontano u studiju i kada smo je završile, shvatile smo da bi Alejuandro odlično odgovarao vibri pjesme”, otkrila nam je Pamela Ramljak na koju se nadovezala Neda Parmać: „Kada smo dovršile pjesmu shvatile smo da nam nedostaje muška perspektiva”; dok Nika Antolos zaključuje: „On je bio pun pogodak!” Alejuandro je tako instantno pristao na suradnju: „Bitno mi je bilo pronaći lik iz kojeg ću repat. Mislim da se sve odlično uklopilo, ispao je kao igrokaz”, prisjetio se.

Feminnemke su pjesmom htjele „humoristično ukazati na današnje stanje društva kojemu i same pripadamo. Zapravo je sve to pomalo tužno i bitno je da se nikakva društvena mreža niti nečiji život koji se tamo predstavlja ne shvaća preozbiljno. Klinci moraju znati da je to sve nebitno i uglavnom uljepšano i nerealno. I nije mjerodavno za život. Jednostavno se şprdamo i na svoj račun i na svu tu pretjeranu opsjednutost društvenim mrežama”, kaže Pamela na čijem se osobnom trendingu ovih dana nalaze većinom dječje pjesme.

Nikin trending favorit je Ludovico Einaudi, Neda voli žanrovsko šarenilo dok Alejuandro: „Iskreno ne znam što točno znači trending, al zadnje vrime slušam Hendrixa, zadnji album Gorillaz, i Tibora (TDKM).”

Pjesmu su snimili svatko u svojem gradu, Alejuandro u Splitu, Feminnemke u Zagrebu, a poruku, kaže Alejuandro, pjesma zapravo i nema: „Pjesma je muzički elegična, a u tekstu samorefleksija, Feminnemke pjevaju iz svoje perspektive, konstatiraju kako je postalo normalno fabricirati vlastiti imidž i sliku privatnosti koja se prezentira u javnost. Tako da se postavlja pitanje što je na kraju privatno, a što javno, i konačno pitanje istinskog identiteta osobe koja proizvodi i prezentira privatno u javnosti.

To je fenomen koji se može usporediti s problemom slave, ali ovdje možemo govoriti samo o prividu slave koja se nameće kao mjerilo uspjeha i ostvarenja osobnosti i posebnosti. Ja u pjesmi nastupam kao marginalac koji tu sliku doživljava iskreno i bez predrasuda do te mjere da se zaljubi u fantaziju, lik koji u suštini ne postoji. Taj moment pjesmu malo odnese u grotesku, što daje olakšanje. Ali pitanja ostaju.”

„Nije do mreže, do nas je!”, nadovezala se Nika Antolos koja nam je otkrila da se Feminnemke za nastup na Zagrebačkom festivalu pripremaju “tipično ženski”: „Pazimo što jedemo, pazimo što pijemo… Veselimo se jako, pogotovo prvoj izvedbi uživo sa Sašom, sve drugo je šećer na vrhu!”

Šaša pritom ima zanimljive metode priprema za festival: „Boravim u divljini, duboko dišem, jedem koru drveća, čitavo vrijeme nosim cipelu na glavi i svakih jedanaest koraka izdahnem uz glasno ŠČ, to sam vidio na televiziji. A nastup će biti energičan i uvjerljiv.”

Za kraj nam je otkrio posebnu povezanost sa Zagrebačkim festivalom: „Otkad znam za sebe svaki svoj rođendan ne slavim na dan kad sam zaista rođen već na dan zagrebačkog festivala, tako me naučila mama. Znam sve pjesme koje su ikad bile na festivalu napamet.”