Tedi Spalato u Lisinskom: Nijedna uzalud potrošena nota

Trostruki dobitnik Porina Tedi Spalato predstavio je uživo svoj posljednji studijski album Ime mi je nevažno u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u subotu, 15. travnja, uz potporu orkestra Gorana Rukavine

Uvjerljiv nastup i odlična atmosfera / Foto: Petra Srđenović

Tedi Spalato je promotivni koncert u Lisinskom je otvorio pjesmom s novog albuma, “Srce u koroti“, a već su se na sljedećoj, “Najlipša na svitu“, u publici počeli podizati svjetleći zasloni. Postoje ti neki koncerti na kojima oživiš, kao da se ponovno rodiš. Ako i dođeš umoran, pjesme te odmore. Meni su upravo takvi Spalatovi koncerti. Njegova smirenost, ali istovremeno privlačna prisutnost, nešto su čime drži publiku, a njegova duhovitost koja se probija kroz najave pjesama i teatralnost na nastupu, posebno je šarmantna. „Meni su neki dijelovi krila davno polomljeni“, rekao je dok je najavljivao pjesmu “Slomljena krila“, „ali malo zakrpaš, malo gips, malo koji leksaurinčić pa malo, eto ono, duraš“. “Zauvik tvoj“ jedna je od najljepših na njegovom repertoaru. Davno ju je napisao Gibonni, a Tedi kaže da je zbog nje čak ušao u sustav PDV-a i tako ponovno izmamio smijeh publike.

Majstor improvizacije, čovjek koji traži glazbu u svojim custom made gitarama i pojačalima ili vlastitim obrazima, svoju sklonost traženju pravih nota u pravom trenutku pokazao je u uvijek posebnoj “Ti i ja“, duetu s pratećom vokalisticom Sanjom, te „Marineru“ izvedenom u gitarističkom triju s prvim gostom Antom Gelom i Dadom Rakićem. Posebno dojmljive bile su posvete Massimu i Oliveru. Pjevajući “Da mogu“ i “Tko sam ja da ti sudim“ uronio je u posebno emotivne izvedbe, lebdeći i kovitlajući svojim oslobođenim glasom na orkestralnoj pratnji. Zatim, kao potpuni kontrast, uključio je publiku i time su pjesme izgubile onu melankoličnu notu, a dobile gotovo spiritualan pečat nostalgije.

Prva suradnja Tedija i Pavela odmah im je donijela Porina za najbolju vokalnu suradnju. Kao autor pjesme, Aljoša Šerić odstupio je od svojih uobičajenih zadanih postavki. Izmjenjujući neukrašenu, oskudnu ljepotu i suptilnu napetost, glazbeni dijalog koji je uslijedio između Antonije Šerić i Tedija u pjesmi “Ne daj na nas“ pokazuje telepatsko razumijevanje kada se treba pojačati, a kada povući.

Dojmljiv duet s Antonijom Šerić / Foto: Petra Srđenović

Dolazak klape Berulia označio je onaj dio koncerta obilježen dalmatinskom pjesmom. Posebno je dobro prihvaćena njihova suradnja na pjesmi “More“, jedna od onih s novog albuma, a ako je suditi prema pljesku publike, Spalato je dobio još jednu morsku koja će se zadržati na njegovom repertoaru.

Dva i pol sata skladbi koje su se razvijale bez žurbe, otvarale su prostore za onu posljednju, 10-minutnu i hipnotičku “Dalmatino povišću pritrujena“. To je energična glazba, čak i u trenucima pauze. Skladbe poput ove, poput plime i oseke, teku između ekstatičnih ritmičkih obrazaca koji se doimaju kao slavlje nasljeđa, života u konačnici, ali postoji i onaj osjećaj topline i meditacije u teksturama koliko god povijest naših predaka bila surova i opora. U srcu, njihova glazba bilježi osjećaj uživanja u ogromnoj ljepoti svijeta oko nas, utjelovljujući povijesno i kulturno ispreplitanje na Mediteranu. Tedijeva solo prezentacija na gitari omogućuje potpuno uvažavanje njegove sposobnosti sviranja, umijeća interpretacije pjesama i umjetničkog pristupa. Svi takvi aspekti posebno su došli do izražaja na ovoj skladbi, ali već su dali natruhe i u razigranoj improvizaciji koja se razvila u pjesmi “More snova“. S takvim osjećajem na kraju, dobili smo prekrasnu rezonancu cijelog koncerta koja je bila prilično opuštajuća, ali u neku ruku i temperamentna, rekli bi, pravo dalmatinska, ostavljajući nas s osjećajem nade.

Meditativan, ali daleko od umirujućeg, Tedi Spalato sposoban je baciti ozbiljnu čaroliju. Iako po pjesmi „Ime mi je nevažno“ album nosi ime, njegovo je itekako bitno. Ispunjen Lisinski to potvrđuje.

Meditativan nastup, ali daleko od umirujućeg / Foto: Petra Srđenović