14
tra
2023
Izvještaj

miCROfest 2023.

Mikrotonalni makrokozmos

miCROfest: Mikrotonalni makrokozmos

Foto: Matej Grgić/MBZ

share

Nakon podulje pauze, festival mikrotonalne glazbe miCROfest vratio se na velika vrata, u svojemu petom, jubilarnom izdanju, kao integralni dio 32. Muzičkog biennala Zagreb i svojevrsna kulminacija predbiennalskog programa.

Šćekić kao sinonim za temu

Kad je 2016. godine blago rečeno svestrani Zoran Šćekić, utemeljitelj i umjetnički voditelj festivala – a mogli bismo reći i protagonist lokalne scene mikrotonalne glazbe – pokrenuo miCROfest, on je predstavljao, uvjetno rečeno, krunu Šćekićeva neumornoga višegodišnjeg rada na afirmaciji i popularizaciji mikrotonalne glazbe na ovim područjima.

Zoran Šćekić / Foto: Matej Grgić/MBZ

Ta je 2016. godina očito bila osobito plodna na planu mikrotonalne glazbe pa je tako za vrijeme prvog izdanja festivala na drugom kraju planeta australski rock bend King Gizzard and the Lizard Wizard pripremao svoj album Flying Microtonal Banana. Slučajnost? Najvjerojatnije jest, a dok su momci iz Melbournea tim albumom započeli i završili svoje eksperimentiranje s mikrotonalnom ugodbom instrumenata, Šćekić – koji je našoj mainstream publici vjerojatno najpoznatiji po pojavljivanjima u emisijama poput Na rubu znanosti – nastavio je svoj višedesetljetni rad na ovoj glazbenoj, teorijskoj i akustičkoj niši.

Zbog dvogodišnje stanke i smanjenog obujma prošlog miCROfesta, njegovo ovogodišnje izdanje služilo je kao tematski nastavak prošlog pa je tako i ove godine poglavito bila riječ o sponi između mikrotonalne glazbe i drugih glazbenih tradicija te inherentne mikrotonalnosti u istim.

Oživljavanje teorije – koncertni dan

Nakon predavanja o hibridnoj harfi te prirodnim intervalima i njihovim inverzijama, drugi dan ovog (mikro)festivala dao je priliku publici da napokon čuju kako ta mikrotonalna glazba zvuči u manje-više tradicionalnomu koncertnom okruženju. O zainteresiranosti publike možda najviše govori činjenica da te večeri u kino dvorani Kulturno-informativnog centra nije bilo viška stolaca, a neki od posjetitelja sjedili su i na stepenicama.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Nakon samog Šćekića koji je – pošto se program sastojao isključivo od njegovih kompozicija – rekao par riječi o svakoj, na pozornicu je izašla Diana Grubišić-Čiković i izvela skladbu Hybrid States.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Ta skladba, nastala 2016. godine i praizvedena na prvom miCROfestu (također u izvedbi Diane Grubišić-Čiković), po unutarnjoj logici možda je najsličnija Šćekićevoj ranijoj skladbi tj. studiji E Majors, samo što je u Hybrid States riječ o sudarima unutar samih harmonijskih struktura prouzrokovanim hibridnom, dvostrukom ugodbom harfe.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Izmjena harmonija događa se paralelno s enharmonijskim promjenama, a budući da se gospodin Šćekić pri skladanju ne služi cijelim i polustepenima nego centilima (tj. stotim dijelovima stepena), rezultat je skladba koja, s obzirom na relativno tradicionalan melodijski i harmonijski jezik, zvuči poput neke sto ili više godina starije skladbe provučene kroz AI aplikaciju, poglavito u trenutcima poput prijelaza između osmog i devetog takta, u kojem se izmjenjuju tonovi fes i e koji, za razliku od temperiranog sustava, u mikrotonalnom netemperiranom sustavu nipošto nisu isti tonovi.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Dakako, vrijedi spomenuti i samu izvedbu Diane Grubišić-Čiković koja ovom djelu, koje je naizgled čisto tehničke prirode, daje jednu možda neočekivanu interpretativnu dubinu.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Slijedila je izvedba još jednoga starijeg djela, 9 fragmenata za alt-saksofon (2014.), u interpretaciji Berislava Antice. U ovoj skladbi Šćekić je jasno prikazao prije spomenutu sponu između mikrotonalne i tradicijske glazbe s obzirom na to da mu je kao inspiracija poslužio Gospin plač, tradicionalni hvarski napjev.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Tematski materijal svakog od devet kontrastnih fragmenata zasnovan je na dva napjeva iz Gospina plača, a kontrast se očituje u činjenici da se u fragmentima izmjenjuju temperirani i netemperirani sustav kako bi, s obzirom na izrazito disonantnu prirodu materijala zbog koje su pojedini članovi publike imali prste u ušima, mikrotonalnost neparnih fragmenata bila što jasnija i očitija.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Tu je, naravno, pomogla i tehnički vrlo dobra izvedba Berislava Antice (koji je, uostalom, djelo i snimio 2014. godine) čiju je interpretaciju možda ponajbolje moguće opisati kao artikuliranu neartikuliranost.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Nakon petnaest minuta pauze slijedila je jedina (djelomična) praizvedba večeri. Prvi stavak skladbe Ad formam spectralem praizveden je 2020. godine dok je drugi stavak nastao za ovogodišnji festival.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Sâm autor je na predavanju nakon koncerta – koje je služilo i kao predstavljanje knjige Umijeće spektralnih grupa (koja još uvijek traži izdavača) – detaljno prikazao proces koji je prethodio skladanju, a koji se događao u razdoblju od 2018. do 2019. godine i sastojao od spektralne, harmonijske i melodijske analize 64 tzv. tibetanske pjevajuće zdjelice te grupiranju istih u skupini po glasnoći njihovih zajedničkih alikvotnih tonova.

Foto: Matej Grgić/MBZ

U tom procesu broj zdjelica pao je sa 64 na 36, a Šćekićeva je prvobitna intencija bila da šest udaraljkaša izvodi skladbu na zdjelicama u realnom vremenu. To nažalost ipak nije bilo moguće, pa je tako zvuk zdjelica na koncertu proizvodila Terezija Cukrov koja je na klavijaturi svirala semplirane verzije istih, dok su se iz druge dvije klavijature Marije Martine Cukrov Jarrett i Ane Žgur mogli čuti sintetizirani zvukovi i zvukovi klavira, uz Zagrebački kvartet.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Znatno povećani volumen zvuka obuzeo je malenu dvoranu intenzitetom i mikrotonalnom nestabilnošću, naročito u tutti momentima. Formalno, oba stavka zapravo su poprilično tradicionalna, s jasnom trodijelnošću i dramaturgijom.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Prvi stavak tako počinje jednostavno, sinkronizacijom gudačkog kvarteta i zvuka zdjelica te se postupno širi opsegom i stvara svojevrsni mikrotonalni makrokozmos, sve dok se naposljetku ne vrati nazad u jednostavnost.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Drugi stavak kompozicijski je znatno drukčiji s obzirom na to da zvuk zdjelica u njemu ima, uvjetno rečeno, pozadinsku ulogu, gotovo poput štimera koji temperira tj. ne temperira ostatak instrumenata. Glavnu riječ tako, bar na početku stavka, ima zvuk klavira koji je zahvaljujući blagodatima klavijature svakih nekoliko taktova drukčije ugođen, a melodijska linija postepeno gubi ,,dijatonski“ prizvuk, dok u središnjem dijelu stavka centralnu ulogu preuzima kvartet.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Drugi stavak skladbe, iako zadnji skladani, nije i posljednji u planu budući da će se Ad formam spectralem, prema Šćekićevim riječima, ,,razvijati dok je on živ“ kao dugotrajni glazbeni projekt.

Foto: Matej Grgić/MBZ

Ipak, to ne znači da se u međuvremenu neće posvetiti skladanju drugih skladbi, a biennalska publika moći će čuti sljedeću, Construction 6.1, već 19. travnja u Klubu Močvara na koncertu naziva IRK Performing Reflection.

 

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Foto: Matej Grgić/MBZ

Foto: Matej Grgić/MBZ

Foto: Matej Grgić/MBZ

Foto: Matej Grgić/MBZ

Foto: Matej Grgić/MBZ

Foto: Matej Grgić/MBZ

Foto: Matej Grgić/MBZ

Foto: Matej Grgić/MBZ

Foto: Matej Grgić/MBZ

Foto: Matej Grgić/MBZ

01 - 02

Moglo bi Vas zanimati