King Gizzard & The Lizard Wizard u Šibeniku: Dvostruko nepredvidljivi

King Gizzard & The Lizard Wizzard u Šibeniku / Foto: Matej Grgić

Premda u King Gizzard & The Lizard Wizard neupućenomu slušatelju na prvi pogled i slušanje raznolik glazbeni materijal možda ostavlja dojam eklektičnosti i nasumičnosti, to je tek rezultat pristupa muziciranju koji ovaj kolektiv dosljedno njeguje od samog početka

Grace Cummings

Uvod u prvu večer dugoiščekivanog pojavljivanja King Gizzard & the Lizard Wizard u Hrvatskoj dala je još jedna australska glazbenica, kantautorica iz istoga grada, Melbournea, Grace Cummings.

Pod Flightless Records, izdavačkom etiketom King Gizzarda, izašao je i album koji je usred (jednoga od strožih) lockdowna u Australiji složila Cummings, čiji je spektar glazbeničkih utjecaja kroz zanimljivu, a još uvijek svježu glazbenu karijeru, bio također širok i raznolik.

Utjecaji kantautorskih idola poput Boba Dylana i Paula Kellyja daju se čuti i u autorskom repertoaru koji odražava i njezine ranije angažmane u cover bendovima posvećenim nešto žešćem rock pa i metal zvuku.

Izvrsna dva nastupa na Tvrđavi sv. Mihovila (Foto: Matej Grgić)

Svoj habitus ipak je oblikovala u glazbeni izraz koji donosi folk, blues rock s primjesama psihodeličnog rock prizvuka, koji uglavnom nudi kroz karakterističan tretman gitarskog i vokalnog dijela. Ipak, čujan je i utjecaj irske glazbe, posebice u njezinim solističkim dijelovima.

Upravo vokalni dio mi se pak ponekad čini u oprečnosti s glazbenom pratnjom – slobodan, divlji i opori glas širokog ambitusa Grace Cumminngs možda traži nešto drugačiji, glazbenički izazovniji (ne nužno i silniji) zvuk.

Zasluženu potporu i pažnju dobila je od uzbuđene publike koja je fan pit počela puniti odmah po dolasku. Oduševljenje lokacijom koncerta iskazala je simpatična kantautorica odmah na početku svirke koja je počela u predviđeno vrijeme, dok se publika tek uspinjala na Tvrđavu sv. Mihovila s koje se pružao poznati impresivan pogled, ovaj put u zalazak obojan upravo trippy bojama kakve čine dobar dio vizuala headlinera večeri.

Beskompromisna izvedba (Foto: Matej Grgić)

Pjevač i gitarist, Stu Mackenzie, nekoliko je puta prešao preko scene u pripremnom dijelu pred sam koncert i već tada je, po reakciji publike (raznolike gotovo poput njihova repertoara), bilo jasno da je uzbuđenje zbog konačnog pojavljivanja benda na vrhuncu na krcatoj Tvrđavi.

Premda Gizzardi neupućenomu slušatelju na prvi pogled i slušanje raznolik glazbeni materijal zabilježen na 20 studijskih albuma (u svega deset godina) možda ostavljaju dojam eklektičnosti i nasumičnosti, to je tek rezultat pristupa muziciranju koji ovaj kolektiv dosljedno njeguje od samog početka.

Njihova je glazba i (hiper)produkcija albuma zbir iznenađujućih, a promišljenih ideja, zanimljivih improvizacijskih odsjeka i prijelaza te dojmljivih motivskih ćelija kojima grade preoznatljivi identitet svake pjesme, razvijajući ih zatim na sebi svojstven nepredvidljiv način u finalni oblik, nerijetko vrlo nekonvencionalne strukture.

Stu Mackenzie se pokazao vrlo uvjerljivim (Foto: Matej Grgić)

Ne čudi, stoga, da tu osobinu samih pjesama koriste i kao podlogu za njihovo spajanje u uvijek svjež i nikad predvidljiv koncertni program. Ovaj put je tako prvi dio koncerta obilježio progresivni zvuk uglavnom s recentnog dvostrukog LP-a, 20. u nizu, Omnium Gatherum. S tog je albuma i pjesma kojom su otvorili koncert, „Gaia”. S albuma Infest the Rats’ Nest uslijedio je „Perihelion”, a zatim su s istih dvaju albuma početni žestoki odsjek upotpunile „Predator X” te „Planet B”, pjesma koju su posvetili požaru koji je taj dan (ponovno) zahvatio šibensko područje, a čije je gašenje trajalo i tijekom koncerta. “Climate change is here, we’re fucked”, zaključio je Stu.

Kao da nije dovoljno što je repertoar toliko bogat, a pjesme raznovrsne i njihov redoslijed neočekivan, dodali su dečki još jedan element iznenađenja, a to je vezivno tkivo između pojedinih pjesama, fraze, riffovi i drugi prepoznatljivi dijelovi pjesama koje se nisu u cijelosti nalazile na setlisti koncerta.

Takav je slučaj bio i na početku izvedbe „Honey”, a s albuma K.G. uslijedila je „Minimum Brain Size”, uz skok na „All Is Known” s albuma Gumboot Soup te povratak na noviju Pleuru, a onda je uslijedio upečatljiv nastup uvijek dojmljivog multiinstrumentalista Ambrosea Kenny-Smitha u zanesenoj interpretaciji „Straws in the Wind”, u koju je uključio i suradljivu publiku na sv. Mihovilu.

Njihova je glazba i (hiper)produkcija albuma zbir iznenađujućih, a promišljenih ideja (Foto: Matej Grgić)

Poliritmija, nepravilne mjere i inventivno razvijanje motivičkog glazbenog materijala, elementi anatolijskog rocka, gitarske dionice i nekonvencionalni tretman tog konvencionalnog instrumenta koji odražava karakter i zvuk tradicijskih instrumenata poput sitara i saza – to su tek neke od impresivnih karakteristika njihove glazbe oko koje su u razgovoru vrlo jednostavni neposredni i ni blizu pretencioznosti kakvu viđamo u znatno banalnijim glazbenim sastavima.

Neposrednost i opuštenost pokazali su i suočeni s nekim tehničkim poteškoćama, kada je u nekoliko navrata iskrsnuo problem s razglasom, nastavljajući s jednako izvrsnom svirkom i nizom komentara, internih šala te prisjećanja na njihove ranije zgode i nezgode s festivalskih nastupa (i drugih bendova, poput Radioheada).

Još jedna pjesma s ranije spominjanog albuma Omnium Gatherum, prvi put izvođena tek u travnju ove godine, je „The Garden Goblin“, koja je doživjela nekoliko posrtaja u izvedbi, ali je (uz puno duha i nimalo panike) u nastavku izvedena onako kako ju može izvesti samo ekipa glazbenika koja ne “vježba”, nego svira, muzicira, i to na dnevnoj bazi, gradeći ovu suludu, ali svakako autentičnu glazbenu priču.

Uspješno spajanje nespojivog (Foto: Matej Grgić)

Na duljinu, formu i žanrovsko oslanjanje svake od pjesama kao da ne utječe ništa što se ranije događalo, nema opterećenosti kontekstom prethodnog albuma ili pak onime što bi se od njih u nastavku očekivalo. Iz psihodeličnog rocka uranjaju u jam karakter izvedbe, s blues detaljima te izletima u metal, elemente rapa, hard corea, ali i amalgame tradicijskom glazbom inspiriranih žanrovskih smjernica. Glazbeni bućkuriš? Nipošto.

Nakon izvedbe još jedne novije uspješnice (već vrlo slušane i prepoznatljive) „Blame It on the Weather”, nevjerojatna 40-minutna cjelina drugoga dijela koncerta koja je uspješno “spojila nespojivo” nastavila se s „Robot Stop”, „Gamma Knife”, „People-Vulture” i „Mr. Beat”, s mnogima omiljenog albuma iz 2016., Nonagon Infinity.

Taj su niz pred sami kraj gotovo dvosatnog koncerta prekinuli uz pomoć „Boogieman Sama”, kako i riječi pjesme kažu, doslovno “causing mayhem” kao uvod u finalnu, najstariju (2012.) pjesmu na ovome popisu (koja uzgred navodno nije bila planirana za izvedbu), „Cut Throat Boogie”.

I tako, jedno je jasno – neopterećeni očekivanjima, (samo)nametnutim glazbenim odrednicama i ambicijama šarmiranja publike, na svojim uvijek drugačijim i nepredvidljivim gigovima Gizzardi stvarno uživaju u glazbi, predstavljajući uvijek jedinstven odabrani dio iz bogatog opusa u neočekivanim kombinacijama, ostavljajući malo koga ravnodušnim.

Koncert kao mali festival (Foto: Matej Grgić)

Zašto ih u Hrvatskoj čujemo tek sada (izuzevši višu silu i selidbu koncerta iz Zagreba u Šibenik) te kako to da jedan od festivalskih aseva nitko dosad nije uspješno pokušao ugostiti na nekome od ovdašnjih festivala – nije mi poznato, a nije više ni prevažno, no draže mi je bilo poslušati ih na cjelovečernjem koncertu (kakve i sami preferiraju), a i glazbena raznolikost koju donose je jednaka pravom malom festivalu, pa nema govora o nekad prisutnoj postkoncertnoj zasićenosti sličnim zvukom.

Pred odlazak na drugu koncertnu večer njihovog prvog hrvatskog gostovanja, s obzirom na nepredvidivost setlista (proteklih više od 30 koncerata imali su u potpunosti drugačiji program), ali i zadivljenost koncertnim prostorom gdje su ih LAA i Šibenik ugostili, koju su uporno nazivali dvorcem (castle) – sva su očekivanja ispunjena već na prvom koncertu prvog hrvatskog gostovanja nevjerojatne ekipe King Gizzard & The Lizard Wizard.